Prije 40 godina u Sarajevu su počele 14. Zimske olimpijske igre (ZOI 84), najbolje organizirane igre do tada. Glavni grad Bosne i Hercegovine od 8. do 19. veljače 1984. bio je domaćin tada najveće sportske manifestacije u svijetu. Svečano su otvorene na stadionu Koševo gdje je olimpijski plamen upalila klizačica Sanda Dubravčić.
To su bile prve Olimpijske igre u jednoj državi socijalizma i
prve za mandata pokojnog Juan Antonio
Samaranch-a. Festival mladosti i sporta, kako su ga
mnogi nazivali, ušao je u povijest olimpijskog pokreta. Ne samo
po mnogim rekordima koji su zabilježeni, već i prema onima koji
su postignuti mnogo prije početka prvih Zimskih olimpijskih igara
održanih u ovom dijelu Europe.
OLIMPIJSKA BAKLJA U KARLOVCU
Kako to obično ide, i tom je prilikom do Sarajeva nošena baklja s
olimpijskim plamenom. Podsjećamo i da je plamen prošao i kroz
Karlovac i da su ga nosili tadašnji najuspješniji karlovački
sportaši. Cijelu manifestaciju, uz snimanje japanske televizije,
smjestili su na filmsku traku članovi Foto kino kluba Karlovac, a
RO PTT Prometa Karlovac štampala je prigodan žig, kojim su
označene sve pošiljke upućene tog dana iz Karlovca. Za
organizaciju izvanredne priredbe pobrinuo se Odbor za prijenos
olimpijskog plamena, imenovan od OK SSRNH Karlovca. Poruku
sudionicima olimpijade uputio je Slavko
Brezović, predsjednik Skupštine općine Karlovac.
Karlovački tjednik, 27. siječnja 1984. o tome piše: “Pripreme za
doček i ispraćaj olimpijskog plamena čime će se u Karlovcu
obilježiti 14. Zimske olimpijske igre Sarajevo provode se prema
planu. Odbor za olimpijski plamen utvrdio je pravac dolaska
olimpijske baklje, redoslijed nosilaca, mjesto održavanja
centralnog dijela ove svečanosti kao i put ispraćaja. Plamen će
biti preuzet 3. veljače kod Žitoproizvoda, a zatim će biti nošen
rukama najboljih karlovačkih sportaša: ulicom Ive Lole Ribara,
trgovima Matije Gupca i Petra Zrinjskog, ulicom JNA do ŠSD u
kojoj će biti priređen dvosatni kulturno-umjetnički program.
Olimpijsku baklju prvi će nositi karataš Milan
Košutić i plamen predati rukometašu Milanu
Ratkoviću a ovaj atletičarki Katici
Mataković. Potom će nosilac biti gimnastičarka
Vesna Arbanas, u dvoranu plamen donosi
legendarni košarkaš Živko Kasun, na centralnoj
tribini baklju će držati svjetska rekorderka Jelica
Pavličić-Štefančić. Plamen će zatim preuzeti najbolji
hrvatski biciklist Ivan Levačić, gimnastičarka
Tatjana Sučević, veslač Davorin
Katušin, kuglač Ivica Golubić da bi je
odbojkaš Jovan Zec-Haze posljednji
ispratio.
PRIVILEGIJ RIJETKIH
Dobivanje domaćinstva Olimpijskih igara najmanje je stvar sporta,
a najviše ugleda jedne zemlje i snage njezine diplomacije i
lobija. Dakle, privilegij rijetkih. Iako su Zimske olimpijske
igre po važnosti manji događaj od ljetnih, i danas bi bilo
zanimljivo vidjeti na koji je to način Jugoslavija, u to dob
(ispod)prosječna zemlja po uspjesima u zimskim sportovima,
uspjela dobiti organizaciju Zimske olimpijade u konkurenciji
japanskog Sappora i švedskog Göteborga. I to u Sarajevu, gradu
koji prije 1984. godine jedva da je imao priručno sanjkalište, a
kamoli bob stazu ili skijašku skakaonicu. Za prestiž među drugim
zemljama ništa nije bilo skupo u to doba, pa su svi potrebni
sportski objekti izgrađeni u 6 godina (domaćinstvo je objavljeno
1978.) i 14. ZOI ’84 uspješno su održane po prvi, a vjerojatno i
zadnji put na ovim prostorima.
Kada je stigla vijest da je Sarajevo dobilo organizaciju – za
sudjelovanje prijavile su se reprezentacije 49 olimpijskih
nacionalnih odbora, što je bio do tada rekordan broj u historiji
zimskih olimpijskih igara. U Sarajevo je stigao i rekordan broj
sudionika – sportaša i njihovih pratitelja – više od 2.500 osoba.
Sarajevo je tada ugostilo najbolje sportaše u zimskim sportovima.
Na natjecanju je sudjelovalo 998 muškaraca i 274 žene, a
natjecanja su se održavala na Bjelašnici, Jahorini, Igmanu
i Trebeviću i Sarajevu. Sportaši iz SSSR-a osvojili su 25
medalja (6 zlatnih, 10 srebrenih, 9 brončanih), a Istočna
Njemačka s jednom manje, ali s više osvojenih zlata. Odlični su
bili i Finci, a Jugoslavija je osvojila jednu medalju – Slovenac
Jure Franko bio je srebrni u veleslalomu.
SARAJEVSKA BAJKA
Godinu dana prije svečanog otvorenja ZOI-ja izgrađeni su svi
potrebni objekti za njihovo održavanje. Ukupno je realizirano 167
glavnih i više od 400 pomoćnih projekata. Nažalost, na bajku iz
Sarajeva danas podsjećaju samo ruševine. Osam godina kasnije
olimpijski grad i njegovi brojni olimpijski objekti razoreni su u
opsadi i danonoćnim granatiranjima srpskih vojnih i paravojnih
snaga. Olimpijska bob staza na Trebeviću, skakaonice na Igmanu,
olimpijski muzej, dvorana Zetra u Sarajevu, hoteli i kompletan
vertikalni skijaški transport na Bjelašnici i Igmanu uništeni su,
zapaljeni ili devastirani u ratnom periodu (1992.- 1995.). U
godinama nakon rata obnovljeno je nekoliko olimpijskih simbola
Sarajeva, poput Zetre, dio na Bjelašnici i Igmanu, a na obnovu
čeka još nekolicina njih, poput bob staza i
skakaonice.
ZANIMLJIVE PRIČE O ZOI ’84
Poznati glumac Kirk Douglas, osim brojnih
filmskih uloga, Sarajlijama je svakako ostao u sjećanju po
gostovanju u glavnom gradu BiH tijekom ZOI 84, piše portal
faktor.ba No, taj posjet ne bi bio toliko značajan da nije bilo
poznatog ceha u sarajevskom restoranu Una koji je Douglas platio.
Čak se i svjedoci teško sjećaju što je bilo na meniju slavnog
glumca Kirka Douglasa i njegovog sedmeročlanog društva u
nekadašnjem restoranu Una na Baščaršiji te večeri 1984.
godine, za vrijeme Olimpijskih igara u Sarajevu. Ono čega se
sjećaju je da su im večeru naplatili 443 dolara, čak 10 puta više
od realne cijene, a dan kasnije zapečaćena su vrata Une. Ugodna
noć za glumca i njegovo društvo pretvorila se u neugodno iskustvo
s lokalnim ugostiteljem, a vijest o tome brzinom svjetlosti
prenijeli su oni čiji je zadatak bio osigurati da se takve
situacije ne događaju. Una je bila u zatvorena 5 mjeseci i nikada
se nije oporavila od kazne i gubitka ugleda zbog pokušaja
prijevare.
Da su se stvari drugačije odvijale te večeri 1984. godine, možda
bi i Robert De Niro, kao i njegov kolega Kirk
Douglas, proveo jednu noć u tom restoranu prilikom posljednjeg
posjeta Sarajevu.
Dugogodišnji sportski novinar Momir Jelovac,
svjedok brojnih događaja, ispričao je zanimljivu priču o
skijašici koja je u Sarajevu osvojila olimpijsku medalju:
“Paoletta Magoni je nakon pobjede otišla u
Sarajevo. Slalom po magli, vidjela su se samo tri vrata, to je
bio limit da se utrka održi i uspjela je pobijediti na Jahorini.
Nakon ZOI otvorila je kafić iznad Bergama u Italiji i
nazvala ga je Sarajevo ’84. Cijela ekipa iz Italije koja se tada
natjecala okupila se u tom kafiću”, prisjeća se Jelovac i žali
što prije 40 godina na olimpijskim planinama nije bilo najboljeg
skijaša svih vremena Ingemara Stenmarka. Bio je zaštitni znak
alpskog skijanja, nije ga bilo jer je bio vlasnik B licence, što
nije bilo u skladu s propisima i tako je ostao bez prilike da
nastupi u Sarajevu.