KAportal SIGNALI NAD GRADOM Dilema i karlovačkih HDZ-ovaca; Kad i za koga kukuriknuti, a ne završiti u loncu | Karlovački informativni web portal

SIGNALI NAD GRADOM Dilema i karlovačkih HDZ-ovaca; Kad i za koga kukuriknuti, a ne završiti u loncu

Bivša ministrica socijale Nada Murganić očito nije čula za izreku da pijetao koji prvi kukurikne obično završi u loncu, s obzirom da je ničim izazvana javno istaknula Andreja Plenkovića kao svog favorita za HDZ-ov tron i prije negoli je Miro Kovač objavio kandidaturu za novog predsjednika HDZ-a. Ili je čula, ali misli da ovom ranom i time uočljivijom podrškom aktualnom predsjedniku kojem dasku sapunaju žešće desni HDZ-ovi jastrebovi, nema što izgubiti, nego samo dobiti. U tom smislu, ovaj potez prema premijeru koji ju je ne tako davno smijenio s mjesta ministrice samo naizgled može djelovati kao patologija, svojevrsni Stockholmski sindrom. Gospođa Murganić zna da tko god novi došao na čelo stranke, ona neće biti u uskom krugu za visoke funkcije, ako pak Plenković otrese izazivače iz HDZ-ovog desnog krila sjetit će se tko ga je javno podržavao dok su drugi s figom u džepu mudro šutjeli i čekali rasplet. Mogli bismo i povjerovati da ona, kako kaže, zaista misli da je Plenković bogom dani državnik, sposobni premijer s velikim diplomatskim ugledom u svijetu, ali puna istina je vrlo vjerojatno prošarana finim nijansama osobnih interesa. Njezin istup je dugoročno ulaganje.

Za razliku od nje, drugi karlovački čelnici sa stranačkim ambicijama imaju što za riskirati i štošta za izgubiti. I zato i dalje šute. U slučaju župana Jelića šutnja je možda i zlato, s obzirom da je bjelodano iz njegovog političkog habitusa da mu je ideološki bliža – definirajmo to eufemizmom – konzervativnija struja HDZ-a, čije su šanse na saboru stranke objektivno slabije nego Plenkovićeve. Uostalom, svoje zvjezdane stranačke trenutke Jelić je doživio u vrijeme vladavine Karamarka koja će biti upamćena kao vrijeme puštanja duha iz boce krajnje desnice s konzervativnim i kriptoustaškim marginalcima poput Hasanbegovića, Brune Esih, Ilčića, Zekanovića, Glasnovića. Koja je pod pokroviteljstvom HDZ-a u Hrvatskoj prvi put formalno dobila pravo građanstva. Dolazak Plenkovića značio je zamiranje Jelićeve karijere na nacionalnoj sceni, ali ne i na lokalnoj gdje je, baš kao i njegov pokojni prethodnik Vukelić, bog i batina.

Jelić ima i povijest suprostavljanja mišljenja stranačkom šefu, ne treba ići dalje od slučaja Istanbulske konvencije. No, nije mu taj neposluh puno odmogao. Dapače, odigrao je tada mudro, sam se javno protivio ratifikaciji, a nasuprot njegovom mišljenju županijski HDZ je stao iza Plenkovića i pozitivno se odredio prema Istambulskoj konvenciji. Teško je povjerovati da bi jedan autoritarni šef poput Jelića mirno gledao takvo soliranje, i de facto izglasavanje nepovjerenja samom sebi od strane stranačke organizacije kojom predsjeda. U toj dobro izrežiranoj predstavi Jelić je županijsku organizaciju čak predstavio kao primjer slobode mišljenja i tolerancije, očuvao je integritet dosljednog konzervativca, a središnjica HDZ-a je zadovoljena pozitivnom stavom županijskog HDZ-a prema Istanbulskoj konvenciji. Vuk sit, ovce na broju. Gledano ideološki, Jelić bi vjerojatno na čelu HDZ-a radije vidio Kovača i društvo. U široj slici koja se ne tiče samo njega, Jelić ne bi trebao niti smio zaboraviti da je Plenković ne tako davno u Karlovcu održao sjednicu Vlade i to ne kurtoaznu, nego je s njom donio darova u vrijednosti 2,5 milijarde kuna. Između idealizma i oportunizma lako bi se moglo dogoditi da bi se župan karlovački mogao odlučiti na politiku čekanja i javno ostati po strani po pitanju izboru stranačkog vodstva. Osim ako u međuvremenu ne postane očito da je neka od struja prevladala i podrška toj strani bude „zicer“.

Kad je Jelić silazio s nacionalne scene zajedno s Karamarkom, činilo se da će se na nju uspeti gradonačelnik Damir Mandić. Nefrustrirani katolik, umjeren i staložen, podsjećao nas je na to kako bi se čovjek s desnog centra, odnosno demokršćanin trebao nositi i ponašati. Nije se dogodilo, Mandić nije ništa naučio iz Jelićeve verzije HDZ-ovskog makjavelizma da kad ugrabiš priliku posmičeš one koji su ti pružili priliku da se dokopaš vlasti. Momentum mogućeg preoblikovanja HDZ-ovog habitusa na lokalnoj razini (pa i uz Plenkovićevu pomoć) po svojoj mjeri, Mandić je propustio. Pasivnost ga je koštala i iako je i dalje gradonačelnik, on nije šef koji gradom upravlja tako da slijedi – što bi rekao Kant – zvjezdano nebo iznad sebe i moralni zakon u sebi. Uglavnom, za razliku od Jelića, gradonačelnik Mandić ima razloga „kukuriknuti“ poput bivše ministrice Murganić, da javno na vrijeme zauzme stranu, predvidljivo Plenkovićevu. Bojimo se da je to jedina prilika da povrati svoju trenutno klimavu poziciju u HDZ-u. Ako tipuje krivo, dođe mu na isto kao da je i ostao neutralan. Naime, predmnijevamo da Jelićev HDZ već ima favorita oko toga tko bi trebao biti sljedeći HDZ-ov kandidat na izborima za gradonačelnika Karlovca. A on (ili ona), se ne odaziva na ime Damir Mandić.

  • 2 komentara

    1. Bez greške, sjedi, +5.
      … uvijek na kraju terevenke dođe konobar i kaže: Gospodo i gospođe da naplatim, molim!

    2. Zbog svega navedenog (podrška Karamarku, odbacivanje Istambulske, …) Jelić ne može podržati Plenkovića. A Plenković će pobijediti na unutarstranačkim izborima. Teška situacija…

    Odgovori