Da se vratimo na Klub zapošljavanja, kako ide taj projekt, kako si zadovoljna?

- Zadovoljna sam, iako uvijek može biti bolje. Imali smo blizu 100 korisnika dosad, o rezultatima je prerano pričati, odnosno mogu reći da je jako puno polaznika našlo posao u sezoni, no sada tek treba vidjeti tko ga je zadržao i dulje. No, svakako je to jedno lijepo iskustvo meni i ostatku ekipe, a vjerujem da je korisno mladima. Na projektu uz mene radi Valentina Gambiroža, a voditeljica je Branimira Penić.

Sadržaj se nastavlja...

Isto jedna Jaskanka koja je došla u Karlovac!

- Da da, zapravo ona je iz Krašića.

Ne priznajete ih pod Jasku? 

- Hahaha ne, mislim da više oni nas ne priznaju!

Projekt traje do svibnja i onda si opet nezaposlena, planiraš i sama u neki Klub za zapošljavanje ili imaš već neke nove planove?

- Da, tražim trenera da me zaposli kao trenericu koja je ostala bez posla. Ma, ima još posla, na ljeto ćemo imati nekoliko projekata koje smo pokrenuli, zapravo prvi od njih je već sada u veljači, s inozemnim volonterkama u Karlovcu pokrenula sam tu ideju o zajedničkom treningu na temu samopouzdanja, partnerske organizacije su one iz njihovih zemalja preko koji su i došle u Karlovac i u veljači će se u Karlovcu okupiti mladi iz te tri zemlje, dolazi ih po pet plus voditelji grupa. A, na ljeto su u planu još dva projekta, tako da u neku ruku što se tiče lipnja i srpnja je i dobro da neću više biti zaposlena, jer će biti puno posla oko toga, no nakon toga će, nadam se, ipak brzo nešto iskrsnuti.

Radiš u Centru za mlade, ali pokrenula si nezavisni i neformalni Klub mladih, jel to otvorena kritika poslodavcu?

- Ma nije haha, nego činjenica je da projekti koji se rade u Centru za mlade imaju svoja stroga pravila i načela i ponekad ih nije moguće posve uskladiti sa stvarnim potrebama. Klub mladih smo pokrenuli Mislav Šipek, Anamaria Brajdić, Andrea Valentić i ja i neki osnovni cilj je biti podrška mladima koji imaju neke ideje i potencijale, a ne znaju kako ih ostvariti i kome se obratiti. Centar za mlade ima svoje poslovanje i nije ni u mogućnosti pružiti potporu svima, koliko god bilo truda i entuzijazma. Mi tu uskačemo i želimo zaista biti otvoreni prema svima.

Pa i prema onima koji imaju najluđe i neostvarive ideje?

- I prema njima, da! Sigurno će biti dobrih ideja, recimo već smo odradili jednu zgodnu priču s izradom čestitki za djecu iz alternativne skrbi, odnosno domova u Nazorovoj i na Baniji i reakcije su bile jako pozitivne. Naravno, dogodit će se i da netko dođe s nečim što jednostavno nije realno, ali neka ideja je da ni oni ne dobiju odgovor da za to nema šanse, nego da se s njima poradi na ideji i da sami dođu do zaključka da to nije potpuno realna zamisao, ali se možda pronađe neko kompromisno rješenje ili dođemo zajednički do druge ideje. Mladima treba dati do znanja da su njihove ideje dobrodošle, mada se neće svaka moći ostvariti.

Mladima prilaziš i sama...

