U jednoj po svemu prosječnoj godini za Karlovac i Karlovačku
županiju tek se na njenom kraju dogodilo nešto o čemu bi se moglo
razmišljati kao o točki preokreta. Da prvo pojasnimo pojmove, u
ovom slučaju “točka preokreta” je svojevrsna inačica imenice na
engleskom jeziku “game changer” koju je teško ukratko prevesti na
hrvatski, a da joj se zadrži bit. Prema Merriam-Websterovom
rječniku, game changer znači “uvođenje novog elementa ili faktora
koji iz temelja mijenja postojeću situaciju ili aktivnost.”
Događaj o kojem pričamo, prosinačku sjednicu Vlade RH u Zorin
domu teško je ne uzeti u obzir kao točku koja će promijeniti
postojeću situaciju iz prostog razloga što je tamo objavljeno
kako Karlovcu i njenoj županiji Vlada nosi poklona u iznosu od
2,5 milijarde kuna, što je iznos od otprilike deset proračuna
grada Karlovca. Neka tu ima i malo spina, programa i projekata
koji su već u tijeku, to je na kraju dana zaista velik novac i
tko god bio zaslužan za to da dislokacija sjednice Vlade u
Karlovac nije kurtoazne, odnosno sadržajno bezvrijedne prirode,
kao seljenje ureda predsjednice Grabar Kitarović po Hrvatskoj,
treba mu odati priznanje.
“Game changere”, odnosno točke preokreta u Karlovcu od
zadobivanja hrvatske samostalnosti može se nabrojati na prste
jedne ruke i za neke je teško procijeniti jesu li pozitivne ili
negativne. Prelazak s planske privrede na slobodno tržište,
odnosno kapitalizam dvojben je napredak s obzirom da smo uzeli
uglavnom najgore iz oba svijeta, privatizacija u kombinaciji s
ratom pretvorena je u pljačku stoljeća, čak bi se i o
“usrećivanju” demokracijom kakvu prakticiramo dalo
raspravljati…Od neupitnih pozitivnih točki preokreta mogli bi
istaknuti tek snažan uzlet HS produkta bez čijih bi radnih mjesta
socijalna slika Karlovca bila mnogo crnja i osnivanje karlovačkog
Veleučilišta, odnosno njegova postignuća i potencijal po pitanju
privlačenja mladih ljudi u Karlovac. Ne treba ići dalje od
podatka da Veleučilište u Karlovcu ima oko 2500 studenata što je
sjajna vijest za vitalnost grada u vrijeme kad mnogi karlovački
mladi bježe od ekonomskog beznađa u Dublin, Stuttgart, Reykjavik
ili gdje već.
Kad se malo proanalizira ono što se nakon sjednice Vlade u
Karlovcu pisalo skloni smo zaključiti da nije riječ o novoj točki
preokreta, riječ je o vrlo bitnim, ali ipak samo poboljšanjima
postojeće infrastrukture, većim ulaganjima u postojeće karlovačke
potencijale. Baš kao što su na toj sjednici karlovački čelnici
istaknuli te će milijarde pomoći nastojanju vlasti da Karlovac
“postane grad po mjeri svojih stanovnika, kao i grad ugodnog i
poticajnog okruženja u koji će se doseljavati novi stanovnici”.
No, postoji u tom definiranju stanja suštinska zabluda. Naime,
neupitno je da je Karlovac već dugo ugodno mjesto za život i po
mjeri svojih stanovnika. Ima neoprostivih nedostataka kao što je
deficit slobodnih mjesta u vrtićima i činjenica da se Karlovčani
spojeni na Toplanu griju kriminalno skupo, ali u globalu,
Karlovac je blagoslovljen svojim rijekama, svojim smještajem,
ravan je, sve je u krugu pet minuta biciklom, blizu je mora i
Zagreba, dobro prometno povezan, pristojno infrastrukturno
opremljen, kvadrat stana je tri puta jeftiniji nego u
Zagrebu…Ipak, Karlovac gubi stanovnike kontinuirano i rapidno. Ne
zato što nije ugodan za život, nego prije svega što u njemu nema
dovoljno pristojno plaćenih poslova u privatnom sektoru, a u
javnom sektoru je stranačka knjižica i dalje najbitniji kriterij
za dobivanje namještenja u solidno plaćenoj sinekuri.
Pokloni Vlade Karlovcu i županiji od dvije i pol milijarde ljudi
će pomoći, Karlovac će s novim ulaganjima biti ljepši i ugodniji
za život. Ali, bojimo se da to nije dovoljno da uvede ovaj grad u
zonu točke preokreta. Lijepa su i važna ulaganja u obranu od
poplave, bolnicu, turizam, vrtiće, prometnu infrastrukturu, ali
da bi došli novi stanovnici, Karlovcu trebaju dobro plaćena nova
radna mjesta i politika koja ne forsira podobnost nad stručnošću.
Samo, kako doći do novih radnih mjesta? Postoje načini, ali su
Karlovcu nedohvatljivi zbog kroničnog manjka vizije i izostanka
strateškog planiranja. Primjerice, tek dan prije sjednice Vlade u
Karlovcu, odjeknula je vijest da korejski automobilski div
Hyundai namjerava u Hrvatskoj graditi pogon za proizvodnju
automobila. Kad bi ga smjestio u ili oko Karlovca to bi bila
točka preokreta za ovaj grad, nešto što bi dugoročno promijenilo
igru. Ali neće. Jer ni ne može. Karlovački politički čelnici,
naime, ne mogu reći ono što je isti dan po objavi te vijesti
rekao varaždinski gradonačelnik Čehok: “Grad Varaždin je spreman
pružiti sve odgovarajuće uvjete za ulaganje svima u automobilskoj
industriji, pa tako i kompaniji Hyundai”. Varaždin je davno
razmišljao unaprijed, okrupnjivao zemljišta za greenfield
investicije, čekao i možda dočekao. Karlovac nije, i nažalost ne
može pružiti odgovarajuće uvjete nikome u automobilskoj
industriji, pa tako ni Hyundaiju.
