Prema recentnim istraživanjima Eurobarometra mjereno prema percepciji građana o neovisnosti sudova i sudaca, Hrvatska ima uvjerljivo najgore pravosuđe u Europi. Naime, preko dvije trećine građana smatra da je stanje po tom pitanju loše. Koliko je to poražavajući podatak govori činjenica da je prosjek stupnja nepovjerenja u neovisnost sudstva u EU tek 33 posto. Hrvati sumnjaju da sudovi u Hrvatskoj sude pod presudnim utjecajem političara, a onda pod utjecajem ekonomskog pritiska.

Zanimljivo, jedini javni sektor u kojem je Hrvatska izvršila svojevrsnu lustraciju 1990. godine i kasnije bilo je upravo pravosuđe. Nije pomoglo, trideset godina kasnije gomilaju se predmeti i odlaze u zastaru, a suci donose čudne odluke. Nije ni čudo da se teško se oteti dojmu da su pravo i pravda vrlo udaljeni pojmovi u demokratskoj Hrvatskoj.

Sadržaj se nastavlja...

Kad se listaju stare novine, čini se da u pravosuđu stanje nikad nije bilo sjajno. U tekstu od prije točno pola stoljeća možemo vidjeti da je općinski sud u Karlovcu primao i puno više predmeta nego što ih prima danas (prema podacima Ministarstva pravosuđa u 2018. godini 6616 predmeta) i da je muku mučio s njihovim rješavanjem. Baš kao i danas, ali s jednom bitnom razlikom. Prije 50 godina 13 tisuća predmeta godišnje trebalo je rješavati 10 sudaca, spomenutih 6160 predmeta danas rješava dvostruko veći broj sudaca i sudskih savjetnika.

„Suci prebacuju normu“ Karlovački tjednik, 13. ožujka 1969.

Godišnje Općinskom sudu stigne oko 13 tisuća predmeta. Norma za jednog suca iznosi 426 predmeta. Na osnovu samo dva ova podatka nije teško zaključiti koliko bi sudaca trebalo tom sudu. U tijeku prošle godine pravdu je dijelilo 10 sudaca, što je skoro dvostruko manje od potrebnog broja. Pa i pored tolikog hendikepa suci su uspjeli riješiti 12.341 predmet, od čega 5735 složenijeg karaktera. Suci su dakle premašili svoje norme. Da li, međutim u takvoj žurbi pravda može biti valjano izrečena. Ne treba sumnjati u suce, ali ni u samom sudu nisu sigurni, i pored najbolje volje da je svaka presuda pravična. Koliko je čovjek osjetljiv na pravdu, toliko je poznato, da bi bilo suvišno bilo kakvo uvjeravanje.

Prevelika obimnost posla s kojom se suočavaju suci Općinskog suda nije skorašnjeg datuma. Kadrovski problemi protežu se već nekoliko godina. Nije isključeno da se to protegne i na naredne godine, jer su u sadašnjem trenutku ne vidi namjera, a ni način kako bi se broj sudaca povećao.

Na kraju svake godine sucima ostane po nekoliko tisuća predmeta za slijedeću godinu. Po tome nije izuzetak ni ova godina, kada se u novogodišnjem poklonu našlo 5412 predmeta koji će doći na red u toku ove godine…

Posao sudaca Općinskog suda, međutim, ne sastoji se samo u donošenju presuda. Petak je rezerviran za pružanje pravne pomoći. Tako je u toku prošle godine pružena za 8857 građana, što znači da je svakog dana dato 34 različitih pravnih usluga. Pružanje pravne pomoći ne računa se sucima kao rad.

Ljudima u kući pravde je potpuno jasno da takav rad ne može dostići određenu kvalitetu. Oni upozoravaju da ni društvu ne bi trebalo biti svejedno hoće li prekršitelj biti kažnjen odmah nakon izvršenog djela ili za dvije godine.