Stil ponašanja, primijetili ste i sami vjerojatno, prilikom traženja osnovnih informacija iz Hrvatskog rukometnog kluba Karlovac o aktivnostima kluba, mogli bi opisati i kao nazadovanje na ljestvici dobrog ukusa. Iako, to je sasvim uobičajena pojava diljem svijeta … Pogotovo razina u međusobnoj komunikacija pada kada se novinar osjeća ‘inferiornim’ u odnosu na drugoga, na klub. Takav se slučaj događa u HRK Karlovcu, jednim od “kapitalnih” klubova grada Karlovca u momčadskom sportu koji je na ljestvici popularnosti u Hrvatskoj od 1 do 5. Licemjernim bi tako mogli ocijeniti ponašanje klupskih dužnosnika koji u pravilu ne žele komentirati stanje u klubu, a nakon odlaska najperspektivnijih igrača iz kluba (prošlo je više od mjesec dana kako nismo dobili odgovor Uprave na 5 pitanja). Po tome stil ponašanja odgovornih iz HRK Karlovac je u najmanju ruku nejasan.
Jedan od najčešće prozvanih, ‘dežurni krivac’ za stanje u klubu je Miloš Đanković, predsjednik Skupštine RK Škola rukometa Karlovac i član Uprave HRK Karlovac: – Nije mi uopće jasno zbog čega mene prozivaju. Kao da sam ja odgovorna osoba u klubu. Zna se tko je odgovoran. S igračima sam razgovarao ja, napravio sam prijedlog za slijedeću sezonu i predao svim članovima Upravnog odbora. To je sve što mogu reći – kaže Đanković i dodaje:
– Preuzeo sam odgovornost za ženski klub i tu sam maksimalno angažiran. Spasio sam ženski rukomet od nestanka s karlovačke sportske scene. Sad nam je najvažnije ostati u drugoligaškom rangu. Pa ne mogu voditi tri kluba odjednom, rukometnu školu, ženski klub i HRK Karlovac. Gdje toga ima!
Kad smo o tome razgovarali prije mjesec dana rekao si mi da još nije gotovo i da prelazni rok počinje 1. srpnja. Time si na neki način priznao da ipak imaš nešto s time? – Da rekao sam ali i to da nisam odgovoran i da ti odgovor na to pitanje treba dati netko drugi. Mogu reći tek toliko da pojedini mladi igrači odlaze izvan Hrvatske zbog životne egzistencije. Školu su završili, od rukometa ne mogu živjeti, primjeren posao ne mogu dobiti i odlaze u Njemačku, Irsku … To je nažalost naša karlovačka sportska stvarnost.
Znači da se ne osjećaš odgovornim za odlazak mladih i perspektivnih rukometaša iz Karlovca? – Mislim, legitimno je pravo svakoga da ide za boljim. Da se moglo više učiniti, razgovarati s njima i vidjeti koji su to uvjeti po kojima bi ostali, moglo se. Opet, kažem, nisam ja taj koji o tome odlučuje i ne osjećam se odgovornim. Mogu samo konstatirati da mi je žao što mladi igrači odlaze iz Karlovca i što više nismo premijerligaš jer to grad Karlovac zaslužuje. Karlovac treba i može imati klub u elitnom rukometnom natjecanju u državi. Štoviše, u nekom od euro kupova. Konačno, igrači odlaze iz kluba jer žele igrati Premjer ligu, a u Karlovcu to više ne mogu.
Zašto si onda uopće pristao doći u klub? – Mene su doveli u klub da vodim brigu o struci, trenerima, da njima pomognem u radu, a ne da vodim klub. Pristao sam doći samo pod tim uvjetima.
Dobro, pa ni tu nemamo baš idealno stanje? – Što bi trebali. Imamo trenerski kadar onakav kakav imamo i po tome se ravnamo. Ne možemo odjednom stvoriti trenera preko noći ako za to nemamo adekvatan kadar, znanje. Treba biti strpljiv, doći ćemo i do toga. Činjenica je međutim da su ovi naši treneri stvorili mlade reprezentativce Hrvatske i to treba cijeniti. Mnogi klubovi žele naše mlade igrače zato što vrijede i imaju kvalitetu, a ne zato što nisu perspektivni.
Što je s Požegom, Grbačićem, Prezeljom, Štedulom. Nisu oni treneri bez iskustva? – Požega je imao šansu i sad vodi drugu momčad. Grbačić nam je dobar u rukometnoj školi i ne želim ga mijenjati, Prezelj je u Dubovcu, a Štedul se više ne želi baviti trenerskim pozivom …
Tanja Rašić nije na razini tvog sina Dinka koji je uspješan trener u Poreču i pomoćnik izborniku Dominikoviću u srebrnoj juniorskoj reprezentaciji? – Ja ne mislim da je Tanja loš trener, trenutno je najbolje rješenje. Boljeg trenera u Karlovcu nemamo, a za dovođenje trenera sa strane nemamo sredstva.
Zašto je onda klub pustio Dinka, on je odličan trener? – Teško je meni o tome govoriti jer se radi o mojem sinu. Zasigurno da bi za sve nas bilo najbolje da je ostao u Karlovcu. Kad je odlazio nitko s njim nije razgovarao i vidio koji su to uvjeti po kojima bi ostao u Karlovcu.
Kakva je perspektiva nove karlovačke momčadi? – Igrača ima dovoljno, igrat će se Prva liga bez problema. Da li ćemo biti prvi i vratiti se u Premijer ligu ne ovisi samo o nama. Puno se tu stvari treba posložiti. Netko odgovoran treba shvatiti da je karlovačkom rukometu mjesto u Premijer ligi. Kad to shvate onda ćemo imati i kvalitetu i neće nam igrači odlaziti. Hrvatski rukometni klub Karlovac mora imati financijski proračun 1.800.000,00 kuna da bi migao biti stabilan Premijerligaš, a sada ima proračun 600.000,00 kuna.
KAŠonline