Iako je zbog okolnosti u kojima se karlovački SDP našao, stanju disfunkcionalnosti i prisilnog raspuštanja odozgo, tinjala nada da bi se većina političkih oporbenih političkih snaga mogle stati iza zajedničkog nestranačkog kandidata za gradonačelnika koji ima šanse u srazu 1 na 1 s HDZ-ovim kandidatom, ta je nada pred gašenjem. Naime, prema provjerenim informacijama, friški predsjednik SDP-a Davor Bernardić je najskloniji ideji da ukoliko ne bi imao svog kandidata, karlovački SDP podrži Ivana Vilibora Sinčića za gradonačelnika Karlovca, ali u tome ima unutarstranačku oporbu koja stoji iza mišljenja da SDP mora imati svog kandidata.

Je li ta novostvorena politička ljubav tek Bernardićevo dugoročno ulaganje u sklapanje alijanse sa Živim zidom na nacionalnoj razini, ne možemo tvrditi, ali to izgleda upravo tako. Jedan političar koji pojma o Karlovcu i političkim odnosima u njemu nema i za Karlovac ga – baš kao i njegove prethodnike s Iblera – boli ona stvar, gura drugog političara kojeg za Karlovac veže samo adresa; on nije živio niti živi karlovačke probleme i ništa vrijedno spomena tu nije učinio da bi izmamio ljude koji ne glasaju za HDZ da glas daju baš njemu. Iako je to, dakako u sferi spekulacije i prognoze, usuđujemo se predviđati da takav kandidat, bez obzira na zvučnost njegovog imena, može uzeti značajniji postotak glasova, ali će u ciljnoj izbornoj ravnini gledati iz daljine u leđa Damiru Mandiću, HDZ-ovom kandidatu za gradonačelnika. Ideja dijela članova SDP-a u Karlovcu da SDP mora imati svog kandidata je još beznadnija, politički kratkovidnija, da ne kažemo autističnija. Dionice karlovačkog SDP-a kod birača nikad nisu vrijedile manje, a ni situacija u središnjici ne ide na ruku eventualnom kandidatu kojeg bi SDP izmislio pet minuta do 12. Istaknuti SDP-ovog kandidata na lokalnim izborima 2017. u Karlovcu de facto samo znači umanjiti šanse nezavisnom kandidatu Davoru Petračiću koji objektivno slovi kao najozbiljniji izazivač HDZ-u, ne samo zato što su to neke ankete već potvrdile, nego i zato jer on jedini ima iza sebe kontinuitet djelovanja koji ga legitimira kao alternativu HDZ-u.

Sadržaj se nastavlja...

Preciznije, HDZ-ovom načinu vođenja grada, trošenju proračunskih sredstava i vrlo maglovitoj viziji vladajuće stranke kakav bi Karlovac 21. stoljeća zapravo trebao biti. Sličan posao kao i SDP u slučaju da istakne svog kandidata, za HDZ će na izborima obaviti i ljudi koji su donedavno vodili glavnu riječ u karlovačkom SDP-u, pa u ekspresnom političkom transferu „okupirali“ pasivni karlovački HNS. Svojim kandidaturama otkinut će par posto glasova iz bazena birača koji ne glasuju za HDZ, malo nahraniti vlastiti ego i najveću korist donijeti upravo onima protiv kojih se bore. Netko na ovom mjestu mogao reći da je bit demokracije u što širem izboru, u slobodnoj utakmici između što više kandidata i da je gore navedeno negacija te biti. No to je idealističko, da ne kažemo naivno gledanje na naš politički trenutak; HDZ svojim poimanjem politike, diskretnom ili otvorenom kupovinom birača, kroz nepotizam , klijentelizam, davanje poslova i zaposlenja u javnom sektoru po stranačkoj liniji stvorio je mrežu „ovisnika“ koji su dužni glasovati za HDZ. Dapače, na to ih se na dan izbora direktno, telefonom i podsjeća ukoliko se ne pojave na izbornom mjestu. HDZ planski, godinama stvara deficit demokracije, ona postaje privid u kojem HDZ u svake izbore ulazi s prednošću, a njeni oponenti s hendikepom. U takvom rasporedu stvari, nema pozitivnog aspekta u isticanju više kandidata, „pa neka pobijedi najbolji“. U tom smislu, i stav da će dva kandidata s najviše osvojenih glasova ionako ići u drugi krug, pa će onda ovi što ispadnu podržati oporbenog kandidata je promašen i jednako naivan. Birači se u prvom krugu vežu za jednog kandidata; ako njihov ispadne, nestane motiv da ponovno izađu na izbore u drugom krugu. Pogotovo, ako s druge strane nije neka babaroga, ekstremist, netko koga smatraju otvorenom ugrozom, tko će ih natjerati i da drugu nedjelju izađu na birališta i glasuju PROTIV. A Damir Mandić sigurno nije takva osoba.

Pred karlovačkom oporbom bila je jedinstvena prilika da se okupe iza jednog nestranačkog kandidata i učine utrku za gradonačelnika neizvjesnom. Kako stvari stoje, usuđujemo se tvrditi nešto više dva mjeseca prije izbora da je jedina nepoznanica tko će od njih zauzeti drugo, treće, četvrto, peto…mjesto. Pobjednik se već zna.