Ovaj tekst posvećen je 20. godišnjici Oluje kad su pripadnici Hrvatske vojske porazili srpske okupatore i konačno izišli na međunarodno priznate državne granice i oslobodili Hrvatsku. Među braniteljima bilo je puno sportaša koji su život položili na oltar Domovine da bi mi danas živjeli u miru. U karlovačkom kraju poginula su 42, u Lijepoj našoj puno više, sportskih djelatnika i sportaša – branitelja. Ovo je posveta njima. Čestitamo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti.
Nakon slobodnih, demokratskih i višestranačkih izbora u proljeće 1990. godine Hrvatska se postupno odvaja od jugoslavenske države , što je imalo odraza i u sportu. U Zagrebu je 28. prosinca iste godine utemeljen Hrvatski športski savez (HŠS) sa 43 strukovne udruge. Hrvatski olimpijski odbor (HOO) osnovan je desetog rujna 1991. u Zagrebu. Dan osnivanja krovne sportske organizacije u Republici Hrvatskoj svake je godine povod proslave olimpizma i sporta kroz manifestaciju HOO-a pod nazivom Hrvatski olimpijski dan (HOD). Ona obuhvaća niz sportskih priredbi i edukativnih radionica o olimpizmu u suradnji sa svim sportskim udrugama i organizacijama, obrazovnim ustanovama i drugim institucijama. Karlovački športski savez (KŠS) osnovan je 14. veljače 1991. godine.
U ljeti 1991. godine, za boravka u Sjedinjenim američkim državama (SAD) i Kanadi, bejzbolaši karlovačke Olimpije nastupali su pod hrvatskom zastavom. U isto vrijeme, u kolovozu, zapažena je gesta hrvatskih sportaša u New Yorku koji su nakon nastupa na Svjetskom prvenstvu u kick boxingu u Ocean Cityju protestirali pred zgradom Ujedinjenih naroda (UN) protiv agresije na Hrvatsku. Hrvatskoj reprezentaciji, u čijem su vodstvu bili prof. dr. Branko Kuleš, Damir Škaro i izbornik Karlovčanin Slobodan Martinović-Coco, tada su se pridružila i dvojica istaknutih hrvatskih košarkaša Dražen Petrović i Stojko Vranković. Nedugo nakon tog događaja, hrvatski sportaši primljeni su, 10. rujna 1991., u Međunarodnu olimpijsku organizaciju (MOO), a u svibnju 1992. godine Hrvatska je kao suverena država postala i članica UN-a. Također, Republiku Hrvatsku su za Domovinskog rata u inozemstvu uspješno zastupali rukometaši Karlovačke pivovare, članovi Taekwondo kluba Karlovac, bejzbolaši Olimpije i drugi.
Rat je, nažalost, poremetio tokove života i sportskog djelovanja u Karlovcu i većem dijelu Hrvatske. Nakon što je Hrvatski sabor 25. lipnja 1991. na temelju referendumske odluke proglasio neovisnost i suverenitet Republike Hrvatske, dio srpskog stanovništva, uglavnom po diktatu iz Beograda, širi pobunu, a Srbija i takozvana JNA prelaze u otvorenu agresiju na Hrvatsku. Karlovačko područje bilo je jedno od žarišta pobune, ali i otpora. Brojni sportaši i sportski djelatnici uključili su se u obranu Karlovca i Hrvatske. Početkom kolovoza 1991. organizirana je sportska postrojba, a 17. rujna iste godine u Karlovcu pričuvni sastav Specijalne policije Trn na čelu s današnjim predsjednikom Karlovačke sportske zajednice (KŠZ) Želimirom Feitlom-Žigom.
