Predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac je istaknuo da se ne okupljaju "na ovim i drugim sličnim mjestima" da bi branili "neku vlast ili neki pokret ili neki poredak i istinu koju je uspostavio", nego radi sjećanja na žrtve
Nakon što su u Karlovcu u ponedjeljak polaganjem vijenaca
obilježili 69. godišnjicu oslobođenja grada, karlovački
antifašisti su se zaputili u Veljun gdje su komemorirali srpske
žrtve ubijene u nekadašnjem veljunskom kotaru u trodnevnom
ustaškom masakru koji je počeo 6. svibnja 1941. godine.
– Što reći na ovome mjestu, a da trnci ne prođu kroz tijelo, da
se sav ne naježim? U Karlovcu smo obilježili 79 godina od
oslobođenja, a tu smo da bismo odali počast nevinim žrtvama, čak
i djeci, u turbulentnim vremenima kada onima koji su bili
drugačiji nije bilo mjesta na prostorima bivše Hrvatske. Želim
poručiti onima koji revidiraju povijest da im to neće poći za
rukom. Ne smijemo dozvoliti da nam kojekakvi kvazipovjesničari
uče djecu što se događalo, kao da je razdoblje između kraja
Drugog svjetskog rata i osamostaljenja Hrvatske izgubljeno, ono
se nigdje ne spominje, kao da je riječ o vakuumu. Čini se da
lokalne, regionalne i državne vlasti koriste antifašiste i
antifašizam samo prigodno, onda kada im odgovara. Ovih dana ćemo
obilježavati Dan pobjede nad fašizmom. Zanima me koliko će puta
biti spomenut antifašizam kao temelj današnje Hrvatske, a moramo
priznati da sam temelj nije dovoljan da bi se država svih koji
žive tu izgradila, poručio je predsjednik Udruge antifašista
Karlovca Miroslav Delić.
Predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac je istaknuo
da se ne okupljaju “na ovim i drugim sličnim mjestima” da bi
branili “neku vlast ili neki pokret ili neki poredak i istinu
koju je uspostavio”.
– Okupljamo se zbog sjećanja na žrtve koje su nedužne stradale od
jednog poretka koji je i uspostavljen zato da bi ti ljudi
stradali. Prije svega osam dana komemorirali smo u Gudovcu
masovnu egzekuciju 190 muškaraca iz okolice Bjelovara. Tom
poretku nisu trebale niti dvije nedjelje da počne pokazivati
svoje prave namjere. Ako se netko nadao da je to što se dogodilo
u Gudovcu bio rezultat djelovanja nerazumne grupe ili okolnosti,
onda ovo što se dogodilo osam dana nakon toga je bio dokaz, a ne
naznaka, stvarne namjere, stvarnog cilja i svrhe uspostave toga
poretka – istrebljenje onih za koje su smatrali da za njih u
državi koju stvaraju nema mjesta. Nedjelju dana kasnije u Glini
je počinjen sličan zločin i za njega nije bilo makar sumnjivoga
povoda, ali je bio isti rukopis, logika i razlog – sve muške od
16 do 60 godina starosti pohapsiti i pobiti. Riječ je o ciljanom
zločinu istrebljenja, odnosno genocid”, naveo je Pupovac.
Postavio je pitanje zašto se “samo oni” okupljaju na “ovome
mjestu i drugim mjestima”, odnosno zašto se ne okupljaju “svi
drugi kojima bi odnos prema zločinu te vrste trebao biti moralni
imperativ, a onda istovremeno i jasan znak da prema toj zemlji,
tom poretku i toj državnoj ideji imaju jasan stav osude bez
rezerva”.
– Nažalost, to nije tako niti na nivou grada, niti na nivou
županije, a ovo jeste jedan od najtežih zločina koji je počinjen
na ovom području, na jednom lokalitetu i prema jednoj etničkoj
grupi. Umjesto toga, dvoumimo se pod kojim znamenjem obilježavati
stradanje sugrađana hrvatske nacionalnosti u ratu s početka
1990-ih, treba li biti mjesta ustaškim obilježjima pod kojima su
činjeni ovi zločini ovdje. Je li to dvoumljenje opravdano? Ima li
za njega mogućeg opravdanja? Ovdje i na ovome mjestu siguran sam,
u vaše ime, ime vas koji poštujete ove žrtve, odgovor bi bio da
nema i da ga ne može biti, za opće dobro, za ljudsko dobro, za
humanost kao takvu, poručio je Pupovac te zaključio: “Nemamo moći
i ne tražimo je da ova mjesta koristimo za bilo što više osim
borbe protiv zaborava, da se sjećamo onih kojih se mora sjećati.
Neka svatko razmisli tko se sjeća drugačije i u druge svrhe, a
posebno oni koji sjećajući se potiču na mržnju, na podjele,
isključivanje i sukobljavanje”.