Jesmo li na pravoj ili krivoj strani? Nismo. Sramota je da nitko iz Grada Karlovca nije ovdje, poručio je Goldstein i preporučio Holjevčeve memoare "Sjećanja iz rodnog grada".
U organizaciji Udruge antifašista Karlovca u petak je obilježena
polaganjem vijenaca na spomenik Ivici Gojaku pored starog drvenog
mosta te na poprsje Većeslavu Holjevcu u parku kod kina “Edison”
82. obljetnica ulaska partizana u okupirani Karlovac sa zadatkom
da iz zatočeništva izvuku suborca Marijana Čavića – Grgu.
Predsjednik Udruge antifašista Karlovca Miroslav Delić je
podsjetio da se na taj zadatak u Karlovac kojega je držalo deset
tisuća neprijateljskih vojnika zaputilo 24 partizana koje je
predvodio Holjevac.
– Krenuli su s Petrove gore, a veza im je bila Nada Dimić koja im
je razradila plan ulaska. Bile su dvije ideje – da se uđe preko
Turnja i Mekušja i druga da se na Kordunu prijeđe Korana i preko
Kozjače dođe do bolnice, a odabrana je prva. Ušli su u grad u
domobranskim uniformama s fesovima na glavi, pa je Veco prerušen
u domobranskog poručnika uveo tu grupu u Karlovac. Akcija je
djelomično uspjela. Grgu nisu zatekli u bolnici – sat prije nego
što su partizani ušli u bolnicu, vraćen je u zatvor. Nakon što su
se uvjerili da ga nema, istim putem su se vraćali. Do povratka na
most se u gradu saznalo da su partizani upali u bolnicu i krenula
je potraga. Na mostu je započelo puškaranje s Talijanima,
prilikom čega je smrtno ranjen 19-godišnji učitelj Gojak. Nosili
su ga ranjenog preko potopljenog Mekušanskog polja. Uspjeli su
doći do Mekušanske šume, gdje su predahnuli. Ivica je pritom
rekao da je važno što je zarobljen puškomitraljez. Umro je Veci
na rukama. Mada ne sasvim uspješna, ta je akcija imala politički
odjek, bila je moralna podrška ostalim partizanima. To je bio
nezamisliv pothvat. Veco je tada imao 24 godine, a pokušajmo
zamisliti ljude te dobi danas da nešto slično naprave. Mladi su
tada bili puno zreliji, ozbiljniji, poduzimali su akcije, imali
su ideje…, rekao je Delić i ocijenio da je Holjevac, kasnije
gradonačelnik glavnog hrvatskog grada, vizionar kojemu se
Karlovac nije odužio, za razliku od Zagreba.
Delić je napomenuo da je antifašizam civilizacijski doseg.
– Zavidim drugovima iz Istre i Hrvatskog primorja zbog podrške
koju dobivaju u svojim sredinama, a ostvaruju novčane potpore
između sedam i deset tisuća eura godišnje, kao i naši drugovi u
slovenskoj Metlici. O tome mi možemo samo sanjati, rekao je i
dodao da će se od Županije karlovačke kao vlasnika Doma zdravlja
Karlovac zatražiti povratak spomen-ploče na tu akciju na pročelje
bolnice na Dubovcu.
Povjesničar Ivo Goldstein, koji će 29. studenog u 18 sati u
Gradskoj knjižnici “Ivan Goran Kovačić” u Karlovcu predstaviti uz
pomoć Vuka Perišića i Ante Nobila knjigu “Povijesni revizionizam
i neoustaštvo – Hrvatska 1989. – 2022.2, je rekao da je Holjevac
živio kratko, ali da je ostvario brilijantnu karijeru.
– To što među nama nema mnogo mlađih ne govori o nama koji smo se
tu okupili, nego puno o Karlovcu. Veco je bio na strani časti i
slobode, kako se izrazio Vladimir Nazor. Ako nas je tu
dvadesetak, gdje je ostatak Karlovca? Jesmo li na pravoj ili
krivoj strani? Nismo. Sramota je da nitko iz Grada Karlovca nije
ovdje, poručio je Goldstein i preporučio Holjevčeve memoare
“Sjećanja iz rodnog grada”.
Nezavisnu Državu Hrvatsku je nazvao izdajničkom i zločinačkom.
– Koji dan nakon Vecine akcije je dvije stotine Karlovčana –
Srba, Židova i Hrvata suprotstavljenih režimu – bilo deportirano
u Jasenovac. Do proljeća 1942. je samo jedan od njih bio živ.
Sadašnja vlast je dvolična. Za koji mjesec će gradonačelnik
sudjelovati u postavljanju tri kamena spoticanja ne bi li se
obilježila mjesta s kojih su članovi karlovačke židovske
zajednice bili deportirani na put bez povratka – jedan za Filipa
Reinera, drugi za Davida Meisela i treći za Ivu Goldsteina. Moj
djed je odveden na policiju čim su ustaše došle u Karlovac – na
uskršnje jutro. Zato je Veco otišao u partizane – jer je mrzio
nepravdu. Kao karlovački dečko je otišao na Kordun Srbima, koji
su već tada bili proganjani, a nije morao – nitko ga na to nije
tjerao. To je njegova veličina i zato je dobro da ga se sjećamo.
Zadaća nam je antifašističko nasljeđe i vrijednosti prenijeti na
mlađe. Žalosno je da o Veci moramo govoriti u zatvorenom krugu,
rekao je Goldstein.