Preminuo je u subotu, 4. srpnja 2015. godine, a posljednji
ispraćaj biti će u utorak, 7. srpnja u 14,00 sati, na
rimokatoličkom groblju Dubovac.
Na prijedlog Udruge Polka Franić je 2013. godine dobio Plaketu
Grada Karlovca.
Svojim je novinarskim radom godinama bio primjer marljivog i
poštenog novinara, a što često nije bilo lako. Cijeli svoj život
posvetio je uglavnom životno nezahvalnom novinarskom radu, kojeg
je uvijek shvaćao kao priliku da doprinese boljitku svog grada.
Domoljublje je iskazao i 1991. godine. Tada je pristupio obrani
Karlovca i Hrvatske kao dragovoljac. Bio je jedan od rijetkih
novinara koji je četiri ratne godine proveo u uniformi hrvatskog
vojnika. Nakon rata se vratio novinarskom pozivu. Svojim
cjelokupnom radom, kao novinar i Karlovčanin, pozitivno je
djelovao i puno dao za svoju životnu sredinu.
Velimir Franić je rođen u Karlovcu 31. kolovoza 1946. godine. U
novinarstvu je proveo gotovo 37 godina. Bio je član Hrvatskog
novinarskog društva. U Karlovcu je 1965. godine maturirao na
Gimnaziji, a potom je 1973. apsolvirao na Višoj upravnoj školi u
Zagrebu. U Karlovački tjednik dolazi te iste godine raditi kao
novinar. Bio je i vršitelj dužnosti glavnog i odgovornog urednika
Radio Karlovca od 1. veljače 1977. i odgovorni urednik
Karlovačkog tjednika od 1981-1983. Nekoliko mjeseci je Bio
vršitelj dužnosti odgovornog urednika zajedničke redakcije
Karlovačkog tjednika i Radio Karlovca (od 1979.), te u prvih pet
mjeseci 1982. vršitelj je dužnosti direktora i glavnog urednika,
ali je smijenjen zbog unutarpartijskog sukoba 1983. poznatog u
javnosti kao “Karlovački slučaj”. Od 1983-1986. novinar je u
Karlovačkom tjedniku i na Radio Karlovcu, od 1986. do 2010.. u
karlovačkom dopisništvu Večernjeg lista, nakon čega odlazi u
mirovinu.
Sudionik je Domovinskog rata 1991-1995. godine, član 110.
brigade. Bio je jedan od rijetkih novinara u Hrvatskoj koji se
bavio ekologijom, naročito je obrađivao teme povezane s čistoćom
karlovačkih rijeka. Prvi u Hrvatskoj je objavio zagađenje Kupe
polikloriranim bifenilom iz slovenskih rijeka Krupe i Lahinje, a
tekstove su mu objavljivali i ekološki časopisi. Kao novinara
prepoznali su ga po pouzdanim, temeljitim, preciznim, stručnim i
nepristranim tekstovima. Nije bio sklon senzacionalističkom
novinarstvu i nije bio novinar kojeg se moglo “kupiti”.
Prilično aktivan bio je u Matici Hrvatskoj, Bridž klubu i
Rukometnom klubu Dubovac. U vrijeme kad je karlovački VIS
Elektroni bio jedan od najpoznatijih sastava u Jugoslaviji, za
njih je pisao pjesme, a neke su i uglazbljene. Godine 1984. je
sudjelovao u izradi brošure (prilozi za monografiju) o povijesti
Karlovačkog tjednika (Karlovački tjednik 1944 – 1984).
KAportal / Foto Kafotka