Vrlo uspješan 4. Karlovački cener na karlovačke je ulice prije desetak dana privukao skoro 1000 trkačica i trkača iz deset zemalja. Bila je to treća iz serije CroRun utrka, čiji je organizator i direktor bio rođeni Karlovčanin Robert Franjković. Franjković, koji već 15 godina živi i radi u Zagrebu, bio je odličan trkač na srednje i duge pruge, osobni rekord u maratonu mu je 2;35:20, a istrčao ga je u Stockholmu 2000. Sada organizira cestovne utrke po cijeloj Hrvatskoj.
Kako se Karlovački cener uopće našao u atraktivnoj CroRun seriji? – Karlovački cener je utrka s kojom sam, zapravo, započeo organizaciju cestovnih utrka. Prvi je održan 2013. godine i već tada sam imao u planu organizirati veći broj utrka u Hrvatskoj koje bi bile povezane u jednu cjelinu. Dakle, Karlovački cener je temelj te cijele priče. Ako je Plitvički maraton “dragulj u kruni” i naša najveća utrka, onda je Karlovački cener ishodište svega. Prvobitna ideja je bila da se spoje utrke na 5 i 10 km, a onda je s vremenom ideja evoluirala u spajanje utrka na 10 km s dva ili tri polumaratona i jednim maratonom, kako je to sada slučaj.
Impresivno je djelovala ta masovna utrka centrom grada. Kako biste ju ocijenili vi kao direktor utrke? – Odgovorno tvrdim da je Karlovački cener trenutno najbolja cestovna utrka u Hrvatskoj! Sada je i službeno najbolja utrka na 10 km, budući da je Hillary Kimaiyo trčao 29:39.55, dakle prvi put ispod 30 minuta u Hrvatskoj, što je uistinu vrhunski rezultat. Sam broj trkača i ozračje utrke potvrđuju da je riječ o sjajnom sportskom događaju. Možda sam subjektivan, ali gledajući sve utrke u kojima sam sudjelovao kao trkač ili kao organizator, mislim da je Karlovački cener trenutno najjača utrka na 10 km u Hrvatskoj.
Neki su nam oduševljeni Karlovčani rekli da je to bio najvažniji sportski događaj u Hrvatskoj tog dana. – Drago mi je da su Karlovčani prepoznali utrku upravo na taj način. Na prvoj utrci je bilo ukupno 169 trkača, a ove godine je samo Karlovčana trčalo gotovo 200. Grad je počeo živjeti za ovu utrku, jako je dobra atmosfera u gradu, velika je podrška grada, županije, Karlovačke sportske zajednice, Turističke zajednice grada Karlovca…
Uz sve to vjerojatno imate već i nekakvu viziju budućeg Cenera? – Već smo ove godine s utrkom elitnih trkača napravili velik korak prema kategorizaciji Svjetske atletske federacije. Naime, ako želite aplicirati za Bronze Label morate odvojiti elitne trkače od rekreativnih kad utrka ima više krugova, kako bi se onima najboljima omogućilo postizanje vrhunskih rezultata. Da se trči samo jedan krug, to ne bi bilo nužno. Malo sam se bojao reakcije ljudi na razdvajanje utrka, u početku je bilo dosta negativnih komentara, no na kraju se to pokazalo kao pun pogodak i svi su trkači bili jako zadovoljni. Sljedeće godine je jubilarni 5. Karlovački cener i pripremit ćemo dosta iznenađenja kao i svake godine. Očekujemo oko 1500 trkačica i trkača i vjerojatno ćemo krug produžiti na 3,3 km, a start i cilj prebaciti na glavni gradski trg. Time se ništa bitno ne bi promijenilo jer staza ionako tamo prolazi.
U svega pet dana vidjeli smo sjajan Plitvički maraton i isti takav Karlovački cener. Koje biste utrke izdvojili do kraja godine? – Svakako bih za ovu godinu najavio prvu Šibensku desetku, koja će biti održana 22. listopada, dakle na rođendan Dražena Petrovića. Tu su još i Krapinski cener, koji se održava treći put, koji je svake godine sve bolji i bolji i gdje također očekujemo oko 1000 sudionika. Naravno, tu je i novogodišnja utrka u Dubrovniku, 1. siječnja u 14 sati, sa startom i ciljem na Stradunu. Mislim da nema boljeg početka nove godine od utrke na 20 km u Dubrovniku.
Trčanje je posljednjih godina postalo svojevrsni pokret i u Hrvatskoj. Što je dovelo do toga? – Svijest ljudi se promijenila, želja za kretanjem i zdravim životom trendovi su koji dolaze sa zapada. Još uvijek je to malo u odnosu na zapadne zemlje, naročito prema postotku ljudi koji se bave trčanjem. Tu još puno zaostajemo za Europom, Amerikom i Japanom. Puno su popularizaciji trčanja pridonijele škole trčanja, one su napravile najviše za ovaj trkački bum. Trčanje je svjetski trend, najveći svjetski maratoni iznimno su popularni i postali su stvar prestiža. Ljudi organiziraju putovanja na razne destinacije po svijetu da bi trčali maratone. Do prije desetak godina na cestovnim smo utrkama u Hrvatskoj trčali samo mi koji se bavimo atletikom, bilo nas je 15 ili 20 na utrci, a sada svaka utka – bez obzira na to što ih ima jako puno, po 5, 6 u jednom danu – privuče barem 100 trkača. One najbolje, kao što vidite, i deset puta više.
Karlovac je oduvijek bio jak sportski centar, nekad možda i puno više nego sad… – To je točno, uvijek je Karlovac bio jak sportski centar, uvijek smo imali jaku atletiku, svojedobno je bila jaka i košarka, a u posljednje vrijeme i rukomet, odbojka… Nakon rata je cijela situacija sa sportom u Karlovcu bila loša i nadam se da to sada ide naprijed. Vidim da ima dosta mladih u atletici koji nastupaju u AK Karlovac i u KA-timu i sve više rekreativnih trkača. Porastom broja ljudi koji se rekreativno bave sportom raste i svijest o sportu, pa je onda puno lakše razvijati sport. Prije će svoje dijete u sport poslati rekreativac nego netko tko se uopće ne bavi sportom. To je pravi put.
PIŠE Marin Šarec (Admin, Editor & Writter on Olimpijci.hr u Hrvatski klub olimpijaca)