- Plavi vlak služio je isključivo za prijevoz predsjednika Jugoslavije i sve u vezi ovog vlaka bilo je posebno regulirano, vrijedile su posebne procedure, poseban režim odražavanja pruge, poseban način komunikacije među osobljem ..., a sve to pod budnim okom organa reda, kazao je arheolog dr.sc. Miroslav Razum
Zavičajni muzej Ozalj dobio je donaciju otpisanih
predmeta s kolodvora Mahično, koju mu je uručio šef
kolodvora u Ozlju Zdravko Vranić. Kako je tom prilikom
prezentirao arheolog i dokumentarist muzeja dr.sc.
Miroslav Razum najveći i definitivno najteži među predmetima je
sef, napravljen od željeza.
– Na njemu je napisana signatura s oznakom JDŽ
(Jugoslavenske državne željeznice) što znači da je napravljen
između 1929. i 1941., ili između 1945. i 1952. godine. No kada
smo otvorili sef, dočekalo nas je još iznenađenja, kaže
Razum.
Naime, jedan od predmeta bila je crvena knjiga s oznakom
“strogo povjerljivo”, a kako javnosti otkriva Razum riječ je o
pravilniku o prometovanju specijalnog vlaka, ili kako se
neformalno zvao, “plavog vlaka”.
– Ovaj vlak služio je isključivo za prijevoz predsjednika
Jugoslavije, odnosno Josipa Broza Tita. Sve u vezi ovog vlaka
bilo je posebno regulirano, vrijedile su posebne procedure,
poseban režim odražavanja pruge, poseban način komunikacije
među osobljem …, a sve to pod budnim okom organa reda.
Naravno, svi koji su sudjelovali u prometu ovog vlaka, morali
su imati položen stručni ispit i znati pravilnik napamet, te su
mogli biti nenajavljeno ispitivani o pojedinim stavkama iz
njega, pojašnjava Razum.
– U sefu smo pronašli i par nekorištenih bijelih
rukavica. Pravilnik je naime propisivao i da svi šefovi
kolodvora kroz koje vlak prolazi, osim što moraju imati čisto i
uredno odijelo, također moraju imati i bijele rukavice. Obični
radnici poput skretničara ili mehaničara, smjeli su imati radna
odjela, ali naravno, čista i uredna.
Inače, dokumentacija otkriva kako su plavi vlak u početku
vukle četiri parne, a kasnije tri dizel
lokomotive.
– Često su išla po tri vlaka koje je vukla po jedna
lokomotiva, s time da se nije znalo u kojem se vlaku nalazi
Tito. Također bi prije prolaska vlaka prošao i izvidnički vlak,
zlu ne trebalo. Nakon prolaska vlaka, vozni red se komisijski
spaljivao, dok su ostali dokumenti o prolasku vlaka čuvani
godinu ili dvije dana, a nakon toga su isto tako komisijski
spaljeni. Da ne bude ništa prepušteno slučaju, zapisnik o
spaljivanju svih ovih dokumenata držan je na sigurnom mjestu
dvije godine, nakon čega je također bio spaljen. Zbog ovih
razloga relativno se malo zna o plavom vlaku.
Razum otkriva kako je sigurno da plavi vlak nikada nije
prošao kroz Ozalj, s obzirom da jedini put kada je Tito bio u
posjetu Ozlju zajedno s egipatskim predsjednikom Naserom, došao
je autom. No, očito je željezničko osoblje moralo cijelo
vrijeme biti u stanju pripravnosti.
– U sefu se također nalazilo i Uputstvo o prometu
salonskih kola, koja su se koristila za prijevoz više
rangiranih državnih organa. Uputstva za njihov promet nisu bila
toliko detaljna kao za specijalni vlak, te su imala samo oznaku
“povjerljivo”. No ne znamo jesu li u Ozalj ikada funkcioneri
dolazili vlakom ili su ipak više voljeli udobnost svojih
automobila.
– I za kraj, jedna trivija. Pred kraj Titovog
života nabavljene su jedne od najboljih i najmodernijih
lokomotiva za vuču njegovog vlaka. One su, zanimljivo, imale
oznaku 666 (broj koji se obično povezuje s vragom i okultnim
općenito). No ove lokomotive vukle su njegov vlak samo jedanput
– na njegov sprovod, kazao je Razum.