PIVOVARA DRUŠTVENO ODGOVORNIJA
Dugogodišnji direktor Karlovačke pivovare Ljudevit Mejaški objavio je knjigu o toj tvrtki koja je ujedno i njegova osobna biografija s obzirom da je u njoj proveo 40 godina neprekidnog rada. U jednom od poglavlja dotaknuo se i sportskih aktivnosti radnika, a u jednom dijelu je zabilježeno i kako je pivovara postala sponzor karlovačkog rukometa. RK Karlovačka pivovara je od 1992. godine uspješno prezentirala svoga glavnog sponzora nastupivši u 1. Hrvatskoj rukometnoj ligi u sezoni 1993/94. kad osvajaju 2. mjesto, dok u sezoni kasnije (1994/95.) 3. mjesto u prvenstvu, uz dva nastupa u finalu Kupa Hrvatske te nastup u međunarodnom kupu. Nakon niza bezuspješnih pokušaja okupljanja karlovačkih rukometaša u jedan klub, to je uspjelo Karlovačkoj pivovari uz, naravno, razumijevanje direktora Mejaškog, a na preporuku ondašnjeg gradskog vodstva kojemu je bilo stalo da Karlovac ima i svog predstavnika u 1. Hrvatskoj rukometnoj ligi koja je te godine prvi put startala. Karlovački rukometni klub je, uz prvaka države iz Zagreba, jedini klub koji do danas nije ispadao iz Prve lige.
Iako je nakon dvije sezone izišla iz rukometnog kluba, Karlovačka pivovara je nastavila biti društveno odgovorna na lokalnoj zajednici, pa je ostala sponzor karlovačkog sporta izdvojivši tada za više klubova, a prema prijedlogu Karlovačke sportske zajednice, između 500 i 700 tisuća kuna godišnje. Dakako da je taj novac, uz sredstva iz proračuna, pridonio da KA-sport “lakše diše”. U međuvremenu su sredstva, poslovnom procjenom vodstva, raspodjeljivanja na razne projekte, a prema natječaju kojega je raspisala pivovara.
Nakon Karlovačke pivovare glavni sponzor kluba je Karlovačka banka, pa klub mijenja ime u RK Karlovačka banka. I pod tim je imenom ostvarivao solidan plasman u domaćem prvenstvu te nastupao u međunarodnom kup natjecanju te tako nastavio promovirati karlovački sport. Nakon dvije godine mijenja ime u HRK Karlovac, a ipak Karlovačka banka i dalje ostaje najveći sponzor rukometnog prvoligaša. Također, dosadašnji sponzori nisu napuštali klub, već su mu ostali vjerni i dalje. Od novijih sponzora koju su pristali pomoći rukometnom prvoligašu bila je tvrtka Supernova.
Zgodna je to prilika da se prisjetimo i posljednje velike sportske manifestacije koja je organizirana u Karlovcu, 16. SP-a u rukometu – C grupe, uz koju su jedinstveno stajale sve političke strukture bez obzira na opciju kojoj su pripadale.
PRIMJER 16. SP U RUKOMETU ZA ŽENE 2003.
Kad je Karlovac 2003. godine bio domaćin 16. Svjetskog rukometnog prvenstva za žene C grupe, koja je igrana u Karlovcu, ondašnje gradsko vodstvo na čelu s gradonačelnikom Božom Joha i zamjenikom gradonačelnika Martinom Šimunićem, ponovno je pridobilo Karlovačku banku da bude, uz ciglanu Wienerberger, generalni sponzori SP-a koji su osigurali svaki po 100.000 kuna. Srebrni sponzori su bili Erste banka i Raffeisen banka koji su osigurali svaki po 40.000. Brončani sponzori koji su organizaciju pomogli sa po 20.000 kuna i tako dalje. Grad Karlovac je izdvojio najviše, 320.000 kuna. HRS je sudjelovao u organizaciju sa 200.000 kuna. Od sponzora je prikupljeno 520 tisuća kuna. Neto prihod od prodaje ulaznica iznosio je 56.242 kune, prodaje suvenira (24.235 kn) i najma studija (37.500 kn) – sveukupno 117.977 kuna.
Ukupni trošak karlovačkog SP-a iznosio je 1.189.162 kune, a ugovoreni prihodi s gotovinom iznosili su 1.381.493 kune. Karlovački Izvršni odbor je tako poslovanje SP-a završio sa dobiti od 192.331 kuna pa je zaključeno da će se od ostvarene dobiti kupiti pod za ŠSD.
Bila je to prilika da se prvi put nakon 1967. godine da obnovi ŠSD, a što je pod vodstvom direktora Dragutina Mikše i učinjeno. Za uređenje dvorane i njenog okoliša utrošeno je tada 4.791.663 kune. Najviše novca u tu svrhu izdvojeno je za uređenje pomoćnih prostorija, 2. 353.482 kune, i to za uređenje prostorija prije održavanja SP, garderobe, sanitarnog čvora, tribina za gledatelje, za prostor fizioterapeuta i za pomoćne prostorije. Oprema za prvenstvo (golovi, mreže, stolovi, stolice i reflektori) koštala je “Mladost” 439.110 kuna. Zamjena bojlera za pripremu tople vode iznosila je 113.516 kuna, a sanacija lučnog krova 378.367 kuna. I na kraju, uređenje okoliša ŠSD je koštao 1.507.188 kuna. Uložena je u neophodnu novu kompjutersku i elektroničku opremu koja se još i danas koristi. Ona su iznosila 223.948 kuna.
MOGUĆI RASPLET
Netko od danas vladajućih bi se mogao braniti da su tada bila druga vremena. To nije točno. Neka potkrijepe koliko su, nakon Supernove, karlovačkom sportu pomogli trgovački lanci kojih je bezbroj u gradu. Koliko pored Karlovačke pivovare danas ulažu u KA-sport HS Produkt, Alstom, Kaba…
Podsjetimo se također da su u međuvremenu propali “crni” projekti povratka košarke u Prvu košarkašku ligu i neslavan boravak nogometaša “Karlovca” u Prvoj nogometnoj ligi, što je karlovački sport za “ples od jednog ljeta” stajala puno novca. Zbog tog ego-projekta pojedinaca iz HDZ-a sport je dugo grcao u gubicima. Rezultati tog ulaganja su, nažalost, vidljivi još i danas. Vratimo se na karlovački rukomet iz početka ovog teksta kojemu zbog ovrhe prijeti ispadanje iz Premijer lige, jer se ne mogu koristiti žiro računom, pa nemaju gdje primati ni sredstva iz proračuna koja su im odobrena. “Prvi građanin među jednakima” možda bi mogao taj dug od 1,7 milijuna kuna nekako riješiti, ali ne može jer “puše i na hladno” zbog propale investicije u nogometnog prvoligaša čiji je nemali dug morao rješavati, a i sam je u njega bio “umočen” kao jedan od podupiratelja tog propalog projekta. Nije i za očekivati i da bi se različite političke opcije usuglasile oko rješavanja tog duga. HRK Karlovac je tako kolateralna žrtva tih opcija i ranije nepromišljenih odluka političkih moćnika. Dijelom je i zbog toga sudbina HRK Karlovac pred početak jesenskog natjecanja u Premijer 1. HRL neizvjesna.