Nitko normalan više ne bi htio živjeti u diktaturi jedne stranke,
niti bi htio živjeti u društvu gdje se zbog zbog drugačijeg
političkog mišljenja moglo završiti na robiji. Ali, da nas je
demokracija razočarala u svojih prvih četvrt stoljeća razočarala,
razočarala nas je gadno. Lijepo je slobodno reći sve što poželiš,
ne živjeti više u diktaturi jedne stranke, već u “diktaturi”
dvije stranke, ali sad bi dvaput promislili je li od toga ipak
važnije imati siguran i stalan posao, bez lihvarskih kredita doći
do prvog stambenog prostora, ljetovati svako ljeto skoro
besplatno u radničkom odmaralištu, trpjeti nestašice doduše, ali
živjeti općenito bezbrižnije…Sloboda i demokracija nam nisu
donijele ni više kulture, ni pravednosti, a bogami ni
ambicioznosti naših elita. Tu se dakako misli i na lokalne
“elite”. Okolnosti su se stubokom promijenile, ali je li Karlovac
u međuvremenu morao od diva u nastajnju postati patuljak u mnogo
čemu pa i u onom političkom?
Samo za ilustraciju, najpoželjnije zanimanje političara opće
prakse u Hrvatskoj, ono saborskog zastupnika danas iz Karlovačke
županije brani samo troje ljudi, odnosno oni su 2% parlamenta.
Demokracija je između ostalog i natjecanje što nažalost ne
garantira da na površinu izlaze oni najbolji. Garantira pouzdano
u centraliziranoj Hrvatskoj tek da za guranje interesa određenih
sredina u Saboru nisu osigurani jednaki uvjeti. Da se u “tamnici
naroda” i crnoj diktaturi pazilo na to i na ostale finese koje iz
današnje perspektive surove politike izgledaju prilično naivno,
govori i tekst od prije ravno pola stoljeća.
Premalo neposrednih proizvođača, Karlovački tjednik, 11.
ožujka 1965.
Birači u karlovačkom kotaru biraju 5 poslanika za Saveznu
skupštinu i 18 zastupnika u Sabor SRH. Prema podacima s kojima je
raspolagala Kotarska izborna komisija na do sad održanim
političkim skupovima birača evidentiran je 21 kandidat za Saveznu
skupštinu i 68 kandidata za Sabor SRH. Analizirajući sastav do
sada evidentiranih kandidata za ova dva predstavnička tijela,
Kotarska izborna komisija je utvrdila da je evidentirano premalo
neposrednih proizvođača. Za Sabor je na primjer evidentirano 9
direktora i svega jedan radnik (koji više nije neposredni
proizvođač). U gotovo svim općinama prihvaćeni su kandidati koje
su evidentirali politički aktivi. Komisija je konstatirala da je
evidentiran prevelik broj profesionalnih političkih rukovodilaca
i rukovodilaca radnih organizacija koji su već i svojim sadašnjim
funkcijama prezauzeti, tako da kod mnogih od njih dolazi u
pitanje obavljanje njihovih predstavničkih funkcija (redovan
kontakt s biračima, rad u odborima predstavničkih organa i
drugo).
Pripremio Tihomir Ivka