Goran Novaković iz Karlovca analizama nogometnih utakmica za
potrebe korisnika kladionica razotkriva društvena besmisla bolje
nego javne i tajne službe koje imaju plaćene analitičare. U
svijetu koeficijenata, sistema i kladionica, koji možda krije
objašnjenja mnogih situacija kao iz “Zone sumraka”, naš
sugovornik poznatiji je kao Maradona 1×2.
Što znači “Maradona 1×2”?
- To je moje virtualno ime koje koristim u tipsterskom svijetu.
Što je tipskerski svijet? Gdje je?
- Iza računala. To su samo slova nepoznatih. Tipsterski svijet
je svijet online manijaka koji proučavaju sportske
događaje, traže prevare u svemu i svačemu.
To su teoretičari urota u sportu?
- Otprilike je tako. Ili su lažni proroci. Na sceni su
prevaranti, ali i oni koji rade to profesionalno – proučavaju
tematiku, rade analize i statistike. Kažem, postoji i grupacija
kojoj je jedini cilj prevara, da nekoga navuku na namješteni meč,
da netko uplati unaprijed…
Što radite vi tipsteri? Čime se bavite? Što su
tipseri?
- Tipster analizira utakmicu, sazna sve o njoj. Pogleda tko su
povrijeđeni igrači, tko je sudac, kakvo će biti vrijeme na
utakmici. Do najsitnijih detalja se analizira meč i dolazi se do
zaključka kako bi se trebao odvijati.
Pomažete onima koji uplaćuju listiće u kladionici
savjetima?
- Da. Provedemo neko vrijeme u analizama, da bi netko imao
gotovo proizvod u obliku tri rečenice o nekom konkretnom meču,
što inače ne može dobiti u novinama.
Zašto tvrdiš da su tipsteri bizarna supkultura?
- Svi žive u podzemlju sakriveni. Trebaš poznavati nekoga dvije
godine online pod nekim pseudonimom, da bi ti otkrio
pravo ime. Svi se plaše toga da će druge baciti u velike minuse,
da će loše tipovati i da će to imati neželjene posljedice.
Kockari su manijaci, ovisnici. Takvima napraviti velik minus je
vrlo opasno.
Ako želiš, možemo ti zamagliti lice.
- Stavit ću naočale.
Kako si postao tipster?
- Bio sam strastveni kockar koji je tražio laku zaradu. Tražio
sam nekoga tko ima informacije o prevarama, namještenim
mečevima… Ušao sam kao kupac u taj svijet. Kad su me prevarili
više puta, rekao sam da to mogu i sam raditi, da to nije
komplicirano i da tipsteri ništa ne znaju.
Koliko si najviše izgubio?
- Na tuđe prijedloge sam izgubio možda nekih tisuću eura, plus
što sam plaćao drugima da dobijem krive prijedloge.
Tipsere se plaća?
- Ozbiljne da. Stotinjak je internetskih stranica u svijetu
koje se time bave profesionalno. Samo na Balkanu je tisuće
prevaranata koje plasiraju dezinformacije. Dakle, imamo tipstere
koji analiziraju i naplaćuju usluge, a ostali su klasični
prevaranti koji uzmu na brzinu 20 do sto eura.
Nisi se odlučio biti prevarant, nego ozbiljan
tipster?
- Ozbiljno se time bavim sedam godina. To mi je zanimanje.
Budim se rano, čitam novine i portale, forume, analiziram…
Nisam nikada bio na crnoj strani tog posla. Maradona 1×2 je mala
društvena mreža u kojoj svatko može nešto napisati i sugerirati.
Korisnike koji to zloupotrebe blokiramo. Ne dozvoljavamo lažne
podatke na sajtu.
Otvorio si tvrtku?
- To je sajt funkcionira na donacijama kupaca. Četiri nas je na
plaći. Dio tipstera radi besplatno. Kada ostvare dobre
statistike, stavljamo ih na plaćanje. Trenutačno nas je četiri
čije se analize moraju platiti, svi su kultnog statusa u
tipsterskom sviijetu. To su po nickovima NevenRi, koji analizira
otočki nogomet i jedan je od poznatijih tipstera na planetu,
KaramBa koji analizira i tipuje isključivo nogomet u Bosni i
Hercegovini, potom Gustavo koji analizira i tipuje
srednjoameričke i južnoameričke nogometne lige, te moja malenkost
koji analiziram hrvatski sport, par južnoameričkih liga te
suđenja i oklade na žute i crvene kartone, a ima 20 do 30 onih
koji se tek probijaju i njihove su analize besplatne. To nazivamo
tipster akademijom u njoj je trenutno nekoliko fantastičnih
analitičara, informatora i tipstera sa svih strana svijeta, iz
država kao što su Švedska, Makedonija, Srbija, Češka, Slovačka,
Crna Gora i tako dalje.
Spomeno si da si bio kockar, pa da si onda otišao na
drugu stranu. Ili je to ista?
- To su dvije vrlo povezane stvari. Bio sam i tipster i kockar.
I sada kockam, no ne kao ranije.
Govorimo li o “klasičnom” kockanju kao što su kartanje,
rulet i slično ili klađenju?
- Mogu sam sebe lagati da klađenje nije kockanje, ali jest, i
to klasično. Ako netko uplaćuje sto kuna, da bi dobio 200, bez da
kopa i ore, to je klasična kocka. I dosta je to brzo sada.
Postoji klađenje uživo putem kojeg možeš u dvije minute sve
izgubiti ili dobiti. Dok sam se kockao kao i većina, gubio sam
novac. Otkako se profesionalno time bavim, gotovo sam svakog
mjeseca u plusu.
Kako je izgledao tvoj tispterski početak?
