„Predložili smo im prvo jednog čovjeka od našeg povjerenja, pa drugog, pa trećeg...Kad su ih u Zagrebu odbili predložili smo v.d. ravnateljicu koja je i stručna. Na kraju su nam za ravnatelja iz Zagreba nametnuli osobu koju naša organizacija ne podržva...“ Otprilike ovako potužio se prvi lički HDZ-ovac Darko Milinović javnosti nakon što nije prošao njihov prijedlog za novog ravnatelja Nacionalnog parka Plitvička jezera, javne ustanove za koju su voli reći da je bila bankomat za potrebe lokalnih ličkih vlasti. Njegove rečenice su zazvučale kao vic, ali su zapravo potvrdile tužnu istinu koju svi znamo; mi smo zemlja gdje je zakonska obveza raspisivanja natječaja za rukovodeća mjesta farsa, mi smo zemlja u kojoj se kadrovira prije svega po kriteriju podobnosti, a tek onda po drugim kriterijima koji se u natječajima zaista i spominju. Jedan od rezultata te razorne, kratkovidne politike svedene na stranački i privatni interes uske političke klike je činjenica da su u EU samo još Bugari siromašniji od nas. Rumunji su nas, naime pretekli 2016. i po osobnoj potrošnji i po BDP-u po glavi stanovnika.

Dakako, nitko ne gaji iluziju da će političko kadroviranje kod biranja na vodeće javne položaje nestati i da ga u drugim, ekonomski i politički mnogo razvijenijim zemljema nema. Na važna mjesta se i drugdje postavljaju ljudi koji su bliski političkoj opciji na vlasti, to je realnost. Ali postoji ogromna razlika između hrvatskog i političkog kadroviranja u zemljama koje bi nam trebale biti uzor. U njima je postavljanje stranačkog poslušnika bez posebnih znanja i iskustva na važna mjesta rezanje grane na kojoj se sjedi, političko samoubojstvo koje se obija o glavu na sljedećim izborima. Žalopojka Darka Milinovića nam sugerira upravo suprotnu logiku: mi želimo čovjeka na čelu našeg bankomata, pardon Nacionalnog parka Plitvička jezera, kojim možemo manipulirati jer nam nitko ništa ne može. Koga briga za stručnost, za unaprijeđenje tog ionako lukrativnog posla, za zaštitu parka da se ne ugrozi njegov UNESCO-v status svjetske prirodne baštine kako bi još dugo mogao donositi zaradu lokalnom stanovništvu i puniti državni proračun.

Sadržaj se nastavlja...

Drugim riječima, teško je očekivati da će HDZ ili bilo koja druga opcija na vlasti odoliti zovu postavljanju svojih ljudi, ali ako je tako neka im onda barem stranačka knjižica nije jedina stvar kojom se mogu podičiti. Novi ravnatelj NP Plitvička jezera, „nemetnut“ iz Zagreba je Ličanin, HDZ-ovac, ali ima poslovni životopis koji sugerira da njegov izbor nije uobičajeno iritantno političko silovanje. I već prvi potez, suspenzija nabave super skupog terenca kojeg je raspisala „Milinovićeva“ v.d. ravnateljica govori da i u političkom kadroviranju postoji puno nijansi.

Spušteno na ovu našu karlovačku razinu, moramo primijetiti da se ipak nešto mijenja na bolje. Znamo kako je krenulo; kad je poslije rata Branko Vukelić preuzeo poluge političke vlasti u Karlovcu ni čistačica u školi se nije mogla zaposliti bez blagoslova HDZ-a. Mentalno i politički formiran u komunizmu, Vukelić je samo preuzeo partijsku shemu kadroviranja i implementirao je u demokratsko okružje, ali uz prilično neshvatljiv odmak. Ni partijske strukture si nisu dozvoljavale luksuz da na važne pozicije stavljaju analfabete samo zato jer imaju partijsku knjižicu. To je nažalost široku primjenu doživjelu s HDZ-om, a poslije Vukelića se u Karlovcu samo pogoršavalo. Pa, mi imamo ravnatelje škola koje su hvatali u trgovinama u krađi i koje naganjaju po sudovima zato jer ne mogu kontrolirati osobne financije, nama su gradske tvrtke vodili ljudi koji su na brzinu stekli status prvostupnika po provincijskim hrvatskim veleučilištima...I nikom ništa.

Ne možemo ne primijetiti da otkad u Karlovcu konce vuče novi gradonačlenik Damir Mandić, izbori ravnatelja i direktora više ne odišu grubom i bahatom demonstracijom sile HDZ-a, već racionalnošću i u krajnjoj liniji, političkom pristojnošću. Zar je uopće važno je li nova ravnateljica Gimnazije Snježana Štranjger članica HDZ-a ili ne kad se znaju njene stručne reference i činjenica da je baš nju radni kolektiv htio za ravnateljicu? Je li važno na kojem pročelničkom mjestu u Gradu ili Županiji radi supruga novog direktora gradske tvrtke „Mladost“ Tihomira Jarnjevića, koje je on stranke simpatizer ili član kad se zna da je fakultet završio u Americi, da ima iskustvo rada u velikim kompanijama realnog sektora i da je – na koncu – bio vrhunski sportaš i nastupio na Olimpijskim igrama? Pitanje stranačke pripadnosti postaje izlišno ako iza čovjeka stoji primjereno obrazovanje i poslovno iskustvo. Još je rano za svođenje računa, ali ako se po jutru dan poznaje, Karlovac je nakon dugo vremena možda dobio gradonačelnika koji ne živi na političkom licemjerju i praznim floskulama, gradonačelnika koji zaista prakticira ono što propovijeda.