Da nije jednog krajnje neugodnog propusta, mogli bismo reći da
smo nakon dvije problematične godine, napokon imali potpuno čist
izbor najboljih sportaša i sportašica grada. Podsjetimo, pred
dvije godine problem su bile same nominacije u kojima su velike
propuste činili i sam KŠZ i neki klubovi, zatim su prošle godine
problem stvorili glasači koji su, bilo zbog potpune neupućenosti
u sport (što samo po sebi dosta govori) ili zbog tuđih nagovora
(što je, dakako, još gore) od izbora najboljih napravili sprdnju.
Ove godine, pak, po pravilniku je sve bilo u redu, ali baš to
ukazalo je na još jedan preostali problem trenutačnog pravilnika
– isti, naime, zakida juniore i juniorke.
Ove godine to je ispalo posebno nezgodno, zato jer smo u
protekloj godini dobili dvostrukog svjetskog prvaka u
kick-boxingu, Matka Živčića. Pogađate, upravo u juniorskoj
konkurenciji. Na svečanom izboru najboljih, pak, Živčić silom
prilika nije niti spomenut, jer jednostavno ne postoji niti jedna
kategorija u kojoj bi se mogli vrednovati juniorski uspjesi.
Prije svega, valja reći kako podržavamo odredbu pravilnika po
kojoj se za najboljeg sportaša ili sportašicu grada mogu
nominirati samo oni koji su ostvarili uspjehe u seniorskoj
konkurenciji. U mlađim uzrastima konkurencija je u gotovo svim
sportovima znatno slabija, a prije te odredbe znalo se događati
da nominacije, pa čak i nagradu za najbolje dobiju sportaši ili
sportašice koji ne samo da kasnije nisu nastavili s uspjesima,
nego neki od njih do seniorskog uzrasta nisu čak niti nastavili
bavljenje sportom. Bez obzira na povremene prigovore razočaranih
rođaka – ta odredba itekako ima svoj smisao.
Međutim, kada su u pitanju juniori ona ih opasno zakida. Jer,
nagrade redovno dobijaju “mlade nade”, no riječ je o malim
sportašima i sportašicama do maksimalno kadetskog uzrasta. Za
glavnu nagradu konkuriraju seniori, a juniori su “nigdje”. Ove
godine to je izazvalo podosta negodovanja, u suštini potpuno
točnih, iako u emotivnom nastupu bliskih prijatelja i rodbine
ujedno i poprilično neobjektivnih. Matko Živčić, naime, već je
primao nagrade na izborima najboljih sportaša, nakon velikog
uspjeha u Dublinu upriličeno mu je i svečano primanje u Gradskoj
vijećnici pa oni koji su otišli tako daleko da spominju teorije
zavjere zaista nimalo nisu u pravu. No, da je propust da se
sportaš s vrijednim sportskim uspjehom u protekloj godini niti ne
spomene na godišnjoj svečanosti – svakako jest. I to velik.
Ne treba propustiti iz računice niti činjenicu da je za sve
suodgovoran i sam kick-boxing kao sport. Ne karlovački, već
svjetski. Previše je u tom sportu federacija, previše natjecanja
koja samim time gube na reputaciji, ali i broju natjecatelja.
Nezgodno je o tome pričati, jer Matko Živčić nesumnjivo je
izuzetno nadaren sportaš, kojeg treba podržati na sve moguće
načine, ali njegovi fanovi koji su znali i na vrlo neugodan način
prigovarati propuštaju, primjerice, napomenuti da je Matko Živčić
samim dolaskom u Dublin osvojio medalju na Svjetskom prvenstvu!
Da je, primjerice, nokautiran u prvoj sekundi prve borbe, osvojio
bi svjetsku broncu, što je u bilo kojem ozbiljnom sportu
apsolutno nemoguće. Da to stavimo u određen omjer – sportaš
godine, karatist Dino Povrženić, samo za plasman na europsko
prvenstvo morao je proći niz teških iskušenja na domaćim i
međunarodnim borilištima, a tamo ga je u njegovoj kategoriji
čekalo tridesetak najboljih europskih boraca. Za osvojiti
svjetsko odličje u Dublinu bilo je dovoljno – otići u Dublin.
No, ne valja niti problematici kick boxinga u svijetu pridavati
pretjeran značaj u odnosu na sportaše. Jer, neozbiljan sport,
odnosno neozbiljne mnogobrojne federacije istog sporta, ne znače
i da su uspješni pojedinci u tom sportu neozbiljni sportaši.
Naprotiv. Uostalom, Živčić nije osvojio tu “svjetsku broncu”, već
je otišao do kraja i uzeo svjetsko zlato.
Iz niza razloga, bez obzira na neslaganje najzagriženijih fanova,
postoje vrlo čvrsti i dobri razlozi zašto nije bio u konkurenciji
za najboljeg sportaša, ali iz još većeg niza razloga – ogroman je
propust da nije dobio neku posebnu nagradu za svoje rezultate u
protekloj godini.
KŠZ se, čini se, zaista trudi da u potpunosti ispravi sve
manjkavosti godišnjeg izbora najboljih sportaša i nadamo se da
neće zanemariti veliki propust koji se dogodio ove godine.
Problematika juniorskog sporta mora se riješiti do sljedećeg
izbora.
KAŠonline