- Otvorio sam mali blog Maradona 1×2. Sam sam pisao, isključivo
hrvatsku nogomentu ligu isprva. Imao sam dobre kontakte, pa i
više informacija nego prosječan gledatelj. Pisao sam zašto su
neke utakmice grublje, zašto neki sudac sudi kako sudi, što je tu
prednost, a što mana… Počeo sam možda prvi pisati o utjecaju
vremena na tok utakmice. To je sve prihvaćeno, pa je blog bio
toliko čitan, da sam zaradio za otvaranje male društvene mreže,
što je sada ozbiljana internetska stranica. Ranije je to bio mali
blogić s komentarima. Onda je to izraslo do današnjih 27.000
članova sajta i 17.000 facebook fanova
Da li je klađenje i dalje popularno kao što je bilo prije
deset ili 15 godina?
- Interes za klađenjem je upola manji nego ranije.
Kako to objašnjavaš?
- To je bilo dugoočekivano. Primjerice, kada jednom
legaliziraju marihuanu, svi će navaliti na to jer dugo čekamo.
Kasnije će se ta potražnja smanjiti na stvarno one koji vole
dobar dim ili ga trebaju u medicinske svrhe. Isto je s klađenjem.
Gledali smo u filmovima kako se u Engleskoj klade na utrke konja,
na nogometne utakmice, a mi to ovdje nismo imali. Kad su došle
kladionice, interes je bio ogroman ne samo zbog toga što je
klađenje kroz filmove prikazano privlačno, nego i stoga što je
takva situacija kod nas na Balkanu, da je laka lova privlačna. A
do sada su već mnogi izgubili velik novac.
Preostali su stabilna klijentela?
- Jesu. Kod nas je vladala euforija, a u Engleskoj je sasvim
normalno da postoji dva ili tri posto populacije koja se voli
kladiti na sportske događaje. To je tamo ozbiljan hobi. Kod nas
se isto sada to pretvara u stabilnu supkulturu kladitelja.
Koja je tvoja metodologija procjene rezultata?
- Desetak faktora odlučuje o ishodu utakmice. Na neki meč može
utjecati svih deset, na neki dva ili tri, a na neki samo jedan.
Kada o nečemu tipujem, moram biti upoznat s religijom, poviješću,
društvenim odnosima u toj državi odnosima među klubovima… Sve
se to proučava kao trajnje znanje pa tek onda ide na dnevnoj bazi
se gleda kakvo je vrijeme, tko sudi, da li nedostaju neki
igrači… Trebam imati informacije o utakmici kao da sudjelujem
na njoj.
Najmanju ulogu imaju sportska sreća i vještina?
- Važan su faktor, no analitikom se utvrde izgledi nekog
ishoda. Svakog dana pratim medije, da dođem do važnog podatka.
Kontaktiram neke prijatelje tipstere iz tih zemalja.
Molim te neki primjer. Što si zadnje obrađivao?
- Poslaću ti link zadnjeg ozbiljnog teksta kada se se u
Ekvadoru jednom timu najbolji igrači ponapijali dan prije meča pa
ga objavi. Inače je završeno 3-0 za domaćina. Kvota samo na
pobjedu je bila 2.30 na hendikep 4.80. Gosti su bez Jefferson
Córdova, Luis Lastra i Danilo Suáreza koji su suspendirani i
ozljeđenih Jacksona Quiñóneza,Williama Españe, Bonarda Garcíe,
Wilsona Moralesa. Oni su priča za sebe, jer su se nakon zadnjeg
meča tako napili da im je hitna spašavala živote te su proveli
dva dana u sobi za detoksidaciju. Morales je pijan pao i ima
dosta ozbiljne ozljede glave. Tako da u su u prvoj jedanaestorici
dva maloljetna klinca debitanta i hrpa igrača koji inače imaju
minimalnu minutažu. Ako se još napiše da je to ekipa koja dolazi
iz provincije Manabi s nulte nadmorske visine, a domaćin je iz
provincije Pichincha na gotovo tri tisuće metara nadmorske
visine, sam odluči koliki hendikep bi trebao biti pokriven.
Suci su važniji od nogometaša?
- U manjim ligama, kao što su ukrajinska, makedonska, srpska,
bosanskohercegovačka, hrvatska, crnogorska i slične jesu.
Kod nas su suci najvažniji akteri na terenu?
- Apsolutno. Dio su hobotnice. Ako treba nekome pomoći, tu su.
Kakav ti je renome u tipsterskom svijetu? Vjeruju li
ti?
- Maradona 1×2 je najpopularniji sajt na našem jezičnom
području, mada imamo i tipstere iz Urugvaja, Makedonije,
Slovenije, Češke ili Slovačke koji pišu na svom jeziku. S
prostora bivše Jugoslavije je 70 posto posjetitelja.
Vodeći si tipster na Balkanu?
- Vlasnik sam sajta koji je vodeći. Sva četiri plaćena tipstera
s tog sajta imamo kultni status. Ne mogu sada reći da smo
najveći, jer je glupo, makar bih se mogao hvaliti. No, malo
skromnosti nije naodmet.
Za koliko si novca “oštetio” kladionice?
- Teško je to izračunati. Kad se utakmica, to jest par, dobro
analizira, on je na svim svjetskim kladionicama blokiran u roku
20 minuta. Za tako nešto kladionice prime velike iznose uplate na
opciju koju mi predložimo. Da se u Hrvatskoj blokira par, po
mojim saznanjima, treba stotinjak tisuća kuna uplate na jedan meč
na velikim svjetskim kladionicama je taj iznos pet ili šest puta
veći.
Objaviš prognozu, a potom oni mijenjaju koeficijente,
blokiraju parove… To je cjelodnevna utrka s
kladionicama?
- Imamo na našem sajtu radnike hrvatskih i srpskih kladionica
koji nas prate što radimo. Čim izbacimo dobru analizu reagiraju.
To je kao špijunaža?
- Velika je društvena mreža. Ima 27.000 članova. Moraju
reagirati, jer im dobra analiza može uzeti previše novca.
Kako kladionice i njihovi korisnici reagiraju na tvoje
sugestije? Jesi li imao problema?
