Službene informacije sugeriraju da je svjetska premijera devetog
nastavka Ratova zvijezda, jedne od najpopularnijih filmskih
franšiza u povijesti, održana u Hollywoodu 16. prosinca i da su
se cijene karata penjale i do 200 dolara na crnom tržištu, te da
je u Europi film premijerno prikazan u metropolama Londonu i
Parizu dva dana kasnije. Iste te informacije ne sadrže
intrigantan podatak da su 17. prosinca, dakle dan prije Londona i
Pariza, Ratovi zvijezda prikazani u maloj Dugoj Resi, u novom
kinu s najmodernijom tehnikom po pitanju zvuka i slike. Nije ta
ekskluziva životno važna stvar, ali čovjeka veseli i govori nešto
o ambiciji sredine u kojoj se događa. Bravo za Dugu Resu, palac
dolje za Karlovac.
Već smo puno puta ponovili na ovom mjestu i ponovit ćemo još
jednom: grad bez kina je manje grad. Kao što bi bio manje grad da
nema kazalište, knjižnicu, galeriju i muzeje….
Pa