Nakon što smo na ovom mjestu nedavno pisali o tome kako je gradonačelnik Damir Jelić jedan od većih gubitnika unutarstranačkih previranja i HDZ-ove nužde da se dogovori s Mostom, situacija bi se mogla dramatično promijeniti. Naime, ako je suditi po napisima iz više ozbiljnih novina, Jelić bi mogao postati najviše pozicionirani Karlovčanin u državnoj izvršnoj vlasti ikad. Mogao bi u Vladi RH zamijeniti, ni manje ni više, nego Tomislava Karamarka i postati potpredsjednik, odnosno prvi potpredsjednik Vlade. Doduše, scenarij malo graniči sa znanstvenom fantastikom, ali već smo se naučili u posljednjih pola godine da je u hrvatskoj politici moguće i ono što smo donedavno smatrali nevjerojatnim.

Taj scenarij spašavanja eksperimenta od Vlade pod svaku cijenu, odnosno izbjegavanja izbora koji bi vrlo izvjesno ponovno lijevi centar doveli na vlast, je moguć ukoliko do 18. lipnja Tomislav Karamarko bude siguran da u Saboru postoji dovoljno ruku za njegov opoziv. On si svakako neće dozvoliti da mu se izglasa nepovjerenje, već bi u tom slučaju izašao iz Vlade sam. U tom trenutku postojale bi dvije opcije: novi izbori ili prihvaćanje uvjeta Mosta koji zahtijeva odlazak Karamarka, odnosno njegovu zamjenu s novim čovjekom. Večernji list tvrdi da je upravo Jelić taj novi čovjek. Doduše, nakon kratkog objašnjenja njegovog lika i djela u istom tekstu, informaciju je teže uzeti smrtno ozbiljno, no nikad se ne zna. Naime, napisano je da, citiram, „Jelića krasi uključivost i politička tolerancija“, što je lijep kompliment jednom političaru, ali tu ocjenu autor teksta nije mogao saznati u Karlovcu, ni od strane oporbe, a bogme ni iz HDZ-a, posebno Vukelićeve struje od koje se i sam u prikladnom trenutku otkinuo i naposljetku je detronizirao. Prikladnija bi bila da onaj tko ga ne zna, skupo bi ga platio. Jelić je već prekaljeni politički vuk koji je od samog (kasnog) uključenja u HDZ odrađivao osjetljive – da ne kažemo neku težu riječ – predizborne i stranačke poslove i uspješno eliminirao protivnike na ljestvici stranačke hijerarhije. Zanimljivo, kad državne novine pišu o Jeliću, nigdje se u referencama, osim ove tipa „uključivost“ i „tolerancija“ ne govori o Jeliću kao uspješnom gradonačelniku Karlovca. Pitamo se zašto, jer to bi bilo logično kad je u pitanju kandidat za mjesto u izvršnoj vlasti koje po vokaciji predstavlja desnu ruku premijeru.

Sadržaj se nastavlja...

Sve je za karlovačkog gradonačelnika išlo kao po loju donedavno. Već smo pisali o tome da je bio medijski favorit za ministra obrazovanja, no na to mjesto sjeo riječki prebjeg iz laburista. Karamarkova odluka da bude šef unutarstranačke kampanje za predsjednika bila je više počasne prirode s obzirom da Karamarko nije imao protukandidata i zapravo mu nije omogućila da ostvari željeni cilj. Naime, Jelić je želio postati zamjenik predsjednika HDZ-a, no to je mjesto uzeo jači igrač Milijan Brkić pa se nije kandidirao ni za bilo koje drugo mjesto u vrhu stranke. Na kraju, doživio je neočekivani otpor na lokalnim unutarstranačkim tijelima jer se za mjesto predsjednika županijskog HDZ-a javio i Ivan Vučić mimo prijašnjeg dogovora. Jelić je pobijedio, ali takva vrsta neposluha u HDZ-u je donedavno bila nezamisliva.

Misteriozni Jelićev izostanak s izbornog Sabora HDZ-a prošli vikend opravdan prozaičnim razlozima potaknuo je niz nagađanja o njegovom statusu. I proizveo još niz enigmi u ionako posve kaotičnom i krajnje nepredvidivom trenutku hrvatske politike. Stječe se dojam da je nedolazak na konvenciju stranke kao jednog od najbitnijih događaja u životu svake stranke, jasna poruka ljutnje.

Kad se sve zbroji i oduzme najprominentniji karlovački političar na državnoj sceni zapravo hoda na najtanjoj žici otkad se bavi politikom u jednoj „pukovnik ili pokojnik“ situaciji. Čak i da u gore opisanom scenariju zasjedne u fotelju potpredsjednika Vlade, koliko to objektivno može trajati? Kladiti se na bilo što osim na nove izbore u narednih pola godine je teški hazard. A kad padne Vlada, stvar u svoje ruke u HDZ-u preuzima Brkić, Karamarko odlazi putem Sanadera i Jadranke Kosor i nositi epitet njegova čovjeka bi odjednom moglo postati teretom. Drugim riječima, bez obzira na relativnu sigurnost izlazne strategije hvatanja pozicije župana kao političke hladovine, nakon mjeseci trošenja vremena i energije, Jelić bi se na kraju mogao naći na nuli. Šteta, mogao je to vrijeme i energiju potrošiti na svoj osnovni posao. Posao vođenja Grada. Da kad ode, novine imaju razloga i potrebu napisati da je bio uspješni gradonačelnik Karlovca.