- Bilo je svega tu, i prijeteća pisma.
Ali oni ne znaju tko si.
- Predugo sam u poslu i većina me poznaje. Bilo je baš svega.
Da li su te kladionice htjele kupiti?
- S nama nitko ne želi surađivati. Reklamiraju se na lošim
sajtovima, kod loših tipstera, no ne kod nas. Mi smo jedini sajt
koji linkove kladionica drži besplatno, to jest svojevoljno. Za
njih smo neka podzemna scena koju ignoriraju, jer ne žele naš
veći utjecaj. Bilo je ponuda da pišemo bedastoće pa će nam
platiti reklamu. ali sajt se zove Maradona a Maradonu ni FIFA
nije mogla potkupiti.
A kod klubova?
- Pisali smo dosta o devijacijama oko Dinama i Lokomotive,
komentirali stanje u Bosni… Nismo imali službenih reakcija.
Prvi smo prozvali bosansku ligu gdje su svi domaćini morali
pobjeđivati.
Najsigurnije se kladiti u BiH – samo na
domaćina?
- Nekad bilo tako. FIFA je prije dvije godine reagirala na
nešto na što upozoravamo pet godina. Sad su pod prismotrom.
Kakve još devijacije postoje našem nogometu?
- Hrvatska ima 20 klasično namještenih utakmica ove sezone.
Kako prepoznaš namještenu utakmicu?
- Igrao sam nogomet osam godina na poluprofesionalnoj razini.
Bio sam ranije u doticaju s namještenim utakmicama. Lako je
vidjeti da napadač ne želi zabiti gol, da svi obrambeni igrači
stoje kada se izvodi korner, a nitko ne skače, nitko se ne
nagurava… To su tako primitivne stvari. Namjerno namještaju loš
ofsajd.
Jesi li kao igrač sudjelovao u namještanju
utakmica?
- Jesam, ali ne zbog kladionica. To su bile lokalne priče. Tada
kladionice nisu ni funkcionirale, nego smo to radili da neka
momčad ostane u ligi, jer su nam prijatelji, pa da se nastavimo
družiti. Nisam nikad sudjelovao na namještanju utakmica iz
financijskih razloga, no upoznat sam s dosta takvih slučajeva.
Tko dođe u svlačionicu i kaže kako se mora namjestiti
utakmica?
- To se ne radi u svlačionici. Predsjednik kluba poziva jednog
po jednog igrača na večeru i kaže: “Tako mora biti. Možeš tražiti
drugi klub, ako se protiviš”. Predsjednik kluba u kojem sam igrao
rekao mi je nasamo da ne smijem zabiti gol. Sretnem potom drugog
napadača s kojim sam igrao i kaže mi da je i on dobio takve
upute. Poslije smo saznali da je pričao sa svim igračima.
Kad si došao u priliku za gol, što si radio?
- Pucao sam vanjskim felšom na tribinu.
Ako vidimo da netko nije iskoristio stopostotnu šansu za
gol, možemo pretpostaviti da se radi o namještaljci?
- Možemo to tako reći, mada su veće namještaljke u obrani.
Najlakše je prepoznati namještaljku za izvođenja kornera, ako pet
napadačkih igrača skače, a niti jedan obrambeni
Zašto na to nitko ne reagira?
- To svi znaju. Svaki prosječan ljubitelj HNL-a zna da se
namještaju barem dvije utakmice svakog kola. To je tako očigledno
i primitivno namještanje.
To zaključuješ temeljem analiza?
- I onaj tko samo gleda utakmice, to vidi.
Kako izgleda sofisticirana namještaljka u boljim
ligama?
- Ne znam, ali se po presudama zna da su Talijani namještali
mnogo utakmica. Pogledao sam ih. To je tako dobro napravljeno, da
niti jedan gol nije lažan, a opet je rezultat kakav je dogovoren.
Kod nas je takva seljačija da puste tri gola na očigled.
Koga briga?
- Gazda je tako rekao, a nitko se ne smije buniti. Novinari
pišu gluposti, to znaš i sam.
Ja prvi. Iza suradnje Lokomotive i Dinama stoji Zdravko
Mamić?
- A tko drugi? Možda i iza njega netko stoji, možda je on samo
izložen, maneken neke grupacije. Lokomotiva je najsmješniji klub
koji je ikad igrao u nekoj prvoj ligi na svijetu.
Zašto?
- Zato što igraju 30 kola a 25 kola znaju prije meča hoće li
izgubiti ili dobiti.
Zašto se taj sport uopće prati?
- Pa ne prati se, crtaju se kukasti križevi. Prate se samo
Rijeka i Hajduk, a niti jedan drugi klub nema sto navijača. Zar
nije to komedija?
Kako je u Srbiji?
- Tamo je jača navijačka scena. Ne pratim tu ligu previše. Bila
bi mi zanimljiva, da je i dalje Kosovo uključeno pa bi bilo nekih
mečeva koji moraju tako biti da se zbog eventualnih poraza ne
dižu tenzije
Ti si stručnjak za sportove u podijeljenim
društvima?
- Da.
Švedska liga te ne zanima?
- To je previše poštena liga. Kako ću tamo pronaći prevare? Kad
tamo netko namjesti utakmicu, hapse svih 11 igrača i dobiva se po
godina robije.
U obzir ulaze samo Bolivija, Bosna i Hercegovina,
Hrvatska…
- Ukrajina je sad najjača.
Kako rat tamo utječe na sport?
- Društvo je podijeljeno. Rusi imaju prevelik utjecaj i u
sportu. Kako je vladao Viktor Janukovič, tako su se ruski klubovi
dizali. Primjer su Šahtor iz Donjecka Čim je pao Janukovič, prvak
je postao Dinamo Kijev, koji je na antiruskoj strani. Pogledaš i
tko je sve sudio derbije tad i ove godine sve ti je jasno…
Kad ideš analizirati neku utakmicu, prvo pogledaš tko je
sudac?
