Godina je 1968., poslijeratni Karlovac gradi se i razvija
strelovitom brzinom. Ambicije su i dalje velike, u skladu s tim i
planovi dugoročnog razvoja također. Za razliku od danas,
političke strukture raspolažu i prihodom tvrtki, profiti ne idu
na bijesna vozila, jahte i vile bogatih pojedinaca, već se
raspodjeljuju za novi napredak svih. I onda naravno nije moguće
da se o tasmo nekom rotoru na cesti raspravlja par godina kao
nekoj velikoj investiciji, grade se tvornice, neboderi, škole,
dvorane…Grad ima “paket mjera” za četverogodišnje ostvarivanje
ciljeva, baš kao što to imaju i današnje vlasti na državnoj
razini u jednom mandatu, i ciljeve ne mogu ostvariti sami. Svoje
želje šalju na Savezno izvršno vijeće i argumentiraju zašto bi
općini Karlovac trebalo osigurati sredstva što uvelike podsjeća
na današnje kandidiranje projekata za EU fondove. Da, stvarno,
“gnjave” li na ovaj način današnje lokalne vlasti Vladu RH svojim
ambicioznim planovima ili prisustvojemo već više od dva
desetljeća stihiji gdje se stvari događaju od slučaja do slučaja?
Jesu li svi karlovački zahtjevi saveznoj vladi uslišeni ne znamo,
no kako god bilo, iz teksta u nastavku vidljivo je da su
megalomanski planovi iz 1969. do 1973. uglavnom i ostvareni. I
nažalost, vidimo također da su se vremena, imena i sitemi
promijenili, a neke teme i problemi su i dalje aktualni, odnosno
neriješeni kao u slučaju turističkog pozicioniranja Karlovca. Ili
su već davno riješeni, a s novim sustavom se krenulo u
izmišljanje tople vode i(li) defetističko odustajanju od velikih
ambicija. Pa smo se našli u paradoksalnoj situaciji da je
Karlovac u turističkom smislu manje važno mjesto na karti negoli
je bio prije 40 godina.
Karlovački “paket mjera”, Karlovački tjednik, 31.
listopad 1968.
Prema jednoj procjeni na području karlovačke komune postoje
određene mogućnosti za otvaranje novih oko 1000 radnih mjesta u
oblasti tercijarnih djelatnosti i to trgovini, ugostiteljstvu,
uslužnom zanatstvu i turizmu kao i u oblasti poljoprivrede,
naročito stočarstvu. Da bi se te potencijalne mogućnosti
iskoristile, trebalo bi izgraditi odgovarajuće kapacitete i
saobraćajnice i da se otklone smetnje koje koče izvoz
poljoprivrednih proizvoda, a naročito stoke. Zato je općinska
uprava uputila Saveznom izvršnom vijeću “paket” prijedloga za
rješavanje ovih problema i uopće oživaljhavanja privredne
aktivnosti u ovom kraju. Nakon prelomne 1962. godine stvaraju se
sve veća sredstva i koncentriraju u nekim fondovima pa je iz tih
sredstava realizirano nekoliko novih objekata u oblasti trgovine,
ugostiteljstva i turizma. Da bi se sredstva koja su
skoncentrirana za razvitak ovih djelatnosti što bolje
iskoristila, na jednoj od sjednica Skupštine utvrđena je lista
prioriteta za gradnju novih objekata. Ta lista, sjećamo se,
izgleda ovako: dovršenje nebodera na Kupi, izgradnja tržnice,
robna kuća, opskrbni centri na Gazi, Baniji, Turnju, Švarči i
drugdje, modernizacija uslužnog zanatstva, gradnja industrijske
pekare, turističkih objekata za lov, ribolov i druge sportove,
dogradnja hotela Korana itd. Sve to odnosi se na četveregodišnje
razdoblje od 1969. do 1973. Da bi se ovako obiman plan mogao
realizirati Općinska skupština donijela je odluku da se sredstva
kojima raspolaže budžet namjenski ustupi jedan dio tim
djelatnostima. U tom smislu, donijeta je odluka da se u tu svrhu
ustupi doprinos iz osobnih dohodaka radnika zaspolenih u
tercijarnim djelatnostima i da se 2 posto od osnovice za obračun
općinskog poreza na promet robe na malo ustupi razvitku i
investiranju u tercijarne djelatnosti. Skupština je predložila
republičkim i saveznim organima da podrže ovu akciju i da u tom
smislu i federacija ustupi djelomično ili u cjelini doprinos iz
osobnih dohodaka radnika tercijarnih djelatnosti od 4,7 %, a
Republika 2,5%, ali uz uvjet da isto takve odluke donesu i
općinske skupštine. Još jedno pitanje zaokuplja turistička
područja: kako izvršiti preraspodjelu prihoda od poreza na promet
tekućih goriva i maziva. U Karlovcu je ocijenjeno da je sadašnja
raspodjela tih prihoda neodrživa. Bruto promet nafte i naftnih
derivata u karlovačkoj općini ostvaren je s nešto više od 21
milijun novih dinara od čega je na ime saveznog poreza na promet
ubrano nešto više od 6 milijuna dinara, a na ime doprinosa za
puteve 2,6 milijuna. Da bi za izgradnju cesta ostalo više
sredstava Karlovac je predložio da se republikama, točnije
odgovarajaćim fondovima za ceste ostavi za izgradnju i
meodernizaciju cestza umjesto dosadašnjih 20 % znatno više,
preciznije 50% saveznog poreza na promet goriva i maziva.
Karlovac ima i problema s propisom koji limitira donju granicu
težine junadi za izvoz, što je razlog stagnacije stočarske
proizvodnje u karlovačko-kordunskoj regiji. Limitom se predviđa
da svako june za izvoz mora biti teško najmanje 305 kilograma,
što odgovora na primjer području Vojvodine, ne i našem kraju gdje
se uzgajaju sitne pasmine za koje su zainteresirani uvoznici iz
Italije. Zato je saveznim i republičkim organima preporučeno da
se hitno snizi limit s 305 na 220 kilograma, barem za krajeve
gdje se uzgaja stoka manjih pasmina. To bi oživjelo izvoz u
Italiju tim više što se takva telad tamo traži, a i to je bolje
nego uopće ne izvoziti i upropaštavati stočni fond. Posljednji
prijedlog mjera što je iz Karlovca upućen saveznim organima
odnosi se na već poznatu priču o raspolaganju deviznim sredstvima
građana. Karlovac je predložio da se ukinu svaograničenja o
stavljanju deviza na devizne račune kod banke, kako bi se znatna
devizna sredstva građana kojima se nekontrolirano trguje, došla u
banku.
Pripremio: Tihomir Ivka