Predbožićno vrijeme je jedna od dviju prilika u godini za temu ove kolumne - vjera i sport. Zašto? Vjera ima vrlo važnu ulogu u životu mnogih pojedinaca te stoga u nekoliko posljednjih desetljeća postaje sve češće predmetom istraživanja. U društvenim istraživanjima vjera se najčešće definira kao snaga religijskih vjerovanja ili kao intrinzična religioznost.
Valja svakako podsjetiti i da je za Pierrea de
Coubertina, oca olimpijskoga pokreta, olimpizam je bio
“laička religija”, što se još uvijek očituje u “visokom stupnju
ritualizacija ceremonija” otvaranja i zatvaranja Igara i dodjele
nagrada, a nekada se očitovalo i u povezivanju s drugim
umjetnostima. Premda “sport više ne teži da bude religija”, ipak
“još je uvijek živa opasnost da ga se instrumentalizira u
ideološke svrhe”.
U prvom crkvenom dokumentu o sportu “Crkva i kršćanstvo u
športu” nema dvojbe oko sljedećega: “Sport u današnjem
smislu riječi plod je modernoga doba i toga je modernoga doba
postao perjanicom. Danas se sport stubokom mijenja i podnosi
snažne pritiske za promjenom. Nada je da će sport znati
upravljati promjenom, a ne jednostavno ju podnositi, otkrivajući
i postojano se držeći načela koja su tako draga i antičkomu i
modernomu sportu; da bude iskustvo odgoja i promicanja ljudskoga
bića”, piše u tom dokumentu koji sportu želi pomoći.
CRKVENI DOKUMENT O SPORTU
Dikasterij za laike, obitelj i život objavio je dokument o
pogledu Svete Stolice i Crkve na sport, pod naslovom
“Dati najbolje od sebe“. Kaže se da je riječ o
“dokumentu o kršćanskoj perspektivi sporta i ljudske osobe”.
Drugim riječima, složena stvarnost suvremenoga sporta, koji je
dio šire cjeline, tj. suvremenoga načina življenja, ne promatra
se samo kao civilizacijska i antropološka činjenica, nego i kao
mogućnost za promicanje ljudske osobe, a time i boljega društva,
zbog čega je svijet sporta također područje pastorala
Crkve.
U sažetku tog dokumenta kaže se da su prikazane
u ovom radu u istraživanjima često korištene mjere vjere; poput
upitnika snage religijske vjere Sv. Klara, autora Plantea i
Boccaccinija te upitnika religijskog indeksa Sveučilišta Duke,
autora Koeniga i Büssinga. Zbog višestruke kulturalnosti zapadnih
društava u kojima su nastali ti su upitnici najčešće konstruirani
za mjerenje vjere u osoba koje mogu pripadati, kako različitim
denominacijama unutar jedne religije, tako i različitim
religijama. Prikazani su i osnovni nalazi o utvrđenim relacijama
između mjera religioznosti i različitih psihologijskih konstrukta
u općoj populaciji, i u nekim populacijama. Posebice u
populacijama sportaša i mladih. Primjerice, utvrđena je pozitivna
povezanost između snage religioznosti i samopoštovanja
ispitanika, kao i između snage religioznosti s percipiranim
suočavanjem, s nadom i s optimizmom kao mjerama pozitivne
psihologije. Predstavljeni su i rezultati različitih istraživanja
vjere provedenih u hrvatskom društvu. Predložene su smjernice,
kao i mogući istraživački problemi za provedbu budućih
istraživanja (Izvor: Glas Koncila. Autor Darko Grden. 7. srpnja
2018.).
NEKOLIKO PRIMJERA
Umjesto zaključka evo i nekoliko promjera za kraj ove
teme.
Nakon teške sportske ozljede 2013. godine hrvatsku atletičarku
Blanku Vlašić je zahvatila i depresija. U to
vrijeme javio joj se jedan prijatelj rekavši da je na Poljudu
zapalio svijeću i pomolio se za nju svetom Anti. Nakon osvajanja
brončanog odličja na Olimpijskim igrama 2016. u Rio de Janeiru,
Blanka je hodočastila u Mariju Bistricu gdje je održala katehezu
za 1500 mladih i pritom poklonila svoje brončano odličje svetištu
Majke Božje Bistričke.
“Kada sam u Riju osvojila medalju, bila sam samo mrvica, a Bog je
od te mrvice uspio napraviti brončanu medalju. Pokazao mi je
kakva moram biti uvijek. Kako bi on od mene svaki dan napravio
pobjednicu. I taj pobjednik nije pobjednik kojem se plješće, to
je pobjednik iz one priče kojem se pomaže, koji sluša, koji ljubi
drugoga, samo što je beskrajno bio ljubljen od Boga”,
rekla je jednom prilikom Blanka.
Osim Blanke Vlašić, rukometnog trenera Željka
Babića i izbornika srebrnih nogometaša sa SP-a u Rusiji
Zlatka Dalića, koji su u duhovnosti otišli
najdalje, od poznatih i velikih naših bivših i sadašnjih sportaša
vjernici su i Dario Šimić, Stipe Pletikosa, Luka Modrić,
Mateo Kovačić, Ivica Kostelić, Marin Čilić, Sandra Perković, Iva
Radoš, Stipe Žunić, Josip Glasnović, Gordan Kožulj, Tamara Boroš,
Filip Ude, Mario Ančić …
I među karlovačkim sportašima i sportskim
djelatnicima podosta je vjernika koji vjeru prakticiraju redovito
odlazeći na mise u crkvu. Mogli bi sad ovdje pobrojati imena
mnogih ali da ne bismo nekoga slučajno zaboraviti – bolje ne.
Prepoznat će se oni i sami.
Blagoslovljen i sretan Božić svima, ma gdje
bili!