Nekategorizirano

Nikad nije kasno - na pragu šezdesetih odbacili "daljinske" i počeli trenirati taekwondo

Nikad nije kasno - na pragu šezdesetih odbacili

Najlakše je ležati na kauču s daljinskim u ruci. Svake večeri mogu pronaći tisuću razloga da ne odem na trening, a samo jedan da odem. I taj uvijek prevagne - kaže Ivan Ćuk. Zdravko Ferenčina dodaje kako je cijelog života pasionirani ribič, no u posljednje četiri godine čak i iz ribolova "bježi" na treninge.

Ćuk ima 59, Ferenčina 58 godina, a upravo ovih dana uspješno su prošli polaganje za zeleni pojas u taekwondou. I ne misle stati. A, kako su počeli?

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

- Prije tri godine, radi zdravstvenih tegoba. Imao sam previše kila, nisam se mogao sagnuti, danas mi je toliko bolje da ponekad ni sam ne vjerujem. Stabilizirao sam cijeli život, ne samo fizički već i psihički - priča Ivan Ćuk.

Zdravko Ferenčina godinu dana je iskusniji.

- Da, treniram oko četiri godine. Počelo je kao rekreacija, bila je tu i veća klapa, ali s vremenom su svi odustali. Nije važno, odlično se osjećam i uživam - ističe.

Obojica dodaju da gotovo nikada nisu izostali s treninga, tek ako bi se pojavile neodgodive poslovne obveze. Treniraju tri puta tjedno po sat vremena, a ne posustaju ni za vrijeme ljetne stanke. Zdravko sam radi vježbe po uzoru na one s treninga, a Ivan sjeda na bicikl i vozi sve dulje rute. Stigao je i do Topuskog i natrag.

- Teško je naći prave riječi koliko smo zadovoljni. Ovo je pravi lijek protiv stresa - naglašava Ferenčina, koji je 1987. nakon neugodnog pada na poslu ostao gotovo nepokretan. Danas ima zeleni pojas i itekako je pokretan.

- Nismo kao mlađi, nećemo se zavaravati. Ne možemo mi i netko od 20 godina raditi iste stvari, zato i ne sudjelujemo u borbama. Ali u formama smo dobri, iako to nije ni važno. Pojas je tu, eto, kad već treniramo, više je stalo trenerima nego nama. Ja bih dolazio i da nemam pojas - uvjerava nas Ćuk.

O trenerima samo riječi hvale, kako o glavnom treneru Miroslavu Brežanu, tako i o mladom Korejcu koji ih trenira u posljednje vrijeme, Yang Jong Hyeoku.

Idu li dalje?

- Naravno, pa do kuda stignemo - odgovaraju gotovo jednoglasno.

Poruka vršnjacima, a i ostalima koji se ne bave niti jednim vidom rekreacije ili sporta, nije nametljiva.

- Svatko može odabrati sam za sebe. Ne mora to biti tekvando. Može vožnja bicikla ili šetnja. A, tko želi može i biti na kauču s daljinskim. Mi se na to nećemo vraćati.

KAportal.hr

Izdvojeno


Reci što misliš!