Na prošlogodišnjem izdanju festivala si za film ‘Kolačići’ osvojio nagradu za najboljeg redatelja. Koji je bio najbolji, a koji najteži dio snimanja filma?
– Najbolji dio snimanja filma bio je trenutak kada sam s glumcima prvi put pogledao scenu koju smo snimili. Nismo imali vremena napraviti sve probe prije snimanja, tako da nisam imao pojma kakvi su glumci i hoće li se uklopiti u likove. Najizazovniji dio snimanja je bilo vremensko ograničenje. Naime, za snimanje cijelog filma smo imali samo tri sata jer je to zahtijevala radionica u kojoj smo snimali. Većinu smo scena tako snimili iz ruke, no na sreću sve je super ispalo.
Gdje pronalaziš inspiraciju za filmove?
– Inspiracija uvelike ovisi o tome kako se ja osjećam i o kojem se filmu radi.Obično počinjem s nekoliko glavnih premisa koje kasnije razrađujem. Tada krećem razvijati koncept i preusmjeravam svoju pažnju na neobične objekte koji me okružuju. Volim kada film vrvi neočekivanim obratima iz kojih publika može iščitati poruku. Recimo, s filmom Kolačići sam znao da ću priču graditi oko nespretnog ubojice koji pokušava nekoga otrovati, ali dugo nisam mogao dokučiti koju će metodu rabiti. Nekoliko dana kasnije sam išao u kafić i ugledao slasne kolačiće i tada mi je sinulo da je to savršen način kako nekoga otrovati.
Imaš li najdraži film?
– Trenutno mi je najdraži film Mary i Max – priča o prijateljstvu nastalom kroz dopisivanje dvoje veoma različitih ljudi: Mary Dinkle, debeljuškaste usamljene osmogodišnje djevojčice iz predgrađa Melbournea, i Maxa Horovitza, 44-godišnjeg iznimno pretilog Židova s Aspergerovim sindromom koji živi u kaotičnom New Yorku. Mary i Max nevin je, ali ne i naivan film koji istražuje teme poput prijateljstva, autizma, prepariranja, psihijatrije, alkoholizma, mjesta odakle dolaze djeca, pretilosti, kleptomanije, seksualnih razlika, povjerenja, parenja pasa, vjerskih razlika, agorafobije i još mnogo toga. Ovaj film otvorio mi je oči i uvjerio me da je animacija itekako dobro sredstvo za prikazivanje dubokih osjećaja.
I sam si imao priliku posjetiti Festival i Reviju u Karlovcu. Kako ti se svidjela atmosfera?
– Prošle godine sam prvi puta bio na Four River Film Festivalu i to je bilo nevjerojatno iskustvo. Organizatori su napravili iznimno dobar posao što se tiče samog programa te sam upoznao puno ljudi s kojima sam nastavio surađivati. S nekim od njih čujem se još i danas te imamo neke zajedničke buduće projekte. U usporedbi s drugim sličnim festivalima, ovaj je drugačiji u tu ruku što tih nekoliko dana svi žive zajedno – filmaši dijele sobe, gledaju projekcije i dogovaraju slobodno vrijeme što je izvrsna prilika za upoznavanje i širenje entuzijazma.
KAportal/HFS Press