- Prvo pogledam nešto iznad sporta. Sam sport je teško
predviđati, jer je lopta okrugla. Gledam gdje je manje okrugla, a
toga ima više u konfliktnim društvima.
U konfliktnim društvima lopta je kockasta?
- Je.
Koje lige pratiš?
- Najviše hrvatsku, bosanskohercegovačku i bolivijsku. To su mi
tri top lige. Imam doticaj s ukrajinskom, češkom, slovačkom,
srpskom, crnogorskom, makedonskom…
Zašto si nazvao sajt po Diegu Armandu Maradoni?
- Njegov sam veliki obožavatelj.
On nije samo sportska ikona, nego i simbol
antiglobalizma. Da li te i to privuklo?
- On je ikona lijeve, bolivarske, ideje. Blisko mi je to sve.
Kao klinac sam ga obožavao samo kao nogometaša, a potom sam
pratio njegov rat protiv FIFA-e, globalizma…
Zadnja vijest o njemu je da mu je otac umro. Novinari su
napravili od te vijesti u opremi navlakušu, kao da je on
preminuo.
- Izražavamo mu sućut.
Jesi li ga ikada upoznao?
- Nažalost, nisam nikada. Zatražio sam mišljenje njegovog kluba
obožavatelja smijem li koristiti njegovo ime za svoj sajt. Dobio
sam odgovor, da Maradona nije zaštitio svoje ime i da se svaki
proizvod može po njemu nazvati. Kasnije sam dobio odobrenje.
Službeno smo dio svih šest Maradoninih klubova obožavatelja.
Njegov odvjetnik nam je napisao da možemo koristiti ime, mada ne
znaju ništa o čemu pišemo.
Ideš i dalje od tipsteraja, pa otvaraš i kafić
“Maradona”. Totalno si zaluđen njime, toliko da si i tetovirao
njegov lik. Maradona je simbol tvog pogleda na svijet?
- Dijelim sve njegove političke ideje i cijenim ga kao
sportaša. Naša stranica Maradona 1×2 je popularna i zbog njegova
imena. Zaslužan je stoga što sam u financijski dobroj situaciji.
To moram cijeniti. Kad sam pokretao stranicu, nisam radio. Preko
noći sam postao financijski neovisan, a to nije mala stvar,
pogotovo u ovom malom gradu. Ako je postojao neki lik kojeg bih
htio istetovirati na sebe, to je Maradona. To je veliko ime, pa
će privuči i ljude u kafić. U njemu će biti ocrtane
antiglobalističke parole, simboli… Mislim da je to poslovno
dobar potez, a i nemam drugih idola.
Da li je korupcija u Latinskoj Americi prisutnija u
nogometu nego na Balkanu? Da li je tamo važnije iz kojeg je klana
neki sudac ili iz koje je etničke skupine?
- Klanovi i etničke skupine su obično povezani. Izabrao sam
dvije južnoameričke lige za koje smatram da su najviše ogreble u
nezakonitost. Brazilska i argentinska su ozbiljne, poštene lige.
Obično se korupcija događa u najsiromašnijim zemljama. Tamo se
lako namješta, lako puštaju golovi, lako postavljaju suci. No, na
Balkanu je najveća prevara na svijetu. Najnepoštenije lige na
planeti su makedonska, crnogorska, bosanska i hrvatska.
Da li je u Crnoj Gori veći problem korupcija od etničkih
razdora?
- Tamo isto postoje etničke napetosti. Liga je očajna.
Da li su ti se ikada obratile institucije da iskoriste
tvoje analitičke sposobnosti?
- Policija ima bolju analitiku. Mogu probleme identificirati za
dvije minute. No, to je naša kultura, naše društvo… Ima većih
problema od sporta.
Ispada da nema. Ovdje se sve svodi na ideološke sporove,
što se možda najviše očituje u sportu.
- Sport je tribina za one koji se nemaju gdje izraziti, pa će
nacrtati kukasti križ.
Vjeruješ li da je autor tog kukastog križa
fašist?
- Ne. Najlakše je bilo uvrijediti FIFA-u s time. To je znak
protesta. Nacrtan je, da bi se dobila što veća kazna. Ne postoji
u Hrvatskoj neko tajno društvo fašista koje se na takav način
promovira. To je čisti bunt. Simbol je smišljeno izabran. Zna se
i zašto, no svi o tome šute.
Ima li u sportu ičega više zdravog?
- U hrvatskom nema.
Ni u skokovima u vodu?
- Pa dobro, u pojedinačnom sportu ima. No, čak se i tu događaju
neke čudne situacije. No, u kolektivnom sportu, pogotovo u
nogometu, nema ništa zdravo. Vani našu ligu uopće ne smatraju
ligom, nego to doživljavaju kao da svaka banda ima svoj klub i da
rade što god požele. Hrvatska liga ima jedne od najnižih
ograničenja za klađenje u svjetskim kladionicama, jer se u njoj
najviše vara.
Na lošem je glasu?
- Na užasno lošem glasu su sve balkanske lige. Veći iznos se
može staviti na utakmicu švedske pete lige, nego na utakmicu
HNL-a. Hrvatska liga je prije sedam ili osam godina imala puno
veće limite, pa si možeš zamisliti do kuda se doguralo – do samog
dna.
Kako se to očituje na mlade koji se bave sportom? Jesi li
se počeo baviti nogometom da budeš dio bande ili da se baviš
nečim zdravim, zabavnim i korisnim? Takav sustav
demotivira?
- Trend je da sve više mladih amaterske karijere započinju u
inozemstvu. Čak niti prvu razinu liga tu u Hrvatskoj ne žele
proći.
I pioniri odlaze u strane lige?
- I oni. Što će tu, ako su dobri?
Ne postoje jednakost šansi, a zatim i vrednovanje
talenta, vještine, truda?
- Poslušnost je temelj uspjeha. Tako nije samo u nogometu kod
nas, nego i u politici, medicini, kulturi i tako dalje.
