KOLUMNE / PIT I TEATAR APSURDA

PIT I TEATAR APSURDA, kolumna Lovre Zaplatića: Smokvin list

PIT I TEATAR APSURDA, kolumna Lovre Zaplatića: Smokvin list

Pred neko vrijeme čitam kako su mladi, čini mi sdepeovci proveli neku anketu, također među mladima, u Slavonskom Brodu. Anketa je bila na temu o sekularizmu. Nakon provedene ankete kao bili su šokirani, kao ono mladi tamo nemaju pojma o tome. Volio bih znati da li oni koji su anketu sačinili i proveli imaju pojma što je to sekularizam, da li imaju pojma o povijesnom razvitku ove ideje. Kladio bih se da nemaju pojma. Čitajući i slušajući naše „sekulariste“ zapravo čitamo i slušamo ideologiju, ateističku ideologiju. Iza mantre o sekularizaciji krije se, barem kod nas, borbeni ateizam. Tako da je pojam sekularizma istoznačan sa pojmom ateizam. Drugim riječima protuvjersko djelovanje, što je u konačnici u suprotnosti s demokracijom i slobodom u društvu. Prema svemu sudeći oni koji su provodili ovu anketu imali su prije svega pred sobom ovaj vid sekularizma.

Nekima su puna usta sloboda, ljudskih prava, pravde i pravednosti, borbe za prava drugačijih dok bi u isto vrijeme drugima oduzeli njihova ljudska prava, slobode i pravo da budu drugačiji od njih, pravo govora, pravo javnosti. Dok se svi mogu šetkati ulicama i zastupati svoja mišljenja, stavove, zahtjeve, vjernik bi trebao po njima biti onaj kojem je to zabranjeno ili u najblažem slučaju moglo bi mu se progledati kroz prste ako „nešto bubne“. Umjesto društva pravde, jednakosti i slobode nudi se diktatura sekularizma. U društvu pravde, jednakosti, slobode, ima mjesta, dapače poželjno je, za vjernika, nevjernika, agnostika, drugog i drugačijeg od mene. Ima mjesta za drugoga koji nije moje nacionalnosti, anacionalnog, pismenog, nepismenog, jednom riječju svakoga. Ljudi nisu „povampirena klerikalna rulja“, „povampireni desničari“, „zaostali“ i slično. Svaki je čovjek samo čovjek. Situacija u kojoj se vjernike naziva maloumnicima, zaostalima, retrogradnima, homofobima uistinu ne miriše nimalo na demokraciju, prije bih to nazvao progonom, totalitarnošću. I vrlo opasnom pojavom u našem društvu i državi. Simpomatično je da iza ovakovih javnih nastupa i zahtjeva stoje oni koji sebi vole tepati kako su napredni, mirotvorci, borci za ljudska prava i slične tričarije koje služe kao dimna zavjese za osobna ili grupna iživljavanja nad onima koji su drugačiji. I to je njihova neprikosnovena istina koju su oni sami sebi prišili. Ne priznati im to najveći je grijeh kontra sekularnosti. Nedaj Bože, da ja kao vjernik probam reći da sam znanstven. Napredan, humanist. To je hereza koja zaslužuje „modernu lomaču“.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Izbaciti jednu grupaciju ljudi iz javnog i društvenog života uistinu djeluje više nego suludo, a da bi se prikrila ta suludost tu grupaciju proglasiš suludom, opasnom po društvo, ljudska prava i slobode, reliktom prošlosti, fašistima, klerofašistima. Kao babaroge. I ne samo to; od vjernika se traži da žive dvostrukim životom; jedno u svoja „četiri zida“ , drugo u javnosti. Kako odvojiti religijsko od nereligijskoga u jednom društvu? U javnom prostoru, kulturi? Sniju li javno djelovati oni koji imaju religijsku savjest ili samo oni drugi?

Izdvojeno


Reci što misliš!