Orlando Rivetti, riječki novinarski bard, bio je jedan od rijetkih preostalih klasika našeg sportskog novinarstva, a za nas iz branše neizmjerno drag čovjek, sportski erudit i kolega za poželjeti. Devetog studenoga bi napunio 69 godina života.
Upoznali smo se 1996. kada je dolazio u Karlovac i pomogao
konstituiranju Karlovačkog lista, kasnije i
dopisništva Novog lista u Karlovcu.
Nemali je njegov doprinos i podrška izlaženje
KAŠ-a 1998. godine, kao sportski prilog KL svake srijede
na 8 stranica. Od tada smo se često znali čuti, susresti i
družiti. U Karlovcu i u Rijeci, kad je na moj prijedlog
postao član riječke podružnice Karlovačke banke. A naročito kad
sam prije 12 godina izabran za glavnog tajnika HZSN-a, Rivetti je
bio među prvim članovima, i predsjednik Sekcije HZSN
Rijeka. Nagrađen je bio godišnjom
nagradom Hrvatskog zbora sportskih novinara (HZSN) za pisano
novinarstvo, 10 godina poslije ovjenčan je i HZSN-ovom
Nagradom za životno djelo.
TRI TENORA
Izvještavao je s 4 svjetska i 17 europskih, a u
slučaju nogometa 3 su svjetska i 4 europska prvenstva. Praktično
je surađivao sa svim dnevnicima na području bivše Jugoslavije:
Novi list, Jutarnji list, Sport plus, Voce del popolo … Punih
20 godina s talijanskim sportskim dnevnikom La Gazzettom Dello
Sport. Prepoznatljiv je bio i kao televizijski novinar na Kanalu
Ri.
Bio je novinar s talentom šoumena i osvjedočeni
lokalpatriot. Rivetti je bio posljednji
romantičar sportskog novinarstva, živa legenda sportskih zbivanja
što su Hrvatskom i svijetom protutnjala proteklih skoro pa pola
stoljeća. Strastven odnos prema poslu značio je i strastven odnos
prema životu. Karakterizirao ga je specifičan stil talijanskog
sportskog novinarstva. Obaveza da novinski rječnik bude jasan i
jezgrovit nadograđuje brojnim metaforama koje svemu daju posebnu
težinu. Njegov odlazak dođe kao službeni kraj jedne epohe u kojoj
su za šlagere zadužena bila “tri tenora” sportskog novinarstva –
Splićanin Nikica Vukašin, čovjek koji je znao
sve Hajdukove tajne, kultni autor Tomislav Židak
i Orlando Rivetti prepoznatljivo lice Novog
lista. Tri tenora napustila su nas za tri i pol godine, od
proljeća 2017. do jeseni 2020. Iza sebe su ostavili veliku
publiku, brojne štovatelje, ali i prazninu koju nema tko popuniti
jer se sportsko novinarstvo promijenilo.
“Novinarstvo je ovisnost što traje 24 sata dnevno. Da,
ja živim svoj posao i vjerojatno će tako biti do kraja. Do dana
današnjeg nisam se oslobodio te ovisnosti a posljedica je
‘karcinom’ na tekućem računu s ‘metastazama’ na svim mojim
kreditnim karticama.”, govorio je Rivetti.
NAJAKTIVNIJI RUKOMETNI SUDAC
Na karlovačkom groblju Jamadol u subotu, 17. listopada 2020.
sportski prijatelji oprostili su se Milana Stića
koji je nakon duge i teške bolesti preminuo u 76. godini života.
Kao 15-godišnjak Milan Stić je rukomet započeo igrati 1959. i
isto toliko dugo godina, do 1975., igrao je za klubove RK
Karlovac i RK Turbina. Nakon prestanka aktivnog igranja
posvetio se suđenju, a započeo je kao regionalni
rukometni sudac. Godine 1968. položio je ispit za rukometnog suca
II. kategorije, 1970. za I. kategoriju, 1975. za B kategoriju,
a1981. za A kategoriju. Prvo je sudio Sjevernu regiju, zatim
Hrvatsku ligu i na kraju sudačke karijere Međurepubličku ligu
Hrvatska-Slovenija-BiH-Vojvodina. U svibnju 1989. u Slavonskom
Brodu je položio ispit Saveznu A kategorija kontrolora suđenja te
od jeseni 1989. do proljeća 1991. kontrolor je Druge
savezne lige Hrvatska-Slovenija-BiH-Vojvodina. Od 1992./1993. te
je od 1999./2000. godine nadzornik na 1. Hrvatskoj rukometnoj
ligi, a od 1993./2001. nadzornik je na 1B HRL, te od 2001.
nadzornik na 2. HRL Zapad.