Najposlušniji doktori su šefovi klinika, a ne najbolji.
Najposlušniji su zamjenici predsjednika stranaka, a ne
najkvalitetniji. Sport su okupirale bande.
Zašto nam se to dogodilo?
- Demokraciju nam je pisala cosa nostra. Nismo
prepisali švedski vid demokracije. Promijenili su jednu špicu
komunističke piramide u četiri ili pet, a to su stranke. I dalje
nismo u demokraciji. Bez poslušnosti nema uspjeha. To je
demokraciji nepojmljivo.
Hoćemo li ikada izaći iz toga?
- Ne vjerujem da će to biti za našeg života. Nećemo ostvariti
niti polusređen demokratski sistem. Ovaj nema veze s vezom. Samo
je trebalo bolju knjigu prepisati, no to nam nije odgovaralo.
Sport je, nažalost, takav. Živim od takvih devijacija.
Ostvario si karijeru analizom korupcije.
- Analiza je čudo. Iz situacije u kojoj se lopta vrti, a tri
igrača stoje dok druga tri skaču, možeš doći do saznanja o čemu
se tu radi. Gotovo mi je neshvatljivo, da pola našeg nogometa
nije u zatvoru.
Mada kažeš da je kod nas najgore, to što je uhićeno pola
rukovoditelja FIFA-e ukazuje nam da je korupcija strukturni
problem čitavog nogometa.
- Oni nisu uhićeni zbog namještanja utakmica. Namještali su
gdje će se igrati svjetska prvenstva. Dakle, to je najveća
razina. Puno je novca u igri, a onda i puno rupa za izvlačenje.
Šteta je što je tako.
U streljaštvu, u plivanju toga nema? Ima li toga u
kurlingu ili preponskom jahanju?
- Korupcija je tamo gdje je novac. Ne vjerujem, da bi jahačica
drogirala svog konja da sporije jaše, kako bi osvojila novac na
kladionici. Više sam usredotočen na nogomet.
Prepoznaješ li namještanja u rukometu, odbojci,
košarci?
- Ima ih. Sjećam se jedne rukometne utakmice u Srbiji. Oba su
kluba trebala neriješen rezultat da ostanu u ligi. Čitav
tipsterski svijet je brujao da će biti X. To je tako vidljivo
bilo namješteno. Utakmica je završila 35:35. Nije bilo nikakve
istrage oko tog meča. Igrač je pucao sedmerac za 35:35, i to tri
puta, jer je dva puta promašio. Sudac je stalno vraćao dok ovaj
nije pogodio. Nisam još čuo da se ponavljaju sedmerci. Kod nas
uopće ne rade institucije.
Koja je najluđa sudačka odluka na koju si naišao, gdje je
očigledno, da se radi o izvršavanju nekog dogovora?
- Kod nas sudačke odluke nisu toliko utjecale na ishode
utakmica, jer su – totalno bizarno – to sami igrači namještali,
pa sudac nije ni trebao. Gledao sam mečeve iz Latinske Amerike
mečeve sa šest crvenih kartona ili odmah na startu utakmice…
Nisu ni krenuli?
- Ne, odmah je “palo” isključenje. Dva igrača se potom pobune,
obojica dobiju crveni karton i ta momčad potom igra od početka
utakmice s osam igrača.
U Kolumbiji otimaju igrače, ako loše odigraju.
- U “dobra stara” vremena, kada je Pablo Escobar vodio tu igru,
bilo je slučajeva, da otmu i prije utakmice.
Igrači se boje vratiti doma sa svjetskog prvenstva, ako
su podbacili.
- Ima taj slučaj ubojstva mladog igrača koji je dao autogol
Pabla Escobara. Slučajno ima isto ime i prezime kao i čuveni šef
mafije, pa su ga i likvidirali, jer je “osramotio slavno ime”.
No, u Kolumbiji se stanje dosta smirilo. Veliko je pomirenje
pobunjenika i Vlade.
Jesi li primijetio da je neka utakmica reprezentacija
namještena, bilo na svjetskim ili europskim prvenstvima ili na
kvalifikacijama?
- U kvalifikacijama možda, ali ne na SP. To je stvarno pošteno.
Vidi se da 22 igrača trči, želi pobjedu i ne posustaje. Kod nas
od 22 igrača na terenu šest kao da ne igra. Oni stoje u špici
zbivanja. Kad bi se to dogodilo na SP, izbio bi velik skandal o
kojem bi izvještavali svi mediji. Da međunarodni mediji poprate
utakmicu Lokomotive ili Osijeka, to bi bio svjetski hit.
Vidit ćemo kako će Lokomotiva igrati kada jednom uđe u
Ligu prvaka.
- Taj klub ne smije ući niti u Europsku ligu.
Koja je priča iza Lokomotive?
- To je pomoćni klub Dinama. Igra sve mečeve za Dinamovo
prijateljstvo. Ako Lokomotiva pusti Osijeku, Osijek će pustiti
Dinamu. Lokomotiva bez borbe vraća bodove koji su Dinamu trebali.
Toga nema nigdje u svijetu, čak niti u Boliviji i Peruu. Bio je
slučaj Partizana i njegovog pomoćnog kluba mislim da se zvao
Teleoptik, pa su i Srbi odredili da ne mogu igrati skupa u ligi.
I što bi tu trebalo više reći? Lokomotiva se bori samo protiv
Hajduka. Protiv Osijeka ne igra, niti protiv Zagreba, Zadra, po
potrebi. Ako Dinamu treba lagani meč protiv Zagreba, Lokomotiva
će pustiti Zagrebu. Svi su zadovoljni. Lokomotiva negdje pobijedi
slabije, da opstane u ligi i to je totalna komedija. Izgubili su
baš svaku utakmicu protiv Dinama. Čak su jednom pet minuta prije
kraja utakmice vodili 3:1, a potom su primili tri ili četiri gola
u pet minuta.
