U nizu sportova i klubova koji trpe velike posljedice zbog
pandemije koronavirusa, odnosno pratećih epidemioloških mjera,
možda je u najgoroj situaciji košarka, pogotovo niži rangovi
natjecanja. U proljeće je natjecanje potpuno prekinuto, a sada je
do prekida došlo nedugo nakon početka sezone, i to već ionako
ispunjene prekidima i odgodama.
– Mi smo jedva odigrali četiri utakmice, od čega je jedna bila
kup prije sezone i više je bila u statusu pripremne utakmice. U
sezoni je odigrano ako se ne varam pet kola, od čega smo dvije
utakmice odgodili zbog koronavirusa, dakle igrali smo samo tri
puta. Onda je stigao novi prekid koji sada traje već puna dva
mjeseca, ističe Tin Panjević, kapetan KK Šanca koji se natječe u
Drugoj ligi Zapad.
Razumljivo, košarkaši su ogorčeni mjerama i naglašavaju da nemaju
nikakvog smisla.
– Čak nemam ništa protiv toga da je prekinuto natjecanje, u redu,
ako je procjena da je opasno i da je bolje zaustaviti putovanja,
izravne susrete i slično, mogu to razumjeti, ali koja je poanta u
zabrani treninga? Što bi se dogodilo da smo trenirali ovo
vrijeme? Ovako ćemo samo doći u situaciju da će mladi košarkaši
biti uništeni, ako uopće ostanu u košarci, jer ovo je već druga
propuštena sezona, a oni malo stariji će biti pod velikim rizikom
za ozljede ako se prvenstvo nastavi u nekakvom ubrzanom ritmu.
Evo, ja potpisujem ove sekunde da ću se ozlijediti ako zaigram
bez da prođem normalan pripremni ciklus treninga, kaže kapetan
karlovačkog Šanca.
Iz Hrvatskog košarkaškog saveza još nema informacija o tome na
kakav bi se način trebale nastaviti lige, ali sve moguće opcije
nisu baš prikladne.
– Može se “nabiti” nekakav ritam srijeda-subota koji je neodrživ
za mnoge igrače i za mnoge klubove. Mi nismo profesionalci, tu su
srednjoškolci, studenti, zaposleni, nemamo mi plaće niti nam je
košarka život. Ili se može sve to uzeti u obzir, ali onda će
prvenstvo trajati valjda do kasnog ljeta, jer prvo bismo svi
morali proći normalne pripreme, a onda nastaviti prvenstvo koje
nije došlo ni do polovice prvog dijela, pojašanjava Panjević.
Tijekom ova dva mjeseca igrači su uglavnom mogli samo – trčati i
tako održavati kakvu-takvu kondiciju. Pojedinačni rad s loptom
nije bio moguć niti na vanjskim terenima zbog vrlo lošeg
vremena.
– Mene zapravo nije ni briga za mene osobno, ja nemam više neke
velike ambicije u košarci, ali ovo je najpogubnije za mlade i
meni je strašno što se njima radi. Trebale su se nastaviti barem
kadetske i juniorske lige, trebala su igrati djeca, ili barem
redovito i normalno trenirati, jer ovako ćemo potpuno izgubiti
par generacija mladih igrača.