Zanimljiva se situacija dogodila u karlovačkom gradskom vijeću početkom 2016. godine na sjednici koja je za temu imala najveći projektu Karlovcu zadnjih par godina – slatkovodni akvarij. Naime, taj projekt koji su smislili pročelnici karlovačke HDZ-ove gradske uprave, odobrila i financirala do razine predaje dokumentacije SDP-ova Vlada Zorana Milanovića, napadali su žestoko upravo gradski vijećnici SDP-a sumnjajući u isplativost projekta i pretpostavku da će – kao i obično - ceh platiti građani. I na ovom mjestu, iz pera gore potpisanog autora, projekt je izvrgnut suspekciji, ne toliko zbog mogućeg financijskog fijaska jer trošimo javni novac na hiljadu gluposti pa onda akvarij dođe kao jedan promašaj više-manje, nego teško oborive tvrdnje da je u gradu koji kaska po pitanju osnovne infrastrukture, high-tech akvarij gradnja kuće od krova, nešto naopako koncepcijski gledano.

No, ni dvije godine kasnije sve nas nevjerne Tome demantirala je stvarnost. Ne samo da je premašen minimalni postavljeni cilj od 12 tisuća posjetitelja godišnje, premašen je i onaj od 40 tisuća koji su i sami idejni začetnici u Gradu smatrali ambicioznim. I to kako! Prije par dana, naime, jedna je zagrebačka djevojčica u pratnji roditelja postala je stotisućiti gost karlovačke Aquatike u nešto manje od godinu dana rada, što znači da je novu među rijetkim karlovačkim turističkim atrakcijama posjećivalo skoro 300 ljudi dnevno. Za ilustraciju, cijeli Karlovac ostvario je prošle godine manje od 50 tisuća noćenja.

Sadržaj se nastavlja...

Površno gledano, moglo bi se lakonski zaključiti da je po srijedi jednostavno genijalna ideja, no kad se zagrebe ispod površine i proanalizira zašto je ova priča ovako uspjela, stvari nisu tako jednostavne. Prije svega, riječ je o projektu financiranim gotovo isključivo iz Europskih fondova. Dakle, ideja je dobila verifikaciju s instanci gdje se novac ne baca u vjetar, u takvim projektima nema mjesta pristupa „lako ćemo“ već se sve mora detaljno razraditi, isplanirati i predvidjeti kroz studije izvedivosti. Nadalje, provedba projekta mora biti transparentna, zahtjeva puno komunikacije s inozemstvom, od čega stranački vojnici bježe kao vrag od tamjana, pa su u ovom slučaju, baš kao i u izvedbi centralnog kolektora, još jednog velikog projekta financiranog od strane EU, priliku dobili stručnjaci. U skladu s gore izrečenim, Grad nije slijedio uobičajenu praksu da na mjesto ravnatelja Aquatike postavi Peru ili Miku čija je najjača (obično i jedina), referenca to što posjeduje stranačku knjižicu prave boje, već osobu sa znanjem i iskustvom iz realnog sektora i što je jednako važno, idejom kako Aqautiku promovirati i prodati na tržištu. Na ovom mjestu mogli bi se mogli okladiti da je umjesto poduzetne i sposobne Margarite Maruškić Kulaš postavljen stranački aparatčik, još bi dugo u akvariju čekali na stotisućitog posjetitelja. Drugim riječima, i riskantna ideja kao što je bila ova sa slatkovodnim akvarijem ima izgleda na uspjeh ako se u procesu izvedbe i upravljanja iz ruku lokalnih političara prepusti u ruke stručnjaka. I svi su na dobitku, političari se mogu hvaliti kako su podržavali uspješan projekt, stručnjaci dobivaju profesionalnu i zasluženu financijsku satisfakciju, a o tome da Karlovac kao sredina profitira na simboličkoj i realnoj razini ne treba niti govoriti.

Zapravo, ako ikad u vlasti pamet prevlada stranačko politikantstvo, Aquatika bi trebala biti model za budućnost, zapravo bi kao trajni podsjetnik lokalni vlastodršci trebali po modelu Aquatike štampati brošuru sami za sebe, s popisom pravila i postupaka kako od ideje doći do rezultata svima na korist.

I to brzo, jer treba iskoristiti ovu neočekivanu turističku grudu snijega i pokušati je pretvoriti u lavinu. U i o Karlovcu se već 50 godina, ne bez vraga i argumenata, trubi kao potencijalnom šampionu kontinentalnog turizma. Slučaj Aquatike nam je pokazao da i riskantne, ali originalne ideje mogu privući velik broj ljudi, sad je vrijeme da poradimo na osnovnoj turističkoj infrastrukturi, da pustopoljini oko tog objekta dodamo nove sadržaje. Tu je, između ostalog, na testu hrabrost, imaginacija i ambicija novog gradonačelnika Mandića. Ne znamo bi li to trebao biti kamp, rekreacijski centar ili nešto treće. Znamo samo da mjesto koje posjećuje 100 tisuća ljudi sa svih strana Hrvatske zaslužuje bolje okruženje od „stare krame“ i ovakvih Dana piva. Ove velike brojke daju i za pravo onima koji i dalje tvrde da Karlovcu treba veliki hotel kakvog je već imao, hotel koji će povećati atraktivnost Karlovca po pitanju rekreacijskog i kongresnog turizma, sportskih priprema i organiziranja velikih sportskih natjecanja. I tu je red na gradonačelnika da podsjeti samog sebe na obećanje iz predizborne kampanje da će postaviti novu tartan stazu i urediti onu ruinu od stadiona, da osvježi 50-godišnju damu, sportsku dvoranu, da baci pogled na nacrte sportsko-rekreacijskog centra iz kasnih 60-ih prošlog stoljeća, možda mu na pamet padne kakav ideja kako da oplemeni prostor uz Aquatiku i Koranu općenito. U tom smislu, red je na gradonačelniku da podsjeti i zaboravnog lokalnog tajkuna da poanta prodaje zemljišta uz Koranu s ruševinom starog hotela na njemu, nije rušenje vrijednog močvarnog čempresa i tise, ni izgradnja kafića, a bogme ni parkića s plastičnim životinjama, već izgradnja novog hotela s 200 soba kako građevinska dozvola i sugerira.