Kako izgleda svijet nogometa iznutra? Kakve su norme
ponašanja?
- Igrao sam poluprofesionalno. Ima svega – alkohola, droge,
izlazaka. Ima i poštenih mladih koji pokušavaju napredovati.
Nisam upoznat s višim razinama natjecanja, no vidi se u medijima
da su tu prisutne droge, manekenke i slično.
Nogometaši su više na estradnim nego na sportskim
stranicama novina?
- Tko je kod nas sportska ikona od aktivnih igrača u HNL-u? Ne
znam niti jednog takvog igrača.
Nema više igrača koji ulaze u legendu?
- Nema kada ih nitko ne prati. Utakmice Lokomotive čak ne prati
niti rodbina igrača.
Nema više igrača o čijim će se vještinama govoriti
generacijama?
- Dinamo prodaje karte za utakmicu Lige prvaka po kunu, a dođe
500 gledatelja. Predlagao sam u jednom tekstu Zdravku Mamiću da
svakome da kunu kad dođu, a ne da im uzme. Možda se posjećenost
tada pojača za tisuću gledatelja.
Jesi li ga ikad sreo i pitao što to radi od
nogometa?
- Rekao sam mu u tekstovima. Tko sam da mu nešto kažem? Dok ta
komedija traje, dobro je i meni i onima koji me prate.
Apsurd kojeg opisuješ najveći književnici nisu mogli
osmisliti.
- Ovo je trenutačno jedna od najgorih i najnepoštenijih liga na
svijetu.
Kako ocjenjuješ stav političara? Ivo Josipović kao šef
države uopće nije htio dolaziti na utakmice.
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović potiče da se ide na
utakmice. Tko je u pravu?
- Nitko. Josipović nije išao na utakmice zbog pokliča koji su
mu ideološki strani, a ne zbog situacije u nogometu. K.
Grabar-Kitarović kao ne smetaju pokliči, ali ne govori ništa o
stanju u nogometu.
Traje “rat” Vlade i HNS-a.
- To je lažan rat. Policijska postaja u nekom malom selu ima
dovoljno dobrog analitičara da ih pohapsi sve za pet minuta, a da
ne pričamo u USKOK-u. Nitko na tome ne radi.
Jesu li novinari na visini zadatka?
- Njima je ta liga najpoštenija.
Kao da je Premiership?
- Upravo tako.
Oni odlaze na utakmicu…
- …pojest janjetinu kod gazde nekog od klubova i napisat
nešto lijepo.
Odlaze na utakmicu misleći da odlaze gledati nadmetanje u
vještini neizvjesnog ishoda?
- Nisu glupani. Znaju što gledaju, no potkupljeni su. Ne vidim
drugi razlog zašto bih pisao o fantastičnom preokretu na utakmici
koja je očigledno namještena. Koji preokret? Ne možeš biti toliko
glup. Oni pišu o nekakvim spektaklima.
Koji novinari najpoštenije pišu?
- Nije mi poznato da je netko uopće dotaknuo tu temu. To je
tabu tema.
Imali smo primjere Mamićevih sukoba s
novinarima.
- Romana Eibl je napomenula samo neku lošu stvar u Dinamovoj
strukturi. Uopće nije došla do krupnih problema, a bjesomučno je
izvrijeđana, zabranjeno joj je bilo odlaziti na utakmice…
Čuven je i slučaj vrijeđanja onog dečka s
T-portala.
- Da li je donesena presuda? Da li i dalje piše? Uopće nema
pokušaja uglavnom da se piše o devijacijama.
Poznaješ igrače, trenere, dužnosnike i “kako tko igra i s
kime”?
- Hajduk je usamljen u borbi protiv sistema. Osjeća se da će
“hobotnica” potkupiti Hajduk da se smiri.
Bivši predsjednik Hajduka Hrvoje Maleš je izopćen iz
nogometa?
- Tako je. I dan-danas ima policijsku zaštitu. Čovjek je snimio
kako podmićuje dvojicu sudaca. Koji jači dokaz treba? Dobili su
naposljetku šest mjeseci uvjetno? A nije bila neka cifra, da li
72.000 eura? To je bezveze.
Jesu li veći problemi huligani ili korumpirani igrači i
dužnosnici? Ako huligani šire govor mržnje ili razvale tri
stolice, zabranit će im se dolazak na stadion. Ako netko sustavno
urušava taj sport, mjesto mu je u svečanoj loži?
- Huliganstvo je, po kriterijima navijačke supkulture,
romantično. U razvijenim društvima huligani će napraviti
incident, koji će biti romantiziran u široj javnosti. Kod nas
huligani nemaju za koga biti romantični, moraju rušiti sistem,
dignuti se i pokazati da su prisutni. Neće gostovati na
televiziji.
Huligani žive za provokacije. Koliko shvaćam, žele se
nametnuti kao najveći problem. A ispada da nisu i da im se tako
potkopava identitet. U svim normalnim zemljama
huligani su najveći problem. Kod nas nisu.
- Možemo se usporediti s još desetak država, pa i onima koje
nisu priznate kao što su Abhazija ili Donjecka Narodna Republika,
Bosna i Hercegovina, Peru, Bolivija, neke ratne ili poluratne
zone. Vladajući sav kaos u državi pokušavaju putem medija svaliti
na one koji dižu glast protiv nepravde.
Mi smo u tom društvu zemalja koje spominješ?
– Mi smo u Europskoj uniji i NATO-u, nekoj
mirnoj fazi, a društvo nam je toliko izgriženo glupostima i
lopovima da je to već presmiješno. Ne poduzima se ništa. Svaki
glas je uništen. Da se Maleša sada pita, rekao bi da je sve u
redu, da je on sam sebe podmitio. U javnost nije izašao otkako je
vidio da sa čistim dokazima ne može ništa. I dalje mu prijete i
život mu je u opasnosti. Nitko nije stao iza njega, ni država ni
klub. Da pitaš bilo koga, svi znaju za ove probleme o kojima
pričamo, a opet se te teme ne otvaraju. Kako da volimo takav
nogomet
Jesu li igrači potplaćeni? Znamo da je Dario Šimić
osnovao sindikat nogometaša. Kakav je radnički položaj igrača i
kako on utječe na igru?
