U redovnoj smjeni ravnatelja u Gradskom kazalištu Zorin dom
postoji tek jedno pitanje, samo naizgled retoričko, a zapravo
vrlo relevantno i važno. Je li Zorin dom od 1. srpnja 2019.
izgubio starog ravnatelja ili dobio novog? Nažalost, odgovor je
ovo prvo, odgovor na drugi dio pitanja je s obzirom na izbor
nasljednice poprilično nebitan.
Osobni ukusi na stranu, nitko ne može dosadašnjem ravnatelju
Srećku Šestanu osporiti da je Zorin dom pod njegovim vodstvom bio
uspješan i teatarski relevantan, da ne pričamo o povijesnom
dosegu da je grad Karlovac nakon dugih desetljeća amaterizma
dobio profesionalni ansambl. Ima i bit će priča kako će iza
Šestana ispadati financijski kosturi iza ormara, ali kultura
košta i rezultati koštaju. A rezultat Šestanovog vođenja
kazališta nakon što se sve oduzme i sabere je pozitivan. Nije to
samo stvar broja predstava, čak ni razine programa, jer bi
polemiziranje jednog novinara, kazališnog diletanta o tome s
kazališnim autoritetom kao što je Šestan, bilo neumjesno. To se
prije svega tiče činjenice da je Šestan svojim radom iza kojeg
stoji stručno znanje i ugled, Karlovac masnijom točkom utisnuo u
kulturnu kartu Hrvatske. Dobro kazalište je uvijek dokaz
urbanosti, duhovne veličine i širine jednog grada. Bez obzira što
se ponekad netko ne slagao s njegovim stilom, uključujući tu i
potpisnika ovih redova, Srećko Šestan je Karlovac vođenjem Zorin
doma grad činio više gradom. A mi Karlovčani to štujemo i nije
nam jasno zašto karlovački političari ne slijede češće tu liniju
i zašto u pravilu između stranačkog mediokritetstva i nestranačke
izvrsnosti uvijek biraju ovo prvo i provincijaliziraju vlastiti
grad.
OK, i Šestan nije bio nestranački kadar, ali u slučaju
sveučilišnog profesora s iskustvom pomoćnika ministra kulture i
vođenja takvih hrvatskih kulturnih kolosa kao što je HNK Ivana
pl. Zajca u Rijeci (i to u nominalno “neprijateljskom” političkom
SDP-ovom okruženju), koji – usput rečeno – iz Karlovca odlazi
preuzeti HNK u Splitu, to je gotovo nevažan moment. Za razliku od
njegove nasljednice, čija je pripadnost HDZ-u od 1990. (kako je
napisala u svom CV-u), nažalost vjerojatno najvažniji moment u
priči oko preuzimanja Zorin doma. Osim što je pomalo neumjesno
isticati godinu pristupanja najjačoj hrvatskoj partiji, kako bi
se valjda naglasila pravovjernost, taj podatak je zapravo
svojevrsno difamiranje samog sebe. Nasljednica Srećka Šestana
(namjerno ne pišemo ime, jer je ovdje riječ prije svega o lošoj
političkoj šabloni, a ne osobi), je visoko obrazovana osoba,
njena diploma nije izdana na veleučilištu u Zaprešiću ili Velikoj
Kladuši, a ima i “ispravnu” člansku iskaznicu iz vremena
proglašenja neovisnosti Hrvatske. Postavlja se pitanje, kako to
da Šestanova nasljednica i uz sveto trojstvo faks – stranačka
iskaznica – vjersko preobraćenje nije do ulaska u šesto
desetljeće života dogurala dalje od višeg stručnog suradnika u
Karlovačkoj županiji? Pogotovo ako imamo na umu koliko je
sirovina i mediokriteta s čudnim diplomama, stranačkih prebjega i
“generala” koji su u HDZ ušli poslije bitke, u međuvremenu
zauzelo važne stranačke i stručne funkcije.
Nema sumnje, nakon Šestanovog iskustva pomoćnika ministra,
sveučilišne karijere i vođenja eminentnih hrvatskih kazališnih
kuća, iskustvo iz lokalnih i župnih pjevačkih zborova , KUD-ova i
folklornih skupina njegove nasljednice nas navodi na zaključak da
je ona u usporedbi sa Šestanom – da se poslužimo blagonaklonim
eufemizmom – osrednji izbor s vrlo neizvjesnim epilogom po
Gradsko kazalište Zorin dom. Izvjesno je samo da će ona biti
poslušnija naspram stranačkih čelnika koji su je nagovorili da se
kandidira i instalirali na mjesto ravnatelja. Vlast to voli, taj
komfor da može postavljati prosječne stranačke pulene na važna
mjesta. Možda to nije dobro za Karlovac? Koga briga!
Dakako, Šestanova nasljednica tu nije ništa kriva, ljudska
ambicija, čak i kad nije realna, nije a priori nezdrava stvar.
Ali, ovo podsjeća na sad već davnašnji slučaj dogradonačelnika
Marka Marića, inženjera elektrotehnike koji je sjedio u Vijeću za
elektroničke medije jer je godinama popravljao uređaje preko
kojih su elektronički mediji emitirali svoje programe. Bez
podcjenjivanja, gradsko kazalište nije ni lokalni KUD ni župni
zbor i to je nasljednici netko trebao reći.
Dakle, kriv je HDZ koji nakon pozitivnog bljeska s Šestanom iz
nekog razloga spušta ljestvicu na štetu Karlovca. Kriva je, rekli
bismo podjednako, i karlovačka oporba. U prošlosti su se na
mjesto ravnatelja Zorina doma birali ljudi od kakvog takvog
kazališnog formata, između ostalog i zato jer su se javljali
kvalitetni protukandidati koje HDZ nikako nije htio vidjeti na
mjestu ravnatelja. Oporba bi morala za ovakve slučajeve morala
imati “bazen” intelektualaca s karijerom i stručnom razinom, kako
bi onemogućila HDZ-u komfor guranja prosječnih stranačkih
službenika na važna rukovodeća mjesta. Ne zbog sebe, ne zbog
funkcije, već zbog podizanja ljestvice. Zbog Karlovca.
