Suradnja svih dionika sustava zapravo je presudna kako bi integracija državljana trećih zemalja bila kvalitetna i uspješna.
Od
pamtivijeka, kada je neko područje pogođeno izvanrednim stanjem,
njegovi stanovnici suočavaju se s prisilnom migracijom. Sigurnost
im je ugrožena, a nerijetko bježeći u strahu za vlastiti život ti
ljudi kreću na drugo odredište za koje se nadaju da će im postati
utočište i pružiti toliko željeni mir. Kada se Europa 2015. i
2016. godine suočila s humanitarno-izbjegličkom krizom
uzrokovanom prvenstveno ratnim stanjem u Siriji i Afganistanu,
postalo je jasno kako se radi o kompleksnom pitanju oko kojeg je
potreban konsenzus svih zemalja članica i kojem je imperativ
zaštititi sve koji u nevolji prelaze granice. Institut
međunarodne zaštite jamči državljanima trećih zemalja koji
osnovano strahuju od proganjanja zbog svoje rase, vjere,
nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili
progona zbog političkog mišljenja i ne mogu ili ne žele
prihvatiti zaštitu vlastite zemlje, siguran prihvat u zemljama
članicama EU pa tako i u Hrvatskoj. Svjež je primjer aktiviranja
i privremene zaštite, nastale zbog ratnog stanja u Ukrajini, a
koja predstavlja zaštitu odobrenu u izvanrednom postupku kad se
događa masovni priljev osoba koje su bile prisiljene napustiti
svoju zemlju zbog agresije koja je izvršena na njih i na njihove
domove.
Odobrena međunarodna, supsidijarna ili privremena zaštita
uključuje određena prava i obveze, no život izbjeglih ljudi
nastavlja se u novoj zajednici. Kvaliteta njihove svakodnevice ne
ovisi samo o zajamčenim pravima, već i onim segmentima koji nisu
propisani na papiru nego u srcu i volji zajednice da im pomogne
da se uklope. Koliko je integracija državljana trećih zemalja
značajna za društvo u cjelini te o tome kako bi društvene
strukture, ali i sami građani mogli pridonijeti uključivanju ovih
osoba u svakodnevni život zajednice, govori nam g. Alen
Tahiri, univ. spec. pol., koji je na čelu Ureda za
ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike
Hrvatske te dugogodišnji predsjednik Stalnog povjerenstva za
integraciju stranaca u hrvatsko društvo.
Cjelovita integracija državljana trećih zemalja kojima je
odobrena međunarodna zaštita nemoguća je bez odgovarajućeg
zakonodavnog i institucionalnog okvira. Kako Hrvatska stoji po
tom pitanju?
U pravu ste, da bi društvo bilo uključivo, a integracija shvaćena
i provedena kao aktivan proces, preduvjet je kvalitetan zakon i
odgovornost institucija. Republika Hrvatska još je 2013. godine
donijela dokument koji sažima odredbe nacionalnog zakonodavstva
kojima se reguliraju područja migracija i integracije stranaca u
hrvatsko društvo, kao i preuzete međunarodne obveze. Taj dokument
se između ostalog, sastoji u osiguravanju određenih prava
strancima, a koja se primarno odnose na pravo na rad,
odgovarajući smještaj odnosno stanovanje, obrazovanje i učenje
hrvatskog jezika, povijesti i kulture, unutarnju sigurnost i
međuresornu suradnju, s posebnim naglaskom na važnost
senzibilizacije javnosti i stručnjaka o specifičnim potrebama
ranjivih skupina stranaca i sprječavanju diskriminacije. S druge
strane, stranac je dužan sudjelovati u gospodarskom, socijalnom i
kulturnom razvoju svoje nove okoline. Navedena uzajamnost moguća
je isključivo ako su stranci uključeni u društvo s jednakim
prilikama za dostojanstven, nezavisan i aktivan život.
Koja je uloga Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih
manjima u procesima integracije državljana trećih
zemalja?
Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina uključen je u
poboljšanje procesa integracije uglavnom putem koordinacije rada
svih ministarstava, nevladinih organizacija i drugih tijela koja
sudjeluju u postupku uključivanja u društvo azilanata ili
stranaca pod supsidijarnom zaštitom u okviru rada Stalnog
povjerenstva i pripadajuće Radne skupine koja je nadležna za
izradu akcijskih planova za integraciju. Tako je izrađen i Nacrt
novog Akcijskog plana za integraciju osoba pod međunarodnom
zaštitom u hrvatsko društvo te očekujemo njegovo donošenje do
kraja ove godine.
Kroz navedena radna tijela Ured aktivno radi na sveobuhvatnim i
koherentnim pristupima integracijskoj politici u svim segmentima
nastojeći pozitivno utjecati na zakonodavne, regulativne i
institucionalne pretpostavke za proces uključivanja ove
kategorije stranaca u društvo. Tako smo uspostavili suradnju i s
jedinicama lokalne i regionalne samouprave ili, primjerice,
Islamskom zajednicom u Hrvatskoj. Politike integracije
učinkovitije su kada zauzimaju pristup “cijele zajednice”.
Također, Ured kontinuirano provodi projekte putem Fonda za azil,
migracije i integraciju uglavnom usmjerene na edukacijske i
senzibilizacijske aktivnosti namijenjene stručnoj i općoj
javnosti, kako bismo svi skupa uspješno odgovorili na specifične
potrebe ove kategorije stranaca, ali i stvarali društvo
dobrodošlice koje je spremno na ispravan način uključiti nove
članove zajednice.
Suradnja raznih dionika važna je za uspješnu provedu
integracijskih politika. Koji su najznačajniji iskoraci u
Hrvatskoj na tom području?
Suradnja svih dionika sustava zapravo je presudna kako bi
integracija državljana trećih zemalja bila kvalitetna i uspješna.
Nacionalna i lokalna razina na tom području moraju djelovati
sinergijski i potrebno je povezivati i usklađivati procese koji
se simultano odvijaju. Isto tako, evaluacija nacionalnog
integracijskog sustava, kao i preporuke i smjernice na razini
Europske unije, ukazuju da je lokalnoj i regionalnoj razini
potrebno osigurati stručnu potporu u provedbi obveza iz
zakonodavnog okvira, ali i prilikom izrade vlastitih
integracijskih planova i praksi.
Kako bi se intenzivirala suradnja između donositelja odluka na
nacionalnoj razini i jedinica lokalne samouprave koje su
nositelji neposredne integracije, Ured je uspostavio suradnju s
jedinicama lokalne samouprave imenujući koordinatore za
integraciju na lokalnoj razini, od kojih su neki sudjelovali i u
izradi nacrta novog nacionalnog integracijskog okvira. I sam sam
obišao pojedine gradove te razgovarao s vladajućim strukturama
kako bismo zajedno pronašli najbolji način prilagodbe i pomoći
novim sugrađanima, a da sve bude u kapacitetima koje gradovi mogu
ponuditi.
Integracija je dvosmjeran proces pa smo stoga osnovali
Savjetodavnu skupinu državljana trećih zemalja i osoba
migrantskog porijekla od 15 članova, a koji će sudjelovati u
kreiranju nacionalnih politika i praksi te tako dobiti mogućnost
zagovaranja vlastitih prava.
Proces integracije osoba kojima je odobrena međunarodna
zaštita u hrvatsko društvo odvija se na više razina i zasigurno
je prepun izazova. U kojem je smjeru potrebno uložiti dodatne
napore?
Iz perspektive osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita,
primarni je problem prilikom integracije u društvo prihvata
nedostatno poznavanje hrvatskog jezika, koje je preduvjet za
pohađanje programa osposobljavanja i sudjelovanja na tržištu
rada. Stoga je dostupnost certificiranih tečajeva hrvatskog
jezika u početnoj fazi integracije nužna.
Prava koja su osobama pod međunarodnom zaštitom osigurana Zakonom
o međunarodnoj i privremenoj zaštiti s ciljem njihove
društveno-ekonomske integracije u velikoj su mjeri izjednačena s
pravima hrvatskih državljana. No, uputno je ulagati dodatne
napore kako bi se nadvladale administrativne barijere u pristupu
osiguranim pravima, a pružanje zajamčenih usluga prilagodilo
specifičnim potrebama ove ranjive skupine.
Iz perspektive Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina
kao primarni izazov izdvojio bih potrebu unaprjeđenja sustava
praćenja i mjerenja rezultata provedbe integracijskih mjera,
odnosno napretka u integraciji. Tako ćemo najbolje znati kako
prilagoditi aktivnosti nositelja integracijske provedbe s
potrebama korisnika. Nadalje, ostvarivanje odnosa unutar
zajednice značajno doprinosi stvaranju osjećaja pripadnosti novoj
sredini.
Ne smijemo zaboraviti da integracijske mjere svoje plodno tlo
nalaze u prijemčivim lokalnim zajednicama. Stoga je iznimno važno
pronaći načine kako bi se domaćinima približili razlozi dolaska
novih sugrađana u zajednicu, ali i prednosti multikulturalnog
društva. Projekt AMIF-a “INCLuDE”
– Međuresorna suradnja u osnaživanju državljana trećih zemalja
koji Ured aktualno provodi usmjeren je upravo na jačanje
preduvjeta za socijalnu uključenost državljana trećih zemalja, s
naglaskom na osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita u
Republici Hrvatskoj. Provedba svih aktivnosti temelji se na
jačanju međuresorne suradnje među dionicima sustava integracije
na svim razinama – lokalnoj i nacionalnoj, ali i među članovima
civilnog društva, akademske zajednice i opće populacije. Za
integraciju ljudi koji su novi u zajednici nema važnije stvari od
toga da nailaze na razumijevanje i podršku lokalne samouprave,
ali i prodavača u lokalnom dućanu, učitelja u školi, obiteljskog
liječnika i susjeda. Sjajno je kad ljudi shvate da uzajamnim
prihvaćanjem jedni drugima obogaćuju život.
Koja je Vaša vizija sustava integracije u
budućnosti?
U budućnosti vidim integracijski sustav koji će se kontinuirano
nadograđivati u skladu s potrebama svojih korisnika koji su,
prije svega, naši sugrađani te u vlastitim mikro zajednicama
njeguju svoju kulturu i tradiciju – govore jezikom koji bismo
voljeli upoznati, pjevaju pjesme koje nas nepogrešivo dotaknu ili
stvaraju ukusne poslastice u kojima intuitivno prepoznajemo i
vlastito gastronomsko nasljeđe. Za korist društva u cjelini nužno
je da se prije svega upoznamo, a zatim izgradimo kontinuitet
odnosa u svakodnevnim situacijama koje čine društveno tkivo
zajednica u kojima živimo.
Članak je sufinanciran iz Fonda za azil, migracije i
integraciju Europske unije.