- Dobro, ne bih ja od toga radila neku veliku stvar, jer nažalost nemam ni uvjeta ni mogućnosti da pružam stručnu pomoć. Ali, kako sam završila socijalnu pedagogiju koja je velikim dijelom usmjerena prema problemima u ponašanju, to je nešto što me okupira i, ne znam, možda je najtočnije reći da "vidim" mlade. Vidim kome možda treba samo razgovor i baš to da ga netko "vidi". Za pravu promjenu ponašanja je potrebno i vremena i truda i ja ne mogu ispraviti svijet, ali ono što mogu napraviti ću napraviti. I baš taj termin koji sad koristimo u razgovoru mi je rekla jedna djevojka, nakon razgovora i svega rekla mi je "hvala ti što si me vidjela" i to je nešto što mi stvarno ispunjava srce. Zato mi je ogromna želja da se u Karlovcu otvori Centar psihosocijalne pomoći za mlade, mislim da bi tako nešto bilo jako potrebno i jako važno za mlade, jer mentalno zdravlje mladih je danas veliki problem, ne samo u Karlovcu, ne samo u Hrvatskoj, nego je to problem na razini cijelog svijeta. A, to je ključno za sve, od uključivanja u društvo i zajednicu do zapošljavanja.

I kao da ti sve to nije dosta, tu je i nedavno osnovani DrONe...

- Uh ma imam ja toga još! Osnivačica sam jedne udruge u Zagrebu, riječ je o udruzi Akcija za ravnopravnost, asertivnost, nenasilje i empatiju, također smo tek na početku. Zatim radim kao vanjski suradnik u Centru za socijalnu skrb Jastrebarsko i tu je, dakle, i DrONe. Osnovali smo ga Valentina Gambiroža, Branimira Penić i Igor Kuštreba i neka osnovna djelatnost bit će društveni razvoj i neformalno obrazovanje. E da, pomognem malo i u "Zajedno snažniji"; integrativnom centru mentalnog zdravlja...

Jel i tebi dan traje 24 sata ili si pronašla neki način da ga produžiš? Imaš li uopće slobodnog vremena?

- Haha, i ja se nekad pitam! Ali da, imam slobodnog vremena i zahtijevam ga. Na fakultetu smo često imali goste iz raznih područja i ostale su mi urezane riječi jedne gošće koja je kazala da je ključ uspjeha u životu - balans. I to svatko od nas osjeti kada ga postigne. Ne mora to biti uvijek i kontinuirano, ali ako postigneš taj balans na dva ili tri dana već ćeš to osjetiti. Zato imam slobodno vrijeme i važno mi je, jer njime dobijam energiju za posao i sve što radim volonterski, ako ja nisam zadovoljna neću dobro raditi pa nitko neće biti zadovoljan. Dakle, imam prijatelje, izlazim van, družim se s obitelji, čitam, trčim...

Trčiš? Ozbiljnije ili samo rekreativno?

- Rekreativno, ali otrčala sam jednu utrku u Jaski na 5 kilometara i sada sam se već, evo četiri i pol mjeseca ranije, tako da nema isprike, prvi puta prijavila za Karlovački cener. Nagovorila sam i neke kolege pa s nestrpljenjem čekamo lipanj, cilj je - doći do cilja!

Baviš se mladima, a oni sve više odlaze iz Hrvatske, kakav je tvoj pogled na to i razmišljaš li i sama u tom smjeru? Gdje se vidiš u budućnosti, u Karlovcu, Zagrebu, Njemačkoj, Irskoj?

- Znaš što, ja sam se zaljubila u Karlovac. Tako da se u budućnosti vidim ovdje. No, voljela bih i otići van, ne mislim da su ti odlasci mladih loši, naprotiv, mislim da su jako korisni i da bi svatko tko može morao iskoristiti prilike, ono što je problem je da se mnogi ne vraćaju. Svakako bih voljela iskusiti život u potpuno drugačijoj sredini, ali svakako se želim i vratiti. I to u Karlovac, jedino još Jaska dolazi u obzir. Ali Karlovac mi je fascinacija, možda je to i povezano s mojim poslom i interesima, volim takve ljude, volim takve gradove. Karlovac je prekrasan grad prepun potencijala, koje još nije naučio potpuno iskoristiti. Želim i ja pomoći u tome da ih jednom iskoristi i ostvari!

Razgovarao: Darko Lisac/KAportal.hr