Danas se navršava 33 godišnjica velikog antiratnog skupa održanog 29. kolovoza 1991.godine ispred tadašnje komande garnizona JNA u Karlovcu.
Na današnji dan prije 33 godine u Karlovcu je održan veliki
antiratni skup Bedem ljubavi. Kako nam javlja jedan od aktera
Vitomir Begović, ova antiratna kampanja jedan je u nizu
značajnih događaja koji su trajno ugrađeni u povijest stvaranja
samostalne Hrvatske države na karlovačkom području.
Čitajte više…
– Bilo je to vrijeme kada su hrvatski i mladići drugih
nacionalnosti s prostora tadašnje Jugoslavije zatečeni u JNA
postali sredstvo manipulacija i ucjena juogenerala, odnosno
sredstvo otvorenih ratnih prijetnji Hrvatskoj.
U trenutku prosvjeda od 97 mladića s karlovačkog područja koji su
odslužili vojni rok,njih 96 zadržano je prisilno u vojarnama
širom nekadašnje države, a istovremeno stotine mladića iz
različitih područja zatočeno je u brojnim vojarnama na području
Karlovca, a tisuće širom tadašnje države.
Danas se navršava 33 godišnjica velikog antiratnog skupa održanog
29. kolovoza 1991.godine ispred tadašnje komande garnizona JNA u
Karlovcu.
U organizaciji Povjereništva Saveza samostalnih sindikata
Hrvatske u Karlovcu i Društva “Hrvatska žena”, karlovčani i
dugorešćani,njih gotovo 10.000 , odlučno su poručili sa
veličanstvenog skupa , da su mir i sloboda,poštivanje zakona i
ljudskih prava,a ne rat jedini put ka budućnosti.
– Napetost i neizvjesnost danima se osjećala na karlovačkom
području, kao i u drugim dijelovima Hrvatske.Izuzetak nije bio
29.kolovoza 1991., još jedan dan strepnje i ogorčenja. Ocijenili
smo da će vrh JNA dalje postupati sa zatočenim mladićima ovisno i
o načinu reakcije i odgovoru naših građana.Odluku o organizaciji
javnog skupa donijeli smo u jutarnjim satima,i nakon toga
užurbano pristupili pripremi i provedbi.
Bilo je izuzetno važno tog dana,u tako velikom broju biti ispred
tadašnjeg Garnizona JNA u Karlovcu, iskazati snažno zajedništvo u
zagovaranju mira,protivljenju nametanju rata i pružanju potpore
agresiji na Hrvatsku, kao i pokazati solidarnost s obiteljima
prisilno zadržanih mladića u JNA, te se snažno zauzeti za njihov
siguran i žuran povratak u svoje domove.
To nije bio uobičajeni prosvjedni skup,već okupljanje ljudi punih
pozitivne energije,emocija,empatije,prkosa,dostojanstva i
ponosa,uvjerenih da mogu upornošću i osvješćivanjem javnosti
tadašnje Europske zajednice i drugih zemalja,ostvariti pravdu i
pobjedu.
Organizirane grupe radnika prolazile su ulicama grada iz tada
velikih industrijskih zona; Banije i Male Švarče, te Pamučne
industrije Duga Resa, i spajale se na zajedničkom mjestu
prosvjeda.
Atmosfera na skupu bila je izvanredna, nazočni radnici i građani
svojim dolaskom,hrabrošću i odlučnošću prenerazili su one koji su
se skrili i utvrdili iza debelih zidova i ograde sjedišta
Garnizona JNA uz ogromnu količinu raznog oružja,vojne tehnike i
ljudstva.Dan strepnje i ogorčenja tijekom skupa pretvorio se u
dan nade i vjere da će zajedništvo i dobro pobijediti zlo,što se
i ostvarilo u daljnjem tijeku Domovinskog rata. Vitomir Begović.