KOLUMNE / SIGNALI NAD GRADOM

SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Vjerodostojno!

SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Vjerodostojno!

Kad netko kaže „činim to zbog Hrvatske“ u vrijeme cirkusa od spašavanja Vlade Andreja Plenkovića , nema druge nego se uhvatiti za pištolj, da parafraziramo onu slavnu Goebbelsovu krilaticu o kulturi izrečenu u skroz drugačijem kontekstu od ovog našeg recentnog. Jer, kad je izgovaraju političari na potezu od HNS-ovca Predraga Štromara do HDZ-ovca Matije Perkovića ispod svog statusa na „Fejsu“ uz sliku s do jučer omraženom političkom suparnicom, to je samo prozirno opravdanje za održanje na vlasti kroz neprirodni brak ideološki teško spojivih stranaka. Sad samo još čekamo da se oglasi ta dojučerašnja omražena politička suparnica HDZ-a, glasna protivnica HDZ-a i svega što HDZ predstavlja Marina Novaković Matanić i kaže kako je sad vrijeme da se na stranu stave osobni stavovi i stranačke razlike, da se pakt između HNS-a i HDZ-a podrži iz viših interesa, zbog Hrvatske. Uvijek je imala nešto za reći, no sad se ne javlja novinarima, a umjesto postova u kojima napada HDZ na svom Facebook profilu ostavlja slike hrane i patetične coelhovske mudrosti tipa „najteže je ići sam, ali to je korak koji će te učiniti jačim“. Razmišlja li u samoći o dobrobiti Hrvatske ili o nečem mnogo prizemnijem, ali ljudskijem, nije teško dokučiti baš kao ni u slučaju Štromara. Može čovjek, baš kao donedavni čelnik HNS-a Ivan Vrdoljak trubiti u besvijest o tome kako je obrazovna reforma nadstranački cilj „koji će ostvariti makar im to bila zadnja stvar koju će učiniti u politici“ , stvar je mnogo banalnija.

Štromar je kao kandidat HNS-a i uz podršku SDP-a u prvom krugu izbora osvojio 40 posto glasova za varaždinskog župana, ispred Radimira Čačića koji se sa 16 glasova (!) više od HDZ-ovog kandidata provukao u drugi krug i pobijedio. Logika govori da je Štromar u drugom krugu srušen i velikim brojem glasova HDZ-ovaca. S istim tim HDZ-ovcima danas Štromar „zbog Hrvatske“ preslaguje saborsku većinu i popunjava Vladu bez skrupula, a do prije mjesec dana je HNS tražio odlazak ministra financija i opoziv predsjednika te iste Vlade. Danas je Marić prihvatljiv, a Plenković kompetentni premijer.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Nadalje, Štromar dobro zna da HNS jednostavno ne vrijedi devet saborskih mandata, da su uz HDZ u Saboru stali oni HNS-ovi zastupnici koji su do Sabora zapravo došli predizbornom velikodušnošću Zorana Milanovića. Anka Mrak Taritaš koja se protivi ulasku u Vladu osvojila je više glasova od svih preostalih HNS-ovaca u Saboru koji podržavaju Vladu.

Svejedno, Štromar postaje drugi čovjek hrvatske Vlade nakon što je potučen na izborima i nakon što je njegov nasljednik u fotelji župana utvrdio da u 8 godina nije učinio ništa. Da je kojim slučajem umjesto Čaćića u drugi krug ušao HDZ-ovac, Štromar bi hladno dobio još jedan mandat i potrebe da najbrojnija organizacija HNS-a, ona varaždinska, na čelu sa Štromarom ulazi u koaliciju s mrskim političkim neprijateljem „zbog interesa Hrvatske“ ne bi bilo. Nazovimo, dakle, stvari pravim imenom: sve što se događa oko HNS-a nije „zbog Hrvatske“, već je u pitanju egzistencija vulgaris bez koje su gubitkom mjesta varaždinskog župana ostali Štromar, ali i mreža HNS-ovaca u Varaždinskoj županiji. Svi principi padaju u vodu kad biraš između odlaska na burzu rada i mjesta potpredsjednika Vlade.

Isto se događa na nižoj razini i s našom ambicioznom lokalnom političarkom Matanić-Novaković. Ta bivša profesionalka na plaći u SDP-u doba kad je karlovački SDP srozan na nedostojnu političku konkurenciju HDZ-u, nakon razlaza s SDP-om poput zvijezde političkog prijelaznog roka otišla je u ideološki kompatibilni HNS – opet na plaću. Zauzvrat, na izborima kao kandidatkinja za županicu ostvarila je skromni rezultat i demonstrirala da nema potencijala za rezultat puno veći od rejtinga stranke među biračima. Pred njom je ista egzistencijalna dilema kao i pred Štromarom s predvidljivim epilogom. Da je do principa, vjerodostojnosti anti-HDZ-ovskih stavova kojima je bombardirala karlovačku javnost, M. Matanić-Novaković bi već napustila društvo iz HNS-a. Ali, ispred principa ispriječilo se onoliko tisuća razloga mjesečno koliko joj iznosi plaća u HNS-u. Što je ljudski, ali biračima dodatno ogađuje politiku. Za razliku od nje, njezin kolega Nikola Badovinac s istovjetnim političkim putem nije puno dvojio. „Moja borba protiv politike HDZ-a traje aktivno već 10 godina i ne mogu biti dio stranke koja je u koaliciji s njima“, rekao je rečenicu koja budi nadu u politiku i političare, ali to na žalost ne znači da si je tako kupio političku budućnost. Prije da se časno oprostio od nje na duži rok.

To je prokletstvo politike, ne prolaze ni oni najpametniji, ni najmoralniji, a kamoli najpošteniji. Ako se za prostituciju kaže da je najstariji zanat, mora da je politika nastala u prvoj sobi do kupleraja.

U tom smislu, Marina Matanić Novaković poslije svoje znakovite šutnje ima u našem sustavu stranačkih vrijednosti puno više šansi za sebe od Badovinca. Treba samo tiho prijeći preko vlastitih principa, progutati koju gorku pilulu, istrpjeti prijezir prevarenih birača, podnositi vlastiti odraz u ogledalu neko vrijeme i pustiti da sve prođe. Prvi put najviše boli, poslije je lako.

Karlovac je pun nekad nadobudnih političara i aktivista koji su htjeli mijenjati grad i svijet. Umorili se, kad su shvatili da se „neprijatelja“ ne može pobijediti, ili su se u životu okrenuli stvaranju nečeg korisnog, ili su se tiho neprijatelju pridružili. Između „milom ili silom“ HDZ radije bira ovo prvo, voli nagraditi šutnju, i svojih disidenata i šutnju nekad glasnih protivnika. Pune su tako sinekure Katićki i Fićurinki, i uvijek se nađe novog mjesta. Naći će se još jedno valjda i za nekad najžešću karlovačku oporbenjakinju.

Izdvojeno


Reci što misliš!