- Imamo najbolju hobotnicu na salatu, neskromno nam kaže Davor, ali sve to dobro potkrepljuje s onim na tanjuru. No ima i priču kako je uopće došao na Korčulu i ovdje otkrio svoj komadić raja na zemlji...
Zelje, krumpir, šuma, motorka, Klek, vještice, Dobra, Đula, ruška
tepka…
Sve to su ključne riječi koje zajedno na okupu nedvosmisleno mogu
opisati samo jedan jedini grad – ponosni Ogulin podno Kleka
planine, na tromeđi Like, Korduna i Gorskog kotara.
Ovo, međutim, nije priča o Ogulinu nego o jednom njegovom sinu koji je svoju sreću potražio negdje drugdje, ali nikad nije izgubio taj ogulinski duh, već ga i dalje nosi u sebi.
Mnogi imaju ideje, vizije i snove no rijetki su oni koji ne gube vrijeme i kreću u njihovo ostvarenje, makar to ponekad baš i ne završi dobro. Kad te život i lupi po glavi, okreće se nova stranica i kreće dalje. Ovako bi se otprilike mogla sažeti životna filozofija rođenog Ogulinca Davora Magdića. Iako ima tek 35 prošao je mnogo toga a već se uspio i skrasiti i to na jednom od naših najljepših jadranskih otoka – Korčuli.
Tamo gdje mi je mjesto
Malo mjesto Pupnat i uvala Bačva novi su njegov dom a ovdje je, kaže nam za “ćakulu” uvijek raspoloženi Davor, osjetio da je našao sebe i tu – barem zasad, stao.
– U Ogulinu sam igrao tenis, kasnije i profesionalno, bavio se svim i svačim no upravo sam preko tenisa otvorio svoje horizonte. Dosta putovao, upoznao mnogo ljudi, vidio i htio nešto napraviti, a želja mi je i bila živjeti na moru, započeo je svoju priču Davor.
U Rijeci je, kaže, vidio teretanu koja se zove XXL, pa mu je to nekako ostalo u glavi i kasnije je na Korčuli otvorio teretanu s tim imenom.
– Sudio sam ATP turnire i challengere, vodio privatni klub u Zagrebu, radio u kafiću, održavao terene. Na Korčulu sam došao kao tenis instruktor hotela, pa odmah i krenuo dalje. Otvorio sam svoju agenciju za iznajmljivanje, počeo s dva bicikla, jednim skuterom i posuđenom barkom. Onda kupio još dva bicikla, novi skuter i svoju barku i tako širio posao.
Iz Korčule Davor se sa suprugom Mateom, rođenom Korčulankom preselio u mjesto Pupnat desetak kilometara od grada Korčule. Došli su kod njezine majke, u malo mjesto u unutrašnjosti, gdje ga je miran obiteljski život na selu odmah osvojio. Cijele godine tu ima posla, priča Davor, rodila se i djeca, mala Hana ima 3 i pol godine, David tek dvije.
– Osjećam da sam tu onaj pravi ja. Malo mjesto, nema gužvi, imamo vinovu lozu, masline. Šume i drva kao u Ogulinu. Nije nam dosadno, Putovao sam svugdje i obišao velike gradove, ali ovo je ono što sam našao.
No ni to nemirnom Ogulincu nije bilo dovoljno, pa je i tu idilu krenuo podići na “viši level”.
Fotografiranje računa
– Radila se šesta sezona u agenciji, pa je zbog korone hotel zatvoren. Ja šta ću, nisam ni otvarao agenciju. Zanimljivo jer sam baš u međuvremenu položio za taksista. Nek’ se nađe. Sve je moguće, ako imaš viziju i kreneš je ostvarivati. Ljudi se ne usude i onda nakon deset godina plaču kako su mogli, a nisu ništa učinili, niti se pokrenuli. Ja nisam takav, priča Davor, sad ponosni vlasnik konobe u predivnoj uvali Bačva na južnom dijelu otoka Korčule.
