Dakle, ulica prije svega. No, bilo bi sjajno kad bi u dugoreškom Stolnoteniskom domu koje nosi njegovo ime bila postavljena njegova bista. Ili da se u središtu Duga Rese postavi skulptura kao što su to Zadrani postavili za svoga Krešu Ćosića, Zagrepčani i Šibenčani za Dražena Patrovića ... Tova je to zaslužio!
Mjesec lipanj je bio mjesec sportske publicistike. Čak pet
publicističkih uradaka od koji dva dokumentarca, predstavljena su
na nacionalnoj i u našoj lokalnoj sredini. Sve je započelo krajem
svibnja predstavljanjem knjige o 30 godina NK Frankopan iz
Brežana a završilo je nedavno u dugoreškom kinu pretpremijerom
filma o legendarnom dugoreškom stolnotenisaču Antunu Tovi
Stipančiću.
TOVA – NAJBOLJA RUKA, NAJLOŠIJI LAKAT prvi je dokumentarac
o velikom Antunu Tovi Stipančiću, svjetskom prvaku u stolnom
tenisu, rođenom Dugorešaninu. O njegovoj igri i životu, iz svoje
perspektive, govorili su: brat Marijan Stipančić, Miro
Rajčević koji je u paru s Tovom bio juniorski prvak.
Njegov prvi trener dr. Josip Trupković. Svjetski
prvak i živa sportska legenda svoje zemlje Mađar Istvan
Jonyer. Trener Herman Vukušić.
Edvard Vecko koji je s njim bio europski prvak u
paru. Zoran Primorac kojeg je Tova trenirao
godinu dana i Zlatko Čordaš. U 52 minute
dokumentarnog filma nižu se priče o sportašu koji je osvojio 27
europskih i svjetskih titula. Ostavio je dubok trag u svjetskom
tenisu, a u paru s Dragutinom Šurbekom bio
nenadmašan. Film bi mogao postati hit u stolnoteniskom svijetu.
Ekipa koja ga je stvarala vjeruje da će otići i izvan granica
Hrvatske jer govori o jednom od najvećih stolnotenisača svijeta,
o skromnom svjetskom prvaku iz Duge Rese. Film će premijeru imati
na jesen u glavnom gradu Lijepe Naše.
Scenarist i režiser je Damir Jelić. Producent
filma je Petar Ćurić, a autor aranžmana Ognjen
Gravora, kamera Srećko i Jure
Radelić, ton majstor Tomislav Radić. Za
filmsku glazbu zaslužan je Boris
Duginovački.
ZASLUŽIO JE ULICU U RODNOM GRADU
Prije 5 godina (12. studenoga 2018.) javnosti je, na Trgu kralja
Tomislava 5 Dugoj Resi, predstavljen mural najvećeg dugoreškog
sportaša svih vremena. Inicijativa za izradu murala potiče od
nezavisnog gradskog vijećnika Jasmina Sarvana
koji je osigurao sredstva za izradu. Na navedenom trgu od
1972. godine živjela je pomalo zaboravljena stolnoteniska
obitelj Stipančić, otac Ivan,
majka Franca te sinovi Marijan
i Ivica, dok je treći sin
Antun–Tova živio u Zagrebu i
igrao za STK Vjesnik.
Godinu dana kasnije (2019.), u povodu 70. obljetnice rođenja
Antuna Tove Stipančića, Hrvatsko filatelističko
društvo Karlovac izdalo je prigodni poštanski žig i poštansku
omotnicu. Žig je bio u upotrebi u pošti 47250 Duga Resa, a sve
pošiljke tada predane poštanskom službeniku obilježene su ovim
prigodnim žigom.
Dokumentarni film za koji je interes pokazala i Hrvatska
radiotelevizija, a zainteresirana je i Sportska televizija,
odlična je prilika da se grad na Mrežnici još jednom prisjeti
svog sportskog velikana te da u njegovom rodnom gradu jednu ulicu
nazove po njemu. Tako bi moglo biti i za zaboravljenu nogometnu
legendu i olimpijca Željka Perušića, rođenog
Dugorešanina. Mural ima od 2021., ulicu – nema.
Zagreb već ima ulicu Antuna Tove Stipančića.
Naime, nekadašnja ulica Radivoja Korača u preimenovana je u ulicu
Antuna Stipančića. Dakle, ulica prije svega. No,
bilo bi sjajno kad bi u dugoreškom Stolnoteniskom domu koje nosi
njegovo ime bila postavljena njegova bista, slično kao što je
prije nekoliko godina u karlovačkoj gimnaziji postavljena bista u
spomen na dr. Franju Bučara koji je u toj školi
bio nastavnik tjelovježbe. Ili da se u središtu Duga Rese postavi
skulptura kao što su to Zadrani postavili za svoga Krešu
Ćosića, Zagrepčani i Šibenčani za Dražena
Petrovića … Tova je to zaslužio!
——————————————————————————————————————-
Antun Tova Stipančić rođen je 18. svibnja 1949. u
Dugoj Resi. Preminuo je 20. studenoga 1991. u 42. godini
života.
