Hrabri i istovremeno skromni Vodomari, primjer su kako se strast za ronjenjem, prijateljstvo i ljubav prema prirodi mogu objediniti u kvalitetan klub koji danas nakon 25 godina djelovanja okuplja oko 120 članova.
Malo je onih koji ne znaju za dugoreške Vodomare, jer njih je posljednjih desetljeća bilo doista po svuda i ne samo da su provodili svoje redovne aktivnosti u moru i rijekama, već su i bezbroj puta pomagali gdje god i kad je trebalo. Za svoje humano djelovanje dobili su i niz priznanja i nagrada, a za spašavanje nasipa na rijeci Uni prilikom poplava, prije par godina, troje članova Nikica Spudić, Romano Mužak i Marin Božičević Rizo dobili su i nagradu Ponos Hrvatske.
Hrabri i istovremeno skromni Vodomari, primjer su kako se strast za ronjenjem, prijateljstvo i ljubav prema prirodi mogu objediniti u kvalitetan klub koji danas nakon 25 godina djelovanja okuplja oko 120 članova.
Povodom obilježavanja četvrt stoljeća rada vrijedno je prisjetiti
se početaka.
U Domovinskom ratu djelovala je specijalna postrojba 137. brigade “Strijele”, čiji su pripadnici unutar svoje vojne obuke završili vojni ronilački tečaj u ratnoj luci ‘Lora’ u Splitu te obavljali podvodne zadatke tijekom trajanja rata.
Nekolicina pripadnika spomenute 137.brigade, odlučili su se baviti ronjenjem i nakon rata, rekreativno, te su 30. ožujka 1996. godine, u “Vatrogasnom” (današnji MM Club), osnovali Klub podvodnih aktivnosti Vodomar Duga Resa.
Vodomar je sačinjavalo oko 10 članova koji su do kraja 1996. godine ronili s privatnom ili (većinom) naslijeđenom vojnom opremom. Kako je rastao broj zainteresiranih osoba za ronjenje, a samim time i članova, tako je u Klub početkom 1997. godine stiglo prvih 10 kompleta ronilačke opreme.
Tih davnih godina obuku prvih vodomarovih naraštaja, sad već civilnih ronioca, obavili su splitski i zagrebački instruktori, nastavio Ivica Samovojska, kojeg je zatim desetak godina kasnije zamijenio Nikica Spudić.
Klub je u svom postojanju promijenio 3 adrese. Prva adresa je bila na otoku Inzlu (gdje su do nedavno stolovali naši izviđači), zatim se preselio na Mrežničku obalu (gdje danas obitavaju planinari) da bi konačno svoje trajno sjedište 2002. godine pronašli u ‘Vili’ odnosno u Parku dr. Franje Tuđmana, u prostoru nekadašnjeg ZUC-a.
Danas KPA Vodomar broji više od 120 članova raznih generacija, koje se okupljaju iz zajedničke ljubavi prema ronjenju, rijeci, moru i zaštiti prirode. Posjeduje vozila i plovila koja im služe za obavljanje svojih glavnih djelatnosti, poznati su i nadaleko vam granica Republike Hrvatske, a njegovi članovi ronili su na svim kontinentima izuzev Antarktike, ali i to je samo pitanje vremena.
Predugo bi trajalo da sada nabrajamo sve koji su svoje volonterske sate utkali u razvitak kluba, ali ćemo nabrojati ljude pod čijim vodstvom se godinama Klub razvijao da bi nastao ono što je danas.
Predsjednici: Nikola Biličić – 1996.; Branko Miletić – 1998.; Ivan Butorac – 2002.; Denis Polović – 2010. i Eduard Dol – 2018. do danas.