Zasad se nekako još igra i natječe, Mnoge jeza hvata i od pomisli na opciju novog lockdowna jer brojni bi klubovi u toj situaciji bili prisiljeni staviti ključ u bravu. Kao i uvijek daleko bi veće posljedice trpjela većina, onih najmanjih i najsiromašnijih.
Paralelno s natjecanjem biju se bitke za zdravlje i ekonomsko
preživljavanje. Navijači o kojima ovisi i smisao i novac udaljeni
su od stadiona. Sponzori smanjuju cifre, ulagači se kolebaju…
Igra se i dalje. I kad se ne bi igralo, kad bismo svi sjedili
doma COVID-19 pozitivnih bivao bi sve jači …
Neki sportovi kod nas, poput stolnog tenisa i kuglanja, do sada
su se igrali bez publike jer su tako odlučiti njihovi nacionalni
savezi na početku sezone. Ostali savezi prepustili su odluke
lokalnim stožerima pa su gledatelji bili nazočni na sportskim
borilištima, ali u ograničenom broju i uz poštivanje svih
epidemioloških mjera. Nacionalni stožer civilne zaštite poradi
povećanja dnevnog broja zaraženih koronavirusom u Hrvatskoj
odlučio je da (od ponedjeljka, 26. listopada) sva sportska
natjecanja u Hrvatskoj ponovo budu bez gledatelja. Vrijedit će
minimalno sljedećih 14 dana, a nakon toga će se razmotriti njeno
ukidanje ili produženje. To ne treba bagatelizirati, ali nipošto
ni dramatizirati. Odluka Nacionalnog stožera izazva puno
nezadovoljstva, no ono što je bitno je da će se svi trebati
pridržavati tog naputka.
Velik broj utakmica u raznim sportovima odgođen je zbog pojave
koronavirusa u ekipama. Ali, nema nikakve potvrde da je zaraza u
ekipe ušla preko publike. Slučajevi zaraze sportaša u Karlovcu
(nogometaša i rukometaša) dokazi su da su se igrači zarazili
izvan sportskih terena. Svjedoci smo i da publike na sportskim
natjecanjima u gradu Karlovcu i županiji uglavnom ima prilično
malo. Na primjer, u Školskoj sportskoj dvorani (ŠSD) na Korani
koja prima oko 3000 gledatelja rijetko kad ima više od stotinu
gledatelja. Na stadionu “Branko Čavlović Čavlek” dođe između 200
i 300 najzagriženijih navijača NK Karlovca. Na tako velikom
prostoru kakva je ŠSD i nogometni stadion, i s toliko malo
publike, može u potpunosti poštivati razmak, odnosno odluka
Nacionalnog stožera o zabranio dolaska gledatelja na sportske
utakmice.
Jednom je nogomet bio optuživan za širenje infekcije zbog
utakmice Atalanta – Valencia u Milanu, netom prije nego je korona
službeno buknula u Italiji. Sada su za gledatelje tribine
zatvorene ili ih se dozirano pušta. Virus na miru ne ostavlja
niti zvijezde i najveći svjetski asovi poprilično su izloženi.
Zato nije čudno što u sportu već sad imamo listu zvučnih imena
koji su bili pozitivni na COVID-19. Srećom, ti sportaši jakog
imuniteta u pravilu ne obolijevaju. Tek su poneki imali određene
simptome, u izolaciji pričekaju dok im nalaz bude negativan
…
Jednom studijom/anketom na dva američka sveučilišta zavirilo se u
21 sportsku aktivnost. Za vrijeme pandemije koronavirusa američki
klinci bavili su se sportom tjedno 6 i pol sati manje nego
prije. Anketari su ispitali više od 1000 roditelja djece
između 6 i 18 godina. Oni su u organiziranim sportskim
aktivnostima participirali upola manje nego što je bilo prije
ožujka i proglašenja pandemije. Čak 29 posto djece ističe da više
nisu zainteresirani za bavljenje sportom što je 11 posto više
takvih odgovora u odnosu na vrijeme početka pandemije. To nisu
oni koji su sjedili na kauču po cijele dane, već djeca i mladež
koji su prije pandemije bili aktivni.
A kakva je situacija u Hrvatskoj? Školska natjecanja stala su još
u ožujku. Do tada su odrađena natjecanja u 6 sportova i onda je
sve zatvoreno. Lani je na državnim završnicama, na koja su
dolazili županijski pobjednici, bilo više od 12 tisuća djece, u
12 sportova za osnovnoškolce i 9 sportova za srednjoškolce. Od
najniže do najviše razine prošlo je više od 150 tisuća djece. Na
atletici je znalo biti po 1000 sudionika, rukometu 1400, futsalu
i košarci po 1200, krosu 600 … Održano je i natjecanje djece s
teškoćama u razvoju i njih je bilo 450.
Sport je zakoračio u najtežu sezonu u modernom dobu i jednu od
najzahtjevnijih u povijesti. Utakmice i korona idu rame uz rame.
Kamo taj put vodi, nitko još nije siguran.