Dok iz kuhinje izlaze neodoljivi mirisi ribe na gradele i raznih plodova mora, a znoj curi s čela neumornog i predanog gazde, njegovi gosti uglavnom se čude. Ovdje se također mobitelima fotkaju računi, ali ne kako bi završili na naslovnicima portala sa senzacionalističkim naslovima o “deranju” turista s cijenama i gdje se god stigne, nego upravo suprotno. Kako bi pokazali da još uvijek ima mjesta gdje se vrhunska spiza može pojesti za svima pristupačne cijene, direktno iz mora i s pogledom na njega.
– Imamo najbolju hobotnicu na salatu, neskromno nam kaže Davor, ali sve to dobro potkrepljuje s onim na tanjuru. No ima i priču kako se uopće se brda spustio do mora u Bačvu.
– Svako mjesto u srcu otoka ima izlaz na more. Pupnat ima dva – Pupnatsku luku i Bačvu. Luka je velika i isfurana, a Bačva mala, intimna i familijarnija, po mjeri za mene. Odmah me osvojila, kao i konoba pa sam čovjeku koji ju je držao odmah rekao. Ako je ikad budeš iznajmljivao, javi se meni.
To se i dogodilo kad je odlazio u mirovinu.
– Divan čovjek malo vidio i sebe u meni, mnogi su ga zvali i tražili da uđu u najam, htjeli i noćni klub otvoriti, no on nije htio da se promijeni to što je gradio, nego da ostane barem slično. Više zbog ljudi koji dolaze u ovaj komadić raja na zemlji. Znao je da će, ako ja to preuzmem, tako i biti. Ovakvih mjesta ima malo, trudimo se da to dokažemo, a najbolji je dokaz da smo na dobrom putu kad nam dođu gosti. Uživaju u hrani i top vinima i onda kažu da ne mogu vjerovati da postoji ovakvo mjesto, s vrhunskom ponudom i normalnim cijenama, kaže nam ovaj Bačvar iz Ogulina.
Otkrio je i tajnu svoje kuhinje. Zimi su na moru i pripremaju se za sezonu, lovi se i pune frižideri. Ostalo dolazi friško iz mora, nabavlja se sve od domaćih ljudi a s obzirom na ovu koronasezonu ništa nije prifalilo. Svi rade sve, a u kuhinji mu pomaže i sestra Adrijana. Tu je i kuhar Ive, domaći dečko iz Pupnata, onaj bez kojeg se ne može.
Punjenje baterija
– Pa kod nas je hobotnica na salatu 70 kuna, lignje s povrćem, škampi i kozice s prilogom isto, tuna steak s prilogom 90 kuna. Prednost Bačve je da su 80 posto ljudi koji tu već godinama dolaze, znaju da će dobiti ogromne porcije za normalnu cijenu i mi ih ne želimo razočarati.
No ni taj raj na zemlji nije ostao imun na globalnu pandemiju koja je zahvatila svijet.
– Sezona s kojom smo se već unaprijed pozdravili je ipak nekako krenula i sve je bilo dobro do prije par dana. Zatvorili su granice i odjednom sve je stalo. Gosti su otišli, tek rijetki sad dolaze i u konobu, priča još Davor. Inače, dodaje, na otocima je ove sezone manje gostiju nego inače, Makarska i njezina rivijera ponovo su imali dosta gostiju no to se ne može reći za Korčulu.
Svejedno za narednu sezonu ne dostaje mu optimizma. Prvo će za Božić i Uskrs puniti baterije u Ogulinu, družiti se s roditeljima, prijateljima i rodbinom, a onda ponovo krenuti u pripreme za novu sezonu. Kaže da će dodatno pojačati uslugu, a uvjeren je da će to gosti znati prepoznati kao i do sada.
Korona je došla i isto će tako proći, a Bačva će i dalje biti tu. Za sve one koji je iz godine u godinu otkrivaju i one koji će je tek otkriti. Za potpuni doživljaj zasad se brine on, naš Ogulinac Davor.
