Posljednji zabilježen potres na ozaljskom području, s epicentrom na Sveticama, dogodio se 1955. godine, magnitude 4,3 – 4,4 po Richteru, te od tada, srećom, tlo miruje.
Ozaljsko područje seizmološki gledajući nalazi se unutar seizmogene zone Bela Krajina, koja se pruža od Novog Mesta, preko Metlike i Črnomlja, do Karlovca. Ova je zona danas niske seizmičke aktivnosti, no u povijesnim izvorima možemo pročitati da u prošlosti nije uvijek bilo tako, otkrio je to dokumentarist i arheolog Zavičajnog muzeja Ozalj dr.sc. Miroslav Razum.
Prema bogatim dokumentarnim podacima ozaljskog muzeja, najstariji evidentirani potresi na ovom području dogodili su se 567., 1000. i 1097. godine, no o njima detaljnijih podataka nema.
– Najsnažniji potres zbio se 11. veljače 1699. s epicentrom kod Metlike, magnitude 6,4 po Richteru, s nekoliko manjih naknadnih potresa. Velike je štete izazvao u samom mjestu Metlika gdje se urušio crkveni zvonik, crkva i dijelovi dvorca, a porušio je čak i stare gradove Medvedgrad i Veliki Kalnik. Ovaj potres je također teško oštetio i samostan u Sveticama, te o njemu nalazimo dva onodobna opisa pavlinskih povjesničara, pojašnjava u nastavku arheolog Razum.
Strahovit potres opisivan je na način da su se udarci ponavljali kroz više dana, te su opasno oštetili crkvu i samostan.
– Zvona su u tornju zvoncekala, a toranj se nakrivio i prijetio da se sruši. U tom času nije bilo nikoga, koji bi se pod ovim krovom smatrao sigurnim. Ipak je Božjom providnošću sve ostalo na svome mjestu: ali građevina je razpuklinama tako oštećena, da se u samostanskim zgradama dugo nije moglo stanovati, dok nisu tokom godina popravljene i vraćene u prvotno stanje, riječi su tadašnjeg pavilnskog povjesničara Ivana Kristolovca prema izvorima ozaljskog muzeja, kojeg prenosi arheolog Miroslav Razum.
Nadalje, podaci koje nam donosi Zavičajni muzej Ozalj, otkrivaju kako je u tom potresu zvonik jako oštećen, kao i istočni dio samostana, dok su u zapadnom dijelu sjevernog krila svodovi ostali u samo četiri prostorije, te su do početka 20. stoljeća bile u njima vidljive pukotine.
– Donacijama mnogih ozaljskih plemića i plemkinja, koji darivaju svoj skupocjen nakit, suđe i odjeću, samostan se polako obnavlja. Najizdašnija u donacijama je bila grofica Barbara Sidonija Peranska, tada najbogatija žene u Hrvatskoj, koja samostanu ostavlja velik imetak te imanje u Trešćenu. Obnova je dovršena 1738. godine, kada je cijela unutrašnjost crkve oslikana, pojašnjava dr.sc. Razum.
I stoljećima kasnije, točnije u 19. stoljeću, Svetice su bile epicentar čak osam potresa. Prema arhiviranim podacima ozaljskog muzeja potresi su bili magnitude 4,3 – 4,4 po Richteru, i to godine 1853., 1854., 1856., 1865., 1866., 1867., 1874., i 1894.
– Posljednji zabilježen potres s istim epicentrom dogodio se 1955. godine, također magnitude 4,3 – 4,4 po Richteru, te od tada tlo miruje. Pogledom na geološku kartu, možemo uočiti da se na ozaljskom području nalaze brojni manji rasjedi koji su svjedoci burne geološke prošlosti. Iako to možda ne djeluje umirujuće s obzirom na to da su potresi u posljednje vrijeme postali nažalost aktualna tema, ovi su rasjedi uglavnom neaktivni. Stoga što se toga tiče, možemo mirno spavati, poručuje arheolog dr.sc. Miroslav Razum.
Dodajmo tome, kako je šire ozaljsko područje pretrpjelo oštećenja uzrokovano razornim petrinjskim potresom koji se dogodio krajem prošle godine, te je značajna šteta prouzročena na mnogim kulturnim i sakralnim objektima, pa tako i na Starom gradu Ozalj u kojem je smješten Zavičajni muzej.