Ćiro Blažević trenirao je kako se kaže "od Vardara pa sve do Triglava". Godinama je bio najveći izbornik Hrvatske, a s trona ga je skinuo njegov učenik.
U ranim jutarnjim satima preminuo Miroslav Ćiro Blažević. Trener
svih trenera preminuo je nakon duge i teške bolesti. Ćiro će
ostati zapamćen kao jedna od najvećih figura ovdašnjeg nogometa i
netko kome će nogomet ostati vječno dužan.
Ćiro se nogometom počeo baviti još od mladih dana. Pamtimo ga kao
prosječnog igrača koji je tek nekoliko sezona proveo u ozbiljnim
klubovima. Bio je igrač zagrebačkog Dinama, HNK Rijeke, FK
Sarajeva i Lokomotive Zagreb.
Kako je došlo do nadimka Ćiro?
Nadimak “Ćiro” dobio je još kao mali, na dječjoj predstavi u
kojoj je glavni lik bio lutak Ćiro, koji je imao sličnu govornu
manu kao i on. Njegovoj se majci nije to sviđalo i molila je da
ga nitko ne zove Ćiro pa su ga nekako počeli zvati “Blaž”,
pogotovo kad se preselio u Zagreb. No onda su ga tamo prepoznali
neki njegovi znanci iz Travnika, opet ga počeli zvati Ćiro i tako
je nadimak ostao.
Ubrzo nakon završetka igračke karijere posvećuje se trenerskom
poslu. Trenersku karijeru počinje u manjim švicarskim klubovima,
a kasnije postaje izbornik reprezentacije Švicarske. 1979. godine
vraća se u Hrvatsku gdje trenira najprije Rijeku, a zatim Dinamo
Zagreb s kojim osvaja Prvenstvo Jugoslavije i Kup Maršala Tita.
Nakon političkih sukoba primoran je napustiti Dinamo, a nakon
treniranja PAOK-a i još nekoliko klubova, vraća se u svoj Dinamo
1993. godine i osvaja prvenstvo i dogodine kup s “Modrima”. 1994.
godine postaje izbornikom reprezentacije Hrvatske koja tek stupa
na međunarodnu nogometnu scenu.
Na Europskom prvenstvu 1996. prolazi u drugi krug, ali ispada od
jake Njemačke u vrlo kontroverznoj utakmici. U Francuskoj 1998.
Ćiro doživljava svoj najveći uspjeh u karijeri. S talentiranom
momčadi Hrvatske koju su između ostalih činili Šuker, Boban,
Prosinečki, Bilić i Jarni uzima brončanu medalju na svjetskom
prvenstvu. Nakon tog uspjeha, Ćirina karijera lagano ulazi u
silaznu putanju.
Trener po cijelom svijetu
Osim u Švicarskoj, Jugoslaviji i Hrvatskoj, Miroslav Blažević
vodio je klubove u još šest zemalja: Francuskoj (Nantes,
1988.-1990.), Grčkoj (PAOK, 1991./1992.), Sloveniji (Mura 2003.),
Kini (Shanghai Shenhua, 2010.), Iranu (Mes Kerman, 2011./2012.) i
BiH (Sloboda Tuzla, 2014.).
Ćiro je bio poznat ne samo kao vrhunski nogometni stručnjak, nego
i kao vrstan motivator koji je bio u stanju u kratkome razdoblju
potpuno mijenjati mentalitete svojih klubova, pa je od ispadanja
iz prvoligaškog društva spašavao Prištinu (1985.), Rijeku (1996.)
i Osijek (2002.). To mu nije uspjelo sa švicarskim Xamaxom
(2005.).
Ćiro je u Varteksu od 2003. do 2005. bio mentor današnjem
izborniku vatrenih Zlatku Daliću, koji mu je nedavno posvetio
svjetsku broncu u Kataru, a u dva navrata, na nagovor Milana
Bandića, bio je i trener Zagreba (2006.-2008., 2012./2013.).
Baš ga je njegov učenik skinuo s trona najuspješnijeg trenera
reprezetnacije. četvrfinalist Europskog prvenstva 1996., te
osvajač svjetske bronce u Francuskoj 1998. godine. Hrvatsku
reprezentaciju vodio je u 73 utakmice.
U jesen 2005. godine bio je trener Hajduka, s kojim je doživio
debakl u kvalifikacijama za Ligu prvaka od mađarskog Debrecena
(0:3, 0:5), ali je prethodno s bijelima osvojio Superkup, te je
još uvijek jedini trener koji je osvajao trofeje s Dinamom i s
Hajdukom.
Bio je 2001. godine izbornik i reprezentacije Irana, s kojom se
nije uspio plasirati na SP 2002., zatim reprezentacije BiH, koju
nije uspio odvesti na SP 2010., a 2011. godine u dvije utakmice
vodio je i olimpijsku selekciju Kine.
Posljednju službenu utakmicu u bogatoj trenerskoj karijeri Ćiro
Blažević vodio je 14. prosinca 2014. godine na klupi Zadra u
Stanovima odigravši protiv Splita 1:1.