- To je veliko ime hrvatskog nogometa. Osnovao je taj sindikat,
založio se za načelo “jedan čovjek, jedan glas”, a potom je
izopćen iz nogometa. Dugo o njemu nisam čuo ništa.
Možeš biti petorostruki prvak, no ako digneš glas protiv
sistema, kao da nikad nisi ni postojao?
- Nema niti Zvonimir Boban nekog utjecaja. Piše u Sportskim
novostima, ali obrađuje sasvim sporedne teme. Ne bavi se temom
koju je otvorio, a to je trulež u HNS-u, nego sada piše o nekim
bivšim suigračima.
Nostalgija je najvrednije što ljubitelji hrvatskog
nogometa imaju?
- Zadnje velike utakmice su bile prije 15 godina. Nogomet je
potom pretvoren u potpunu kaljužu.
Prije petnaestak godina su otvorene prve kladionice u
Hrvatskoj. Koliko je to povezano?
- Povezano je. Imam osjećaj da je taj vrh HNS-a dosta
primitivniji od vrha talijanskog saveza koji je mogao na mutan
način zaraditi i bez kladionica. Ovi, očigledno je, ne mogu.
Neprijatelj si broj jedan kladionica u
Hrvatskoj?
- Trebao bih biti po statusu, po statistici.
Što kažu statistike?
- Donosimo minimalno 20 posto profita svojim pretplatnicima,
prijateljima, članovima na forumu.
Koliko donosi konkurencija?
- Najbolji tipsterski sajtovi nisu nadmašili pet posto profita.
Dobar je onaj tipster koji ostvaruje iznad pet posto. Imam dva
suradnika s 27 posto, što je vrh vrhova, gotovo nemoguća
statistika.
Upoznaješ li klijentelu?
- Ako smo u dužem online odnosu, upoznam. Dosta sam ih
posjetio, sjeo sam sa stotinjak klijenata, kod nekih prespavao.
Ima 30-ak država u kojima uvijek mogu prespavati kod korisnika
savjeta.
Koliko je najviše zarađeno po tvojim
sugestijama?
- Imao sam klijenta koji je zaradio 200.000 do 300.000 eura.
Da li ti se zahvalio?
- Zahvalio se postotkom od zarade. Ima ih koji puno zarade, a
ne sjete te se. No, to niti nije smisao našeg posla, jer su
uslugu već platili. Puno sam prijateljstava ostvario.
Obogatio si ljubitelje nogometa na svim
meridijanima?
- Ili sam ih obogatio ili sam im otvorio oči, pa drugačije
gledaju na to sve. Puno ih je koje sam uvjerio da na Balkanu
igrači stoje. U nogometu se ne stoji, nego se trči, a minimalno
trčkara. Stajanja nema. U šestnaestercu nitko ne smije stajati.
Možda si ti dio neke stare nogometne škole, možda je
zavladao nov pristup igri.
- Nogomet je sve brži, bolji i jači. Trebalo bi više trčati
nego u moje vrijeme.
Nikad ti nisu rekli da stojiš na terenu?
- Ne. Još bih kao napadač i mogao zastati ponekad, ali uvijek
su rekli da barem malo trčkaram, da ne stanem. U obrani je
stajanje nezamislivo. U desetak utakmica u zadnja tri kola ove
sezone HNL-a može se vidjeti da pet igrača stoji dok pada gol.
Uopće ih ne zanima gdje odlazi lopta. Oni su tu samo postavljeni.
Da li su utakmice u županijskim ligama poštenije? To su
najbolje utakmice u Hrvatskoj?
- Neke kladionice su sada dale treću ligu u ponudu. U njoj
igraju mlađi igrači, borbeni i pošteni. To je ozbiljan nogomet,
iako je na nižem tehničkom i taktičkom nivou. Ne može se vidjeti
borba u prvoj ligi.
Kod nas je najozbiljniji nogomet u trećoj, četvroj
ligi?
- Najpošteniji.
Što viša liga to veća neozbiljnost?
- To je katastrofa.- Samo treba analizirati tri ili četiri gola
ili tri ili četiri akcije kada igraju Machester i Chelsea. Zašto
svi u šesnaestercu skaču, naguravaju se? Kod nas obrambeni igrači
niti skaču niti se guraju. - Zemlja smo apsurda u svim segmentima?
Koja je sad perspektiva? Hoće li obrambeni igrači sjesti
na travnjak, prileći?
- Toliko je jaka organizacija koja to pokriva da me čak ni to
ne bi začudilo.
Mogli bi sjesti, prodivanit, zakafenisat…
- Napravit kakav sendvič dok ovi uvale dva komada. To bi
uistinu bilo previše, no i ovo što se sad zbiva je doslovno
nezamislivo.
Dali smo nov smisao besmislu.
- Pokazali smo kako “dobri” igrači u pet minuta zabiju tri
gola, ako im je bratski klub s druge strane.
Da li je sljedeće da golman usred utakmice ode
doma?
– Čudi me da ta dva igrača golgetera nisu pozvana u Chelsea. No,
taj klub ima svoje analitičare kojima je jasno da ovi nisu zabili
zato što su vješti, nego iz drugih razloga.
Jesu li barem naši susjedi Slovenci normalniji?
- Slovenska liga je poštenija.
Gdje nam je tu najbliže normalno prvenstvo, da znaju
igrači emigrirati?
- Austrija igra jedan od najpoštenijih nogometa. Tehnički i
taktički je to nizak nivo, ali se prekršaji se rade kad se
trebaju raditi, a ne kada se ne trebaju. Skače se kad se treba
skakati, a ne kad se ne treba. Austrija je ozbiljna država. Da se
stvori neka Austro-Ugarska liga, sve bi ih pohapsili južno od
Drave .
