Ljudski je griješiti, ali ovo nije prvi put, zato to i jeste tema ove kolumne. U cijeloj toj neažurnosti djelatnica stručnih službi - predsjednik i Upravni odbor ispali su kolateralna žrtva te su se morali ispričavati javnosti.
Iz kancelarije KŠZ nedavno smo primili šturu informaciju samo s
imenima nagrađenih u sportu grada Karlovca za prošlu godinu, bez
obrazloženja za nagrađene sportske djelatnike. Kako su nam
nepoznati i rezultati glasovanja informacija je nepotpuna. Ne
možemo objaviti kako je tko glasovao te s koliko su glasova
pobjednici osvojili naslov i slično. To nam je bilo potpuno
neprihvatljivo i nelogično jer ako smo već dobili imena
pobjednika, zašto ne bismo onda dobili i sve ostale podatke koje
smo ranijih godina znali dobiti – na vrijeme. Zanima nas i kako
je tko od članova Skupštine, Upravnog i Nadzornog odbora te
karlovačkih novinara glasovao.
Od KŠZ-a smo zatražili cjelovitu informaciju. Obavijestili su nas
da ćemo detaljnije podatke o svim dobitnicima nagrada i priznanja
dobiti naknadno, uoči svečanosti proglašenja. Uskraćivanjem pune
informacije ne da su zakinuti samo novinari već i javnost koja
ima pravo na punu informaciju. Željeli bi ih podsjetiti da je rad
krovne sportske asocijacije grada javan te da sve informacije iz
njihova rada na zahtjev novinara trebaju u potpunosti biti
dostupne javnosti. Doziranjem informacije KŠZ kao da želi
odlučivati kada ćemo što objaviti pa ispada da se ovakvim odnosom
prema medijima želi nametnuti i kao urednik naših priloga.
NEŠTO TU NE “ŠTIMA”
Upravni odbor je na prijedlog Povjerenstva donio konačnu odluku o
najboljima u sportu Karlovca i tu svoju odluku kao “robu s
greškom” administracija je poslala u javnost s potpisom
predsjednika. Ukratko, evo o čemu se radi. Prilikom dostave
podataka o najboljim sportskim djelatnicima u 2020. godini došlo
je do pogreške pri kojoj je, umjesto priznanja predsjedniku AK
Karlovac Draženu Lovriću, poslana je informacija
da se priznanje za sportskog djelatnika godine dodjeljuje
Luki Vlašiću, profesionalnom treneru TKD Prana.
Nakon što se je tek iz medija saznalo za pogrešku predsjednik KŠZ
se zbog toga morao ispričati Lovriću i Vlašiću, klubovima, kao i
široj javnosti. I da stvar bude još i gora nazvao me jedan od
dobitnika i pitao: “Da to nije neka zezancija. Samnom si
napravio razgovor a ja o tome da sam nagrađen još nisam dobio
nikakvu službenu obavijest!“.
Neupućeni će pomisliti da je prvi odgovoran za taj propust
predsjednik. Nikako ne bi trebalo isključivo odgovornim smatrati
čelnog čovjeka KŠZ-a i Upravni odbor kojima je glavna zadaća
voditi politiku sporta koju je Skupština usvojila. Ne može
službenik poslati službenu informaciju a da prije toga nije
provjerena, potpisana, od odgovorne osobe. Najodgovornija je,
dakle, glavna tajnica koja zadužena za operativu, za rad stručnih
službi. Njena zadaća bi bila provođenje odluka Upravnog odbora i
predsjednika, a ne vođenje politike sporta.
ČLAN POVJERENSTVA ČINOVNIK KŠZ?!
Konačno, Povjerenstvo imenovano od UO KŠZ: Sanja
Ninković-Oroši predsjednica i članovi Đuro Batinić, Alen Vrbanić,
Dražen Perković i Marina Capan, zapravo je “filter” koje na
temelju pristiglih prijedloga Upravnom odboru predlaže laureate –
na usvajanje. Da razjasnimo nešto – nije Povjerenstvo to koje
donosi konačnu odluku o laureatima sporta već je to Upravni odbor
što, opet, ne znači da UO mora postupiti po prijedlogu
Povjerenstva. Mogu, ako to žele, mijenjati ili nadopunjavati
prijedlog.
Nadalje, ima još jedna nelogičnost. U Povjerenstvu ne može biti
osoba koja je činovnik KŠZ-a, taman da je i član Skupštine. Može
biti zapisničar a ne može sudjelovati u odlučivanju. Očito
je da nešto ne “štima”u obnašanju obveza i poslova. Ova situacija
je pokazala da je Povjerenstvo “umorno” i da im je neminovan
njegov refresh. Zašto moraju u Povjerenstvu biti članovi
UO ili Skupštine? Zar je problem da u Povjerenstvu budu najbolji
poznavatelji KA-sporta!
I to nije sve što ide na račun nepoznavanja sporta. Ogromnoj
većini je poznavanje vrlo šturo. Na primjer, kandidati, naročito
oni u kategoriji sportskih djelatnika godine i za dugogodišnji
rad u sportu (životno djelo), nikako se ne uklapaju u
neshvatljivo neznanje o sportu. Da li se je odlučivalo prema
doprinosu pojedinca tijekom jednog sportskog razdoblja, ili je
presudna stranačka pripadnost?
NAČIN GLASOVANJA TREBA MIJENJATI
Iz rezultata glasovanja je godinama već jasno vidljivo da glasači
najčešće daju glas za sportašicu/sportaša i žensku i muški ekipu
iz svog kluba. Nevjerojatno je da kod glasovanja igra lobiranje,
a time i elementarno nepoznavanje rezultata. Potpuno je legitimno
da svaki član zastupa interese svog sporta, međutim postavlja se
pitanje je li baš moralno da pri izboru najboljih, u kojem bi
svatko trebao objektivno glasovati, pokazuju neskrivenu
pristranost i daju glas kandidatu iz svog sporta, čak i kada je
letimičnim pregledom ostvarenih rezultata potpuno jasno da je
neki drugi kandidat uvjerljivo bolji. Nekad se glasovalo tako što
glasači nisu smjeli glasovati za svoj klub, svoga člana. Nije ni
to bilo idealno, ali je bilo bolje, objektivnije. Na te je
nelogičnosti prije par godina službeno upozorila
karlovačka Sekcije HZSN. No, do danas se po tome ništa nije
promijenilo. Ova godina je prilika da se to promijeni.
Ljudski je griješiti, ali ovo nije prvi put, zato to i jeste tema
ove kolumne. U cijeloj toj neažurnosti djelatnica stručnih službi
– predsjednik i Upravni odbor ispali su kolateralna žrtva te su
se morali ispričavati javnosti. Stoga je neshvatljivo što
radi stručna služba KŠZ-a kojom koordinira profesionalni glavni
tajnik/ca, i bez čijeg potpisa i suglasnosti niti jedna slična
informacija iz kancelarije KŠZ ne bi trebala otići u
javnost. U jednom razgovoru za naš portal glavna tajnica KŠZ-a
nam je rekla, i bila je upravu: “KŠZ je logistika sporta a sami
znamo da bez logistike nema uspjeha …”. Zašto onda tako i
nije?!
I da zaključimo – najodgovorniji za
funkcioniranje KŠZ-a jesu predsjednik i glavna tajnica. Morali bi
biti u boljoj koordinaciji i čvršće držati “uzde” u rukama.
Vidjeli smo kuda to vodi kad im “miševi kolo vode”.