Nažalost, u obrani Domovine poginulo je više karlovačkih sportaša i sportskih djelatnika. Sjećanje na njih nikad neće nestati: Tomica Belavić, Nenad Bunčić, Bruno Cetinjanin, Željko Čorak, Dražen Galetić, Denis Goršić, Vladimir Grginčić, Armando Hološi, Emil Jagunić, Hrvoje Jelinić, Mirko Jović, Robert Klanjšek, Nedjeljko Kosanović, Boris Kranjčec, Željko Leskovac, Slavko Loknar, Bruno Majoli, Branko Maletić, Stjepan Mejašić, Alen Mikšić, Andrija Mrljka, Miroslav Ornik, Miro Ožanić, Nebojša Parežanin, Andrej Petrić, Damir Pintar, Eduard Prandel, Ivan Pregelj, Željko Radenčić-Ivičić, Krešo Salaić, Frane Smojver, Milan Stepić, Davor Stojaković, Zlatko Škrlac, Branimir Špehar, Tihomir Tonžetić, Miko Topolnjak, Emil Veljačić, Vladimir Vojnić, Željko Vuković, Nenad Želinski i Dražen Žilić.
Jugo-vojska i pobunjenici s Korduna u petak 4. listopada 1991. sa stotinama granata zasuli su Karlovac, a tada i kasnije razarani su sportski objekti. Među prvima pogođena je nova četverostazna automatska kuglana u Mostanju koja je izgorjela do temelja, a bila je otvorena tek nekoliko mjeseci ranije, u svibnju, uz Dan državnosti RH. U tri navrata, od 1991. do 1993. godine, granatirana je Školska sportska dvorana (ŠSD), ali taj najznačajniji sportski objekt u gradu nisu napuštali sportaši i djelatnici. Tijekom napada na grad oštećen je i Sokolski dom, nogometni stadion uz Koranu, tereni i klupske prostorije Teniskog kluba Karlovac, objekt AMD Karlovac na Slunjskim brdima, Veslački dom na Dubovcu te igrališta i zgrade prigradskih nogometnih klubova u Gornjem i Donjem Mekušju, Kamenskom, Rečici, Šišljaviću, Turnju…
I u najtežim danima Domovinskog rata sportaši nisu prestali djelovati. Postupno su se svi karlovački klubovi aktivirali i nastupali u službenim natjecanjima. U vrijeme žestoke agresije Karlovac je 1992. bio domaćin 1. Športskih igara Vojne policije RH. Iste godine je TKD Karlovac ostvario u Italiji jedan od svojih najvećih uspjeha pobjedom na završnom klupskom turniru za Kup Europe. RK Karlovačka pivovara dospio je 1993. do četvrtzavršnice u natjecanju za europski rukometni Kup gradova. BK Olimpija osvojio je 1994. godine u Italiji 1. mjesto u B skupini pobjednika Kupa Europe. Na seniorskom EP-u u taekwondou koje je održano u Zagrebu Marijeti Željković pripala je srebrna, a Željku Jurčiću brončana medalja. M. Željković je te iste godine bila juniorska i seniorska prvakinja Hrvatske i viceprvakinja Europe, a HOO je proglasio najuspješnijom sportašicom Hrvatske. Rukometaš Darko Franović osvojio je u Portugalu broncu na EP-u, kao član seniorske reprezentacije Hrvatske. Isto odličje osvojio je karataš Mladen Vulović u Madridu na juniorskom EP-u. U srpnju 1995. Karlovčanin Miljenko Češković je u svojstvu trenera hrvatske košarkaške kadetske reprezentacije osvojio zlatnu medalju na EP-u u Portugalu. Veslač “Korane” Tihomir Jarnjević je na veslačkom SP-u u Poznanu (Poljska) osvojio 3. mjesto i brončanu medalju. Bila je to jedina medalja sa svjetskih prvenstava tijekom rata i jedina na EP i SP koja je osvojena u 1995. godini. Za posebne zasluge u promicanju hrvatskog sporta i Hrvatske u svijetu u listopadu 1995. odlikovani s Redom Danice Hrvatske s likom Franje Bučara Marijeta Željković, Željko Jurčić i Darko Franović.
Pravo slavlje brojnih karlovačkih sportaša i građana došlo je početkom kolovoza 1995. godine nakon Oluje, vojne akcije Hrvatske vojske, kojom je u samo četiri dana poražen neprijatelj i kada je rat praktično bio okončan.