Ovdje žele osnovati balkansku ligu.
- Donijela bi napredak. Bilo bi toliko velikih mečeva, da zbog
velikog bunta navijača ne bi mogli raditi to što rade. No, dok
god igraju Lokomotiva, Osijek, Slaven Belupo, Istra… To su sve
klubovi koji su u bivšoj državi igrali treće ili četvrte lige, s
izuzetkom Osijeka. Igrači su dovedeni do prosjačkog štapa i služe
kao lutkice – kad treba dignu ruku ili postave nogu. Balkanska
liga bi oplemenila nogomet. Dosta derbija bi bilo a oni se ipak
igraju na nož .
Opet bismo gledali dvoboje Vardara, Veleža, Rijeke,
Vojvodine, ako neki od tih klubova uopće postoje i
dalje?
- U toj ligi bi suci imali velik utjecaj.
Gledalo bi se tko je iz Dalmacije, tko iz Hercegovine,
tko iz Šumadije…
- …naravno…
…tko je bio u partizanima, tko je gdje
ratovao…
– Utakmica koju sudac mora namjestiti je poštena utakmica, jer je
očigledno da ne mogu igrače potkupiti.
Kad se kod nas zadnji put sudac na takav način
umiješao?
- Rijeka nije smjela uzeti titulu, to znamo.
Navodno je to bio poklon našem prvom predsjdniku, da
Dinamo bude prvak.
- Da, tako se priča. Gledao sam prošle godine fantastičan i
pošten meč između Rijeke i Hajduka. Sudac je malo sudio previše u
korist Rijeke. Igrači su s obje strane pokazali veliku volju, da
pobijede. Za mene je namještena utakmica kada netko nije došao
pobijediti.
Važno je izgubiti i zaraditi, a ne sudjelovati i
pobijediti?
- Mnogima je egzistencija ugrožena i nemaju kuda.
Prava utakmica se odvija po restoranima, na janjetini, u
svečanoj loži?
- Tako je govorio i pokojni Stjepan Spajić.
Što je Rođo rekao?
- Da je lakše dobiti utakmicu u restoranu, nego na terenu.
Javno je nudio sucima da će platiti večeru, samo da ne sude
protiv njega. Dao je dodatno za “pošteno suđenje”. Otvoreno je
pitao neke klubove zašto protiv njega ginu, a protiv nekih ne.
Kod nas se plaća za pošteno suđenje, igračima da ne
igraju, pjevačima da ne pjevaju. Fascinantno smo
društvo.
- Društvo smo manijaka.
Jesi li ikad čuo da je u Englesko netko plaćen da ne
pjeva?
- Mislim da bi to bila tema godinama, ušlo bi u legendu.
Veliki smo inovatori na svim područjima.
- Kad uđemo u neku zajednicu, razjebemo je bez problema.
Nije slučajno propalo toliko država koje su činili naši
narodi i narodnosti u sto godina?
- EU smo barem palac do sada otkinuli. Gangrena se širi.
Da li je poštenije igrati nogomet u Norveškoj? Naši
klubovi su razvikani, a kad se nađu s poluprofesionalnim
skandinavskim klubom gube utakmice. Norvežanin odradi smjenu u
tvornici ili pekari, pa požuri na utakmicu, da je
odigra.
- Naši se igrači iznenade kad naiđu na momčad koja igra protiv
njih. Očekuju da je to utakmica slična “prijateljskoj” iz prve
hrvatske lige. Norvežani ih iznenade voljom da pobijede, pa dok
se naši snađu zna već biti 1:0. Nekad naši uspiju to preokrenuti,
ali amateri ih iznenade poštenom igrom. Nisu naučili igrati
protiv momčadi u kojoj je svih 12 igrača željno pobjede.
Pogledajmo tko se postavlja za izbornika reprezentacije, koji
igrači igraju… Tu je isto poslušnost očigledno najveći
kriterij. Zašto ne igra Tonči Kukoč?
Zašto ne igra?
- Rekao je par ružnih stvari o HNS-u. Igrao je u prvoj
rumunjskoj ligi. Jedan je od najborbenijih igrača. Zaslužuje
mjesto u reprezentaciji i zbog znanja i zalaganja. No, neće ga
pozvati niti kada skine majicu s natpisom “HNS pederi”.
Zanimljivo da veterani, pripadnici generacija kada se
igrao pošteniji nogomet, to nijemo promatraju.
- Bilo je pokušaja. Miroslav Ćiro Blažević je rekao da, kada
stojiš u govnima do ustiju, ne talasaš, jer ćeš gutat govna.
Boban je nešto kritizirao, a sada ispisuje romatične članke u
Sportskim novostima. Šimić je nešto pokušao i sad ga nema nigdje.
Toliko je jaka ta “hobotnica”, da sprečava svako organiziranje
kontra nje. Znamo da bez medija nema ni politike ni države…
Ili je obrnuto?
- Da. Moj glas je mali. Pisat ću i dalje uporno protiv toga.
Iako si štetiš time.
- Da, ali uvijek se nađe neka država u rasulu.
Dok god postoje krizna žarišta u svijetu, imat ćeš
posla.
- Tako je. Izučim malo o toj državi, o njezinom društvu…
To može biti Čad, Mauricijus, odbojkaška treća liga Šri
Lanke.
- Baš si me zainteresirao za Mauricijus. Morat ću pogledati
neke utakmice i statistike. Ako ima nekih dubioza, da se
pozabavim time. Analizom se može doći do toga da se lopta tri
puta vrti i ne ulazi u gol, mada bi trebala. Matematički je
neprihvatljivo da se to događa. Lako je sve proučiti i doći do
dobrih podataka za ljubitelje klađenja.
Razgovarao Marin Bakić/Aktiviraj Karlovac