Sjećanje na rukometaša i trenera Milana Brkića koji je prije 9 godine preminuo u 59-oj godini a koje su pod nazivom “Za našeg Brku” organizirale rukometašice – veteranke na inicijativu Dine Bubaš i RK Škola rukometa Karlovac okupio je 30-ak bivših igračica i današnju seniorsku ekipu RKŠR Karlovac te velik broj publike na tribinama Školske sportske dvorane na Rakovcu, pokazao je koliko je Milan Brkić bio cijenjen, prvo kao igrač RK Dubovca a kasnije i kao trener u RK Karlovačka banka i Rukometnoj školi. Bilo je to veličanstveno sjećanje na rukometaša, trenera i prijatelja Milana Brkića.
– Hvala svima koji ste došli na ovo sjećanje i zahvalila bih se svima koji su pomogli našu organizaciju. Mogu kazati da smo ispunile ono što smo si zadale te se nadamo da će ovo preći u tradiciju – rekla je Dina Bubaš pokretačica i glavna organizatorica sjećanja na Milana Brkića.
U nekoliko rečenica prisjetio ga se suigrač Miloš Đanković i sportski novinar i njegov kolega u Karlovačkoj banci Marijan Bakić. Memorijalnom sjećanju nazočila je i Brkićeva supruga Duška, kojoj je organizator uručio majicu s njegovom fotografijom i natpisom ‘Brko u srcu’. Majicu s portretom Milana Brkića odjenule su i sve bivše karlovačke rukometašice.
U revijalnoj utakmici karlovačke veteranke pobijedile su seniorke RK Škola rukometa Karlovac 26:24. Trener seniorske ekipe RKŠR Karlovac Dražen Keča ima puno razloga za razmisliti te u svoju seniorsku ekipu vratiti neke igračice – veteranke koje bi zasigurno pomogle njegovoj ekipi u borbi za ostanak u Drugoj ligi. Prije svega to se odnosi na Jasminu Rendulić, Anamariju Radočaj, Tihanu Kljajić, Renatu Migalić … Odigrane su i revijalne utakmice u mini rukometu djevojčica i dječaka RKŠR Karlovac te prijateljski ogled seniorskih momčadi RK Dubovac – Gaza i druge momčadi HRK Karlovac.
Prije sportskog programa u ŠSD na dubovačkom vojnom groblju je izaslanstvo kluba položilo vijenac i zapalilo svijeće na Brkićevo vječno počivalište.
Milan Brkić je RK Dubovcu pristupio kao 16-godišnjak 1968. godine gdje je godinama bio odličan prvotimac i član momčadi koja je bilježila najveće uspjehe tog kluba. Igrao je s braćom Justament i Čavlović, Đankovićem, Ratkovićem, Mišićem, Štedulom, Blaževićem, Pavlakovićem, Mrkšićem i drugima. Za Dubovac je igrao i njegov brat Velimir, a otac Dušan je bio dugogodišnji član Upravnog odbora, predsjednik Disciplinske komisije koja, na sreću, nije imala posla. Sklonost prema rukometu od njega je naslijedio i sin Saša. Osamdesetih godina obnašao je dužnost tajnika RK Dubovac. Bio je vrlo pedantan i savjestan tajnik kluba. Nekoliko godina vodio je i prvu ekipu dubovačkih rukometašica i rukometaša – trenirao je igračice Karlovca i bio pomoćnik Damiru Čavloviću – Đoviju u prvoligaškoj momčadi RK Karlovačka banka. Zadnjih godina je bio trener u Rukometnoj školi gdje je njegova momčad osvojila prvo mjesto 2010. godine na 10. OP Hrvatske u super mini rukometu. Nažalost, taj uspjeh svoje momčadi nije uspio i proslaviti jer je neposredno prije završio u bolnici na Švarči pa je momčad vodio njegov sin Saša, također trener u RŠK.
Bio je vrijedan djelatnik Karlovačke banke gdje je 30 godina radio. Prvi je šef trezora Karlovačke banke gdje je uspostavio trezorsko poslovanje. Trezorist u financijskoj instituciji kao što je banka mora biti radnik od velikog povjerenja, a što je Milan Brkić i bio.
KAŠonline