KOLUMNE / SIGNALI NAD GRADOM

SIGNALI NAD GRADOM, kolumne Tihomira Ivke: Nije ni čudo da stagniramo ako se godinu dana mučimo s jednom tartan stazom

SIGNALI NAD GRADOM, kolumne Tihomira Ivke: Nije ni čudo da
stagniramo ako se godinu dana mučimo s jednom tartan stazom

Odavna smo se u Karlovcu odvikli od visokih dizalica koje ukazuju da se tu nešto veliko gradi, pa je ona što se propinje u Grabriku na poljani podno Švarče gdje privatni poduzetnik gradi stambeni kompleks, izuzetak. Tamo će sada niknuti stambena zgrada, a da se podsjetimo, kad je Grad prodavao parcelu osobama osobno i poslovno povezanim s vrhom gradske vlasti, kao uvjet zadano je da na tom mjestu mora biti stambeno - poslovni objekt s prostorom za ono što Karlovcu nedostaje – kino i vrtićki prostor.

Kad spominjemo visoke dizalice u gradu kao atavizam socijalizma kad se, eto, moderni Karlovac zidao, dobronamjerno bi mogli zaključiti da je ovaj grad izgrađen i da ga sad treba samo održavati i poljepšavati. Čvrst argument je i činjenica da se od 1990. po broju stanovnika permanentno smanjuje pa potreba za novom gradnjom ni nema, a po tempu na koji nastaju nova zdanja u režiji i domeni političkih vlasti (dakle, javnih potreba), čini se da su i gradske vlasti stvari tako shvatile. Što ima ljepše od jednostavnih zahvata kao što je sađenje parkova, spuštanja i popločavanja nogostupa, uređenja pročelja i interijera, održavanja javne rasvjete, asfaltiranja parkirališta i desetina drugih sličnih dobro uhodanih poslova koji proračunskim novcem pune džepove privilegiranih privatnika, a privatnici znaju kako se usluge uzvraćaju.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Nažalost, ne samo da bi se dalo polemizirati je li Karlovac dovoljno izgrađen grad, već je sasvim jasno da su lokalne vlasti od 1990. naovamo imale gadnih problema i da održavaju ono što je prije njih, dakle, uglavnom u socijalizmu izgrađeno. Nedavno nam je dogradonačelnik Ivan Mrzljak je objavio posljedice višedesetljetnog nemara po pitanju vrelovodnog sustava; potrebno je mijenjati 75 posto cijevi, a to bi koštalo otprilike isto toliko milijuna kuna. Sjajan alibi da se i dalje nastavi s krpanjem sustava koji curi na sve strane i da se bez imalo srama naplaćuje najskuplje grijanje na svijetu. I karlovački vodovod trpi zbog dugogodišnjeg guranja problema pod tepih pa su gubici vode u Karlovcu neobično visoki u odnosu na hrvatski prosjek. Kad se ulazi u grad s Banije, znamenite vedute od dotrajalosti i neodržavanja prijete da se sruše u Kupu, Zvijezda nam i dalje propada, na mnogim zgradama se još vide rupe od šrapnela iz rata koji je završio prije 23 godine, Hrvatski dom je ruina, bivši Edison prvo namjensko kino u Hrvatskoj, Grad je kupio, ali još nismo sigurno što bi s njim…Gradonačelnik je u predizbornoj kampanji između ostalog prošetao po atletskoj stazi karlovačkog stadiona s uništenim tartanom i rekao da to više neće biti tako. Malo više od godinu dana kasnije i dalje je tako. Kvragu, ako je za realizaciju obećanja zamjene nekakve tartan staze potrebno godinu dana, nije ni čudo da se ne možemo oteti dojmu kako Karlovac stoji na mjestu i kao da je u njemu vrijeme stalo.

Ako se mučimo s takvim građevinskim trivijalijama godinu dana što ćemo s bitnim, onim što nam stvarno nedostaje? Kao što smo na ovom mjestu više puta spominjali, Karlovac mora graditi još vrtića ako želi zadržati mlade, mora graditi još stanova ispod tržišne cijene, mora – ako iz ničega onda iz poštovanja prema starijim sugrađanima – graditi nove kapacitete umirovljeničkog doma. Puno toga još Karlovcu nedostaje, da ne tupimo s kinom, spomenimo tu još samo infrastrukturu u službi turizma koji mora biti jedan od okosnica dobre karlovačke budućnosti.

Sasvim nenadano, neki smo dan saznali da Karlovcu nedostaje – i zatvorskih kapaciteta. Zatvor u Haulikovoj je prastar, premalen i neuvjetan. Po izvještajima PU karlovačke, zbog svog položaja u „mekom trbuhu“ Hrvatske, ovo je područje na ruti prelaska ilegalnih imigranata i već je sad zbog pritvaranja većeg broja osoba potreban veći zatvor. Gdje nam je kreativnost u ovom slučaju? Ako je zatvor već potreban, zašto ne bi jednim udarcem ubili dvije muhe? Ionako godinama plačemo kako nam država ne želi trajno prepustiti ogromnu zapuštenu parcelu vojarne u Luščiću, pa zašto najzabačeniji dio vojarne ne bi bio upotrijebljen u te svrhe, a onda bi i drugi dijelovi lakše ušli u uporabu za potrebe koje odgovaraju Gradu. Da se ovakva situacija dogodila prije pedesetak godina, Josip Boljkovac vjerojatno bi ga već gradio.

Kad smo već kod Boljkovca, teško je ne uspoređivati što smo postigli i izgradili u zadnjih tridesetak godina, a što u „njegovo“ doba, razdoblju od tridesetak godina prije 90-e, u sustavu koji je navodno bio protunarodan, pouzdano neslobodan, siromašniji, s mnogo manje novca i resursa negoli je to danas slučaj. Dakle, nogometni stadion, knjižnicu, galeriju, arhiv, zgradu suda, VTŠ, dvije škole na Gazi, osnovne škole u Grabiku i na Dubovcu, gradsku bolnicu, zgradu tržnice, autobusni kolodvor, hotel „Koranu“, sportsku dvoranu na Rakovcu, Ekonomsku školu, školu na Baniji, vrtiće, dom umirovljenika…., bez da spomenemo ijednu stambenu zgradu i tvornicu. I sad to usporedimo sa zadnjih četvrt stoljeća od Domovinskog rata. Slabašno i neambiciozno, zar ne?

Izdvojeno


Reci što misliš!