Nagrađeni su autori po provedenom natječaju "Na tragu pjesnika" – prva nagrada otišla u Varaždin Denisu Peričiću
Denis Peričić iz Varaždina dobitnik je prve nagrade po provedenom natječaju “Na tragu pjesnika” za pjesmu “Portret sa šest prstiju”. Drugu nagradu je dobio Filip Đukić iz Slavonskog Broda, a treću Danijela Kvesić Stojanac iz Zagreba.
Podjelom plaketa su obilježeni u utorak u Ilirskoj dvorani karlovačke knjižnice 110. obljetnica rođenja Ivana Gorana Kovačića i 60. obljetnica imenovanja ove ustanove u kulturi po gorskokotarskom pjesniku. Prvonagrađeni autor se ipak ispričao zbog bolesti.
Pristigle radove je razmatralo prosudbeno povjerenstvo kojega su činili srednjoškolski profesor Bruno Vojvodić, pjesnikinja, rusistica i profesorica logike Mojca Rapo-Waite, te knjižničarka Nataša Vojnović. Pristiglo je osamdesetak radova iz cijele Hrvatske po provedenom javnom natječaju.
– Tema nije bila zadana, pa su pjesme bile raznolike tematski i formom. Drago mi je da postoje oni koji pišu poeziju i beskrajno sam se razveselila kad je Tatjana rekla koliko je pjesama stiglo. U pjesmu može stati štošta, pjesma može biti priča, čak i roman. Ako me neka pjesma dotakne, dobra je. Takvih je bilo jako puno i nije nam bilo odabrati radove za nagradu, rekla je Nataša Vojnović.
Knjižničarka Tatjana Basar, koja vodi Klub ljubitelja poezije “Stihom u srce”, je dodala kako je primijećeno da se knjige poezije slabo posuđuju i da se htjelo mlade zainteresirati za tu književnu vrstu.
– No malo ih se odazvalo na sastanke Kluba ljubitelja poezije “Stihom u srce”, koji je nastao prije ovog programa, pa smo odlučili napraviti natjecanje. Stoga smo 2021. u suradnji s karlovačkim srednjim školama organizirali prvo izdanje tog natjecanja, a javilo nam se petnaestak đaka. Sljedeće godine smo se proširili na Karlovačku županiju. Javilo nam se nešto više ljudi nego prethodne godine, ali opet ne onoliko koliko smo htjeli. Zato smo ove godine objavili javni natječaj i javili su nam se pjesnici iz cijele Hrvatske. Možemo reći da smo uspjeli, rekla je knjižničarka Basar.
Đukić je naveo da mu je ovo “prvi ili drugi” natječaj na kojemu je sudjelovao, da piše poeziju, ali uglavnom prozu. “Do sada sam bio u anonimnosti”, rekao je Đukić.
Ravnateljica Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” Kristina Čunović je podsjetila da je u utorak dopodne u Gimnaziji Karlovac održano u suradnji s Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu natjecanje “HAWaton” na kojemu su se pretraživale mrežne stranice na temu Ivana Gorana Kovačića, a u čemu je sudjelovalo više od 60 đaka.
– Odabrali smo tri pobjednika. Htjeli smo ih potaknuti da u Europskoj godini vještina razmišljaju o svojim digitalnim vještinama, pa su odabrali kvalitetne stranice, napomenula je ravnateljica Čunović i dodala da je ove godine natjecanje “Na tragu pjesnika” financiralo Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.
Etnolog i kulturni antropolog Tomislav Augustinčić, koji je prije nekoliko godina dobio nagradu Goran za mlade pjesnike, je održao nakon podjele plaketa predavanje “Knjiga – spomenik – oratorij” o tome kako se sjećamo Ivana Gorana Kovačića.
– Početkom 2000.-ih je u akademskom i kulturnom prostoru kružila zloglasna glasina propagirana od hrvatskih i srpskih intelektualaca da je jedini razlog zašto se danas sjećamo Gorana politički, ideološki i propagandni rad iz ranijeg doba, odnosno da je mit o Goranu nametnut i lažan, da nam je bitan samo po inerciji. No, nije tako. Goran nam je bitan jer pronalazimo vrijednost u njemu, jer sebe i svoje vrijednosti upisujemo u njega, jer u njem pronalazimo sebe, ustvrdio je Augustinčić.
Nastavio je da nam Goranovi tekstovi “pružaju mogućnost da čitamo njegov život”.
– Pjesmom ‘Moj grob’ kao da je prorekao svoju smrt. U poeziji na lukovdolskom dijalektu je opisivao rodni kraj, a u kratkim pričama nepravde nanesene seljaštvu. U tim djelima možemo iščitati mladalački zanos, ali i mržnju prema fašističkom okupatoru i kolaborantima, rekao je Augustinčić.
Nabrojao je važna izdanja njegovih djela.
– Nakladni zavod Hrvatske već 1945. otkupljuje autorska prava na Goranovo djelo od njegove majke Ruže Kovačić da bi se izdala sabrana djela u osam tomova. Prema želji Goranove majke Dragutin Tadijanović je izabran za urednika njegove književne ostavštine. Uredio je njegova djela u sedam knjiga i kritičko izdanje ‘Jame’ u posebnoj knjizi iz 1948. Sastavio je bibliografiju Goranovih radova. Sastavio je i uredio sabrana djela iz 1983. Vlatko Pavletić je jedan od najistaknutijih autora koji se bavio Goranom. Vojislav Đurić je priredio izbor pjesama. Posebna je antologija ‘Dozivi Gorana’ koju objavio Joža Skok s prilozima o Ivanu Goranu Kovačiću njegovih prijatelja i poznanika. Tako su osobna sjećanja učinjena društvenim, nastavio je Augustinčić.
Podsjetio je na spomenik koji prikazuje Gorana u Lukovdolu, a kojega je izradio kipar Vojin Bakić.
– U Mlinarskoj 16 u Zagrebu stoji ploča koja komemorira da je ondje Goran živio i da je tamo počeo pisati ‘Jamu’. Na njegovoj rodnoj kući je spomen-ploča. U Foči je poprsje Ivana Gorana Kovačića, na Kalemegdanu, ispred ove knjižnice… Na Rakovačkoj 6 je živio za školovanja u Karlovcu u idiličnim danima mladenaštva i očajničkom siromaštvu. Goran, čiji je otac poginuo u Prvom svjetskom ratu, bio je sin samohrane majke trojice sinova. Instrukcijama je zarađivao za knjige i odjeću. U podnožju Kamenog cvijeta je jedna jedina spomen-ploča. Na njoj su četiri Goranova stiha iz poeme ‘Jama’, po odabiru Jure Kaštelana, rekao je Augustinčić.
Nikola Hercigonja je skladao momentalno glazbeno djelo po ‘Jami’.
– Oratorij ‘Jama’ traje dva sata, a održava sve grozomornosti o kojima je pisao Goran, ali i jedinstvenu viziju ljudske slobode. To nije sjećanje na Gorana koliko na ono što je Goran opjevao. Arsen Dedić je na ploči ‘Pjevam pjesnike’ uvrstio Goranovu pjesmu, istaknuo je Augustinčić i zaključio:
– Društveno sjećanje nije kolektivno nesvjesno znanje o prošlosti, nego naša igra prošlosti i sadašnjosti, kada se naše osobno prepliće s društvenim. Gorana pamtimo kao pjesnika ‘Jame’ i pjesme ‘Moj grob’. Pamtimo ga kao pjesnika koji je stvaralaštvom podsjećao da se moramo boriti za slobodu da stvaramo, koji je svojim stvaralaštvom osigurao puteve za suvremeno moderno stvaralaštvo i koji je svojim stvaralaštvom orpimjeravao težnju ka izvrsnosti. Pamtimo ga kao pjesnika koji je desetljećima kasnije inspirirao umjetnike, okupljajući se, stvarajući i slaveći život u našim umjetničkim interpretacijama. Živio stvaralaštvo čini ga ponovno prisutnim kao onoga koji je živio i umro za to stvaralaštvo.
Program je oplemenio mladi gitarist iz Glazbene škole Karlovac Filip Krvarić.