Zlatna ljevica hrvatskog sporta ostavila je neizbrisiv trag i
postala dijelom sportske povijesti. Osvojio je ukupno 27 medalja,
11 medalja na svjetskim prvenstvima (1 zlatnu, 4 srebrne, 6
brončanih) i 16 medalja na europskim prvenstvima (4, 3, 9), a
triput je stajao na pobjedničkom postolju europskog Top-a 12 (1,
1, 1). Bio je član legendarne Vjesnikove momčadi koja je harala
Europom. Anton Stipančić, Dragutin Šurbek i Zlatko Čordaš, na
čelu s trenerom Hermanom Vukušićem, drže neslužbeni svjetski
rekord. Od lipnja 1971. do svibnja 1975. nisu izgubili niti jedan
službeni susret. Zabilježili su 122 uzastopne pobjede, a europski
prvaci bili su 1973., 1974. i 1976. Osim toga 48 puta je osvajao
razne međunarodne turnire u različitim kategorijama. Godine 1975.
proglašen je za najboljeg sportaša Hrvatske.
——————————————————————————————————————-
HRVATSKI SPORTSKI DUŽNOSNICI U Novinarskom domu u Zagrebu
održana je promocija knjige “Hrvatski sportski
dužnosnici“, proizašle iz pera uglednog splitskog
sportskog publicista Jurice Gizdića, objavljene
u nakladi Hrvatskog olimpijskog odbora.
Knjiga predstavlja jedinstvenu kolekciju od 520 životopisa
sportskih dužnosnika koji su ostavili trag u hrvatskom sportu
tijekom 150 godina povijesti i četiri državne tvorevine u čijem
je sastavu bila i današnja Hrvatska. Dakako, posljednje razdoblje
– pune državne samostalnosti – obilježili su većinom članovi
tijela HOO-a, od utemeljenja 1991. do danas. Među njima je i
jedini aktivni sportaš koji je uvršten u knjigu sportskih
dužnosnika – proslavljeni veslački olimpijac Damir
Martin.
Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša u završnoj je
riječi kazao kako su sportski dužnosnici kičma sustava sporta, a
uz njihova imena najčešće se veže riječ volonter, što je
slikovito dočarao na primjerima nazočnih članova Vijeća HOO-a
Borisa Mesarića (nogomet i rukomet) te
Branimira Bašića (veslanje).
NAŠ MALI Nakon Specijala “Dražen – 30 godina od
odlaska košarkaškog Mozarta“, vođe jedne generacije,
idola i kapetana koji je svojom karizmom i talentom osvojio
tisuće ljubitelja košarke i sporta bez obzira na generaciju, u
Zagrebu je predstavljen je dokumentarni film Ivane
Guberine “Naš mali” nastao u
koprodukciji Večernjeg lista donosi emotivnu priču nabijenu
emocijama i utjecaju koji Dražen Petrović ima i danas. U filmu se
spominje i Draženova inozemna karijera, brojni rekordi koje je
postigao, no najbitniji je njegov utjecaj na sve ljude koji je i
danas prisutan. Više od sedam sati materijala koji je bilježilo
15 snimatelja i 3 godine rada stalo je u 52 minute filma koji je
premijeru imao 10. lipnja na Tvrđavi Barone u Šibeniku.
DRAŽEN KOŠARKAŠKI MOZART Knjiga o Draženu
Petroviću napisana je na način da u njoj prevladavaju
emocije, prije svega ljudi koji su živjeli s Draženom;
Acine emocije, Stojkove, od
Nevena Spahije … Unutra se mogu pronaći i
tekstove od Zvonimira Bobana i Gorana
Ivaniševića – sportskih velikana koji su živjeli s
Draženom. Ideja knjige je bila kroz njih, a onda i kroz novinare
koji su pratili Dražena, napraviti uradak u kojima će naraštajima
koji dolaze još jednom pomoći sjetiti se i upoznati košarkaškog
Mozarta. Mlađi ljudi danas kada pričaju o Draženu, dojmljeni su
brojkama, trofejima, načinima na koji je pobjeđivao, ali Dražen
nikad nije bio netko koga bi trebalo prikazivati kroz brojke. Kad
pročitate knjigu, mislim da će te svi zajedno uživati, podsjetiti
koliko je Dražen bio velik, jedinstven i zapamćen za sva
vremena.
CICO – TAK IMAM TE RAD Večernjakovu knjigu godine u
Jastrebarskom su nedavno predstavili glavni urednik i član Uprave
VL-a Dražen Klarić, urednik knjige Žarko
Ivković te autori sportski novinari Tomislav
Dasović i Mladen Miletić.
Naravno, o knjizi “Cico – tak imam te rad”
govorio je i Niko Kranjčar koji je proglašen
počasnim članom NK Jaska Vinogradar. O Cici su govorili i još i
Zorislav Srebrić, novinar Branko
Stipković, u ime Dinama Miroslav
Tomašević te književnik Ivica Šute.
Promociji je nazočila i supruga pokojnoga Cice, gđa
Elvira Kranjčar.
NK FRANKOPAN 1993. – 2023. je knjiga o postojanja
lokalnog nogometnog kluba, njegovom 30-godišnjem neprekidnom radu
u samostalnoj Hrvatskoj.
Knjiga je nastala iz pera KAŠ-evog novinara Krešimira
Perušića te donosi priču o “Frankopanima” iz sela
Brežana s desne obale rijeke Kupe u Karlovačkoj županiji.
Obuhvaća cjelokupnu povijest od tri desetljeća tog kluba s
posebnim naglaskom na natjecanja u lokalnim ligama čiji je
sudionik od samoga početka. Riječ je o jednoj od najdetaljnijih
sportskih brošura o jednom lokalnom nogometnom klubu u gradu
Karlovcu.