U vrijeme uskršnjih blagdana karlovački sport nije imao puno aktivnosti. Nogometaši Karlovca su na domaćem travnjaku nakon podužeg posta konačno zabilježili pobjedu (nad HAŠK-om 2:0) te zasjeli na 3. mjesto na ljestvici 3. HNL Središte. Na Uskrsni ponedjeljak odigrane su utakmice prvenstva NSKŽ - 20. kola u 1. ŽNL i 16. kola u 2. ŽNL. Odigrano je i 22. kola 4. HNL Središte. NK Duga Resa 1929 bilježi poraz u Stubici (4:1), a Slunj osvaja bod na Zubcu (1:1).
Zato nam se je nakon dvije godine pauziranja zbog COVID 19 vratio
Proljetni sportski tjedan u organizaciji KŠZ.
Sportski tjedan organizira se tijekom uskršnjih blagdana, od 19.
do 22. travnja, uz besplatne treninge a predviđen je za svu djecu
koja žele isprobati veći broj sportova, naučiti njihove osnove i
pravila te žele aktivno ispunjen dan sa mnoštvom različitih
aktivnosti. Tijekom četiri dana, uz stručno vodstvo trenera,
odvijat će se sportsko-rekreacijske aktivnosti u raznim
sportovima.
Post uskrsno vrijeme idealno je za temu ove kolumne. Zašto? Vjera
ima vrlo važnu ulogu u životu mnogih pojedinaca te stoga u
nekoliko posljednjih desetljeća postaje sve češće predmetom
istraživanja. U društvenim istraživanjima vjera se najčešće
definira kao snaga religijskih vjerovanja ili kao intrinzična
religioznost. Zato neka osvrt ovotjedne kolumne bude
– sport i vjera.
Valja podsjetiti i da je za Pierrea de
Coubertina, oca olimpijskoga pokreta, olimpizam je bio
“laička religija”, što se još uvijek očituje u “visokom stupnju
ritualizacija ceremonija” otvaranja i zatvaranja Igara i dodjele
nagrada, a nekada se očitovalo i u povezivanju s drugim
umjetnostima. Premda “sport više ne teži da bude religija”, ipak
“još je uvijek živa opasnost da ga se instrumentalizira u
ideološke svrhe”.
Vjera i sport neraskidiva su veza, bilo da
sportaši uoči nastupa iskazuju samouvjerenost i pouzdanje u
vlastitu pripremljenost, snagu, vještinu, umijeće, ili se
oslanjaju na ‘pomoć s neba’. I jedna i druga vrsta vjere
pozitivno djeluju na sportski duh natjecatelja jer donose im
psihološku stabilnost i učvršćuju odlučnost za ostvarenje
zacrtanih ambicija. Vjera ili vjerovanje zasigurno može
opuštajuće djelovati na sportaše u trenucima velike napetosti
uoči samih nastupa, a svakako će imati terapeutski učinak i na
potiskivanje njihovih strahova, ponajmanje straha od neuspjeha.
Prakticiranje vjere od strane sportaša tijekom sportskog događaja
stoga nikome ne bi trebalo smetati, posebno ako se to čini
neupadljivo, u intimi vlastitog bića. Prihvatljivo je i
prakticiranje u javnom obliku, iskazuje li se dostojanstveno,
obzirno, pazeći da se pritom nikoga ne vrijeđa, omalovažava,
diskriminira …
S druge strane sportski poraz lakše je podnijeti
ako postoji utjeha iz neke druge ‘dimenzije’ a ne samo ona
uobičajena – stručna, po kojoj će trenerova analiza nastupa
pokazati kako je ili zašto je ispuštena pobjeda. Svaki čovjek, na
ovaj ili onaj način, nosi svoj križ. Dođu teški trenuci u životu
kada se čovjek ne smije predati, potonuti, pasti. S vjerom se
čovjek kvalitetnije može vratiti na pravu putanju. Treba što
dostojnije, čvršće i jače nositi križ i boriti se s njim – to su
iskustva mnogih iz sporta, iz života.
Sport i vjera, nedvojbeno su dva čimbenika koji u suvremenom
svijetu imaju najveći društveni utjecaj. Olimpijske
igre i Svjetsko nogometno prvenstvo,
iako nemaju izravan materijalni utjecaj na kvalitetu života
stanovništva, ipak su dva uvjerljivo najgledanija događaja na
svijetu koje prati nekoliko milijardi ljudi.
Nakon teške sportske ozljede 2013. godine hrvatsku atletičarku
Blanku Vlašić je zahvatila i depresija. U to
vrijeme javio joj se jedan prijatelj rekavši da je na Poljudu
zapalio svijeću i pomolio se za nju svetom Anti. Nakon osvajanja
brončanog odličja na Olimpijskim igrama 2016. u Rio de Janeiru,
Blanka je hodočastila u Mariju Bistricu gdje je održala katehezu
za 1500 mladih i pritom poklonila svoje brončano odličje svetištu
Majke Božje Bistričke. Osim Blanke Vlašić, rukometnog trenera
Željka Babića i izbornika srebrnih nogometaša sa
SP-a u Rusiji Zlatka Dalića, koji su u
duhovnosti otišli najdalje, od poznatih i velikih naših bivših i
sadašnjih sportaša vjernici su i Dario Šimić,
Stipe Pletikosa, Luka Modrić, Mateo Kovačić, Ivica
Kostelić, Marin Čilić, Sandra Perković, Iva Radoš, Stipe Žunić,
Josip Glasnović, Gordan Kožulj, Tamara Boroš, Filip Ude, Mario
Ančić …
U prvom crkvenom dokumentu o sportu “Crkva i
kršćanstvo u športu” nema dvojbe oko sljedećega: “Sport u
današnjem smislu riječi plod je modernoga doba i toga je
modernoga doba postao perjanicom. Danas se sport stubokom mijenja
i podnosi snažne pritiske za promjenom. Nada je da će sport znati
upravljati promjenom, a ne jednostavno ju podnositi, otkrivajući
i postojano se držeći načela koja su tako draga i antičkomu i
modernomu sportu; da bude iskustvo odgoja i promicanja ljudskoga
bića”, piše u tom dokumentu.
Devet godina uzastopno u župnoj crkvi u Novom centru održavane su
mise zahvalnice za sportaše Karlovca i Karlovačke
županije. Unatrag dvije godine zbog pandemije
koronavirusa mise nisu održane a za nadati se je da će nakon 9
godina ove 2022., tijekom lipnja, u Karlovcu biti održana
jubilarna 10. po redu misa zahvalnica za sportaše grada Karlovca
i Karlovačke županije.