Većina podnese zahtjev za slučaj "ako bi trebalo"
– U domu mi je odlično od prvog dana, a 2 godine sam tu. Kad nije bilo posjeta – ručni rad. Sad momentalno heklam, a i vezem itd. A što se priča tiče – ja sam Karlovčanka, tu s Drvenog placa, mene to interesira sve. Njene su priče vezane za grad i čula sam u njima nešto što nisam čula nikada i nigdje, ispričala nam je gospođa Slavica, jedna od korisnika Doma za starije i nemoćne sv. Antun u Karlovcu u kojem je započeo storytelling, ciklus čitanja/pričanja priča Biserke Schmuck.
Dar je to Paviljona Katzler i autorice korisnicima Doma koji će ih imati prilike slušati 15 srijeda, dakle, cijelo ljeto, u vrtu Doma. Čitanje priča krenulo je lani, no korona ga je prekinula sve do sad.
– Osnovna ideja je o bojama, ali bit će tu i priča o cvijeću, karlovačkim rijekama jer je i voda povezana uz boju, pa o Dobri iz oka vile Kosjenke, mitovima i legendama vezanim uz neke gradove, Ogulin posebno, bit će priča o hrani i biljkama u njoj, kako se nekad dobivao kruh kao plod drva kruhovac, pa o jabuci, ona je bila prva, hrani bogova, čokoladi jer ima čokoladnu boju, otkriva Biserka Schmuck tek dio onoga što slušatelje čeka.
A da su ovakve susrete korisnici Doma jedva dočekali, potvrđuje i ravnateljica Štefica Ljubić Mlinac, napominjući da im je i lani to bilo zanimljivo. Ali, korona je bila okrenula sve.
– Našim je korisnicima bilo jako teško za vrijeme COVID-a. Nije bilo nikakvih aktivnosti, morali su biti izolirani, ne samo oni koji su bili bolesni, nego preventivno i oni za koje smo se bojali da će se zaraziti pa su morali biti u svojim sobama. To je njihov mali kutak na koji su navikli, to je bilo u redu, ali nisu imali socijalne kontakte međusobno, samo s osobljem. Ovo sada je nešto skroz drugačije, kaže ravnateljica.
Ukupni kapacitet Doma je 225 korisnika, dok su, zbog pandemije bili zatvoreni za posjete, bilo ih je 200 do 220, a novi tada nisu primani. No, mnogi bi htjeli baš u ovaj Dom.
– Na listi čekanja je 3.000 ljudi, ali ne žele zaista svi doći u dom. Većina podnese zahtjev za slučaj “ako bi trebalo”, možda bi htjelo doći 130 ljudi, što je isto puno, iako ne u odnosu na 3.000. Ljudi žele doći u dom, imaju povjerenja u ovakve institucije, vide da ima sadržaja ovdje, zainteresirani su smještaj kod nas, priča Ljubić Mlinac.
No, ni za 150 novih korisnika mjesta u bližoj budućnosti neće biti. Od svojevremeno najavljivanog proširenja u nekadašnju Vojnu ambulantu, za one koji boluju od Alzheimerove bolesti, odustalo se kad se ispostavilo da bi to bila investicija u koju se Županija financijski ne može upuštati, a za sad ništa ni od proširenja kapaciteta u samom Domu.
U njemu je, uz sufinanciranje Županije, smještaj 3.500 kuna u stacionaru, za teže bolesnike, a za pokretne korisnike, sa stambenog odjela 3.000 kuna. Država sufinancira ili financira smještaj onima koji zahtjeve podnose preko Centra za socijalnu skrb jer nemaju dovoljnu mirovinu ili je nemaju uopće.