U prošlosti je bilo puno više uspjeha sportaša iz Karlovačke županije pa i olimpijskih odličja.
Samo dva mjeseca ostala su do Olimpijskih igara u Parizu, prvih
pravih igara još od 2016. nakon što su tokijske bile u znaku
pandemije i protekle pred praznim tribinama i u neuobičajenom i
“depresivnom” okruženju za najveće sportsko događanje na
planeti.
Hrvatska sportska delegacija u Parizu bit će nešto “mršavija”
nego proteklih godina, ali vjerujemo da će u njoj svakako biti i
jedan predstavnik Karlovačke županije. Dakako, riječ je o
Ogulincu Luki Cindriću, standardnom prvotimcu hrvatske
reprezentacije, koji je dugi niz godina igrao u HRK Karlovcu.
Cindrić, doduše, nije još i definitivno potvrđen, no za vjerovati
je kako će biti dio rukometne reprezentacije u Parizu – zasad je
dio 20 odabranih, od kojih će izbornik Sigurdsson morati odabrati
14 koji putuju na OI te još tri koji idu kao rezerve za slučaj
nečije ozljede.
A, kako je bilo kroz povijest?
Već prvi Hrvat koji je uopće nastupio na Olimpijskim igrama, a
ujedno je i prvi osvajač olimpijskog odličja je Slunjanin Milan
Neralić, koji je tri godine živio i radio i u Karlovcu, gdje se
bavio nizom sportova, a ponajviše mačevanjem, u kojem je dogurao
do najviše svjetske klase i osvojio brončano odličje na drugim
Olimpijskim igrama u Parizu, 1900. godine.
Uslijedio je niz olimpijskih nastupa, no na “karlovačko”
olimpijsko odličje čekali smo sve do 1984. godine – tada je “lane
s Korane”, Borislav Cvetković, bio član nogometne reprezentacije
koja je u Los Angelesu osvojila broncu. Na istim igrama zlato je
s rukometnom reprezentacijom osvojio Branko Štrbac, rodom iz
Herceg Novog, koji je dugi niz godina igrao u Karlovcu.
U neovisnoj Hrvatskoj, 1996. godine u Atlanti, do zlatnog odličja
došla su još dvojica rukometaša koji nisu rođeni Karlovčani, ali
smo ih svakako svojima smatrali – dugogodišnji prvotimci
karlovačkog rukometnog prvoligaša Vladimir Šujster i Valner
Franković, koji su to bili i u trenutku osvajanja olimpijskog
zlata.
U Rimu 1960. godine, pak, do zlatnog olimpijskog odličja stigao
je i prvi Dugorešanin koji je nastupio na olimpijskim igrama –
nogometaš Željko Perušić, prvotimac čuvene jugoslavenske
reprezentacije koja je u finalu svladala Dansku 3:1.
A, što je bilo između?
Iako je i Neralić svojim radom vezan uz naš grad, prvi rođeni
Karlovčanin na olimpijskim igrama bio je legendarni nogometaš
Artur Ture Dubravčić, osnivač karlovačkog nogometnog kluba
Olimpija. Bio je to i prvi klub s olimpijskim imenom na ovim
prostorima, a Dubravčić je na kraju, 1920. godine, završio i na
Olimpijskim igrama u Anversu. Tadašnju Kraljevinu SHS zastupala
je samo nogometna reprezentacija. Bio je to prvi nastup
nogometaša na svjetskoj sceni, već u prvom kolu naletjeli su na
tadašnje “učitelje” Čehe i stradali sa 0:7.
Na posljednjim prijeratnim igrama 1936. godine u Berlinu,
karlovački mačevalac Vlado Mažuranić nastupio je i u pojedinačnoj
i ekipnoj konkurenciji.
Godine 1952. u Oslu dobili smo prvu, barem napola karlovačku,
predstavnicu našeg grada na Zimskim olimpijskim igrama. Bila je
to Nada Birko-Kustec iz Mrkoplja, koja se zimi uspješno bavila
skijaškim trčanjem, a ljeti atletikom u karlovačkom Željezničaru.
Nastupila je na olimpijskim igrama i četiri godine kasnije u
Cortini d’Ampezzo.
“Div s Korane” Krešimir Račić također se u tom periodu može
pohvaliti s dva olimpijska nastupa – bacao je kladivo 1956. u
Melbourneu i 1960. u Rimu – u Australiji je bio izvanredan šesti.
U Rimu je nastupio i najveći jugoslavenski biciklist svih vremena
Ivan Levačić, rodom iz Virja, ali cijelim svojim životom i djelom
vezan uz Karlovac u kojem i danas živi.
U to vrijeme do olimpijskih igara napokon je stigao i jedan od
najsvestranijih sportaša Hrvatske svih vremena – Karlovčanin
Jovan Đan Tomić, koji je bio reprezentativac u hokeju na ledu,
vaterpolu i košarci! Na Olimpijskim igrama nije zaigrao, no kao
trener je vodio hokejašku reprezentaciju Jugoslavije 1964. u
Innsbrucku i 1968. u Grenobleu.
Na Olimpijskim igrama 1976. u Montrealu nastupila je i najveća
karlovačka sportašica svih vremena, Jelica Pavličić (danas
Pavličić-Štefančić). Svjetska rekorderka, osvajačica zlata,
srebra i bronce na europskim prvenstvima (svjetskih prvenstava
još nije bilo, prvo je održano tek 1983.), nije imala svoj dan na
Olimpijskim igrama i ispala je već u prednatjecanju.
Uslijedila je pauza do 1988. godine kada je u olimpijsku obitelj
napokon primljen taekwondo. Za karlovački sport šteta što do toga
nije došlo ranije, jer spisak sudionika, a vjerojatno i osvajača
olimpijskih odličja, zasigurno bi bio puno veći. No, već te
1988., ujedno u posljednjem nastupu Jugoslavije kao zajedničke
države na Ljetnim olimpijskim igrama, nastupio je i karlovački
taekwondo borac Dražen Perković.
U neovisnoj Hrvatskoj, pak, nije bilo previše olimpijskih
nastupa, izuzevši već spomenuto rukometno olimpijsko zlato u
kojem su sudjelovali i tadašnji rukometaši karlovačkog
prvoligaša, a na sličan način Dugorešani su mogli podržavati
dugogodišnju članicu STK Aquaestila, Corneliu Vajda.
Jedini zaista lokalni sportaš na Olimpijskim igrama u tom periodu
je karlovački veslač Tihomir Jarnjević, koji je 2000. godine
nastupio u dvojcu s Osječaninom Jukićem i zauzeo solidno 14.
mjesto. U Sydneyu 2000. godine, ali na Paraolimpijskim igrama,
nastupio je i dugoreški strijelac Petar Mihalić.
I tako, prošle su već 24 godine od zadnjeg nastupa nekog
županijskog sportaša na Olimpijskim igrama. Vraćamo se tako na
Luku Cindrića koji je 2016. bio u nezahvalnom statusu rezerve, a
2021. kada je bio stalni prvotimac Hrvatska se nažalost nije
plasirala na OI. Vjerujemo da će u Parizu Luka biti u hrvatskih
14!