Tijekom aktivnog rada u sudačkoj organizaciji obnašao je
brojne dužnosti: predsjednik Zbora sudaca Karlovac
(1997-1990), tajnik Rukometnog saveza Karlovca (1981-2001), član
Skupštine Rukometnog saveza Hrvatske (1982-2001), član Skupštine
Udruge rukometnih sudaca Hrvatske (1984-1992), član Izvršnog
odbora RSH (1984-1993), član Upravnog odbora HRS (1995-1998),
član Izvršnog odbora URSH (1982-1992) i član Upravnog odbora URSH
(1996-1998).
NAJBOLJI KARLOVAČKI TENISAČ
U 47. godini preminuo je Vladimir Sever, član
zlatne generacije karlovačkih tenisača. Posljednji
ispraćaj biti će u četvrtak, 22. listopada od 16 sati na
rimokatoličkom groblju Dubovac.
Severovi suigrači o njemu govore s poštovanjem. “Tehnički
gledano, a i po rezultatima, mislim da je Vlado bio najbolji
karlovački tenisač svih vremena”, za Severa je kazao
Dario Smojver, dugogodišnji tenisač i teniski
trener.
Odrastao je u obitelji u kojoj je sve bilo podloženo sportu. Otac
je bio stolnoteniski trener i izbornik juniorske reprezentacije
Hrvatske, a ujak Vladimir Baršić-Barac,
cijenjeni nogometaš Karlovca i zagrebačkog Dinama.
Odrastanje uz sport postalo je tako i njegovo opredjeljenje, a
prva sportska ljubav bila mu je tenis.
Na turnirskim natjecanjima počeo je nastupati 1981. godine i
uspješno igra sve do 1997. godine. Uspješan je kao junior i
član juniorske reprezentacije Hrvatske.
Talentirani karlovački tenisač je u kolovozu 1985.
zablistao u Zagrebu gdje je među 80 igrača osvojio Coca-cola kup.
Krajem sezone 1989. na dvoranskom prvenstvu bivše države stigao
je do polufinala i svrstan je na treće mjesto najboljih mladih
juniora. Najbolje rezultate pokazao je na
dvoranskim prvenstvima. Sa 17 godina nastupa na
dvoranskom seniorskom prvenstvu Jugoslavije u Zagrebu. Dolazi do
četvrtfinala gdje gubi od Gorana Prpića. U seniorskoj
konkurenciji bio je bio je trostruki dvoranski prvak
Hrvatske (1992., 1994. i 1995.). Nosilac je i naslova prvaka
Hrvatske iz Makarske 1996. u igri parova s Ivicom Ančićem iz
Splita. Nastupa i na satelit turnirima, challengerima i STP
turnirima diljem svijeta. Godine 1996. na rang listi
HTS-a zauzima prvo mjesto u konkurenciji
seniora, a na ATP listi 616. mjesto. Od 1991.
godine više nije član Teniskog kuba Karlovac. Nastupa za TK
Zagreb i HTK CRO Petrol-Rožić iz Ozlja s kojim osvaja naslov
momčadskog prvaka Hrvatske.
Spada u zlatnu generaciju tenisača Karlovca koja
je 1987. bila druga na prvenstvu 2. HTL Zapad te godinu dana
kasnije treća u 1B ligi. Za Željezničar (danas Karlovac)
su igrali: Mladen Sušanj, Dinko Gudelj, Zdenko
Hoppe, Zdravko Švegar ml. (trener), Dario Smojver, Dejan
Gačić, Dragan Radočaj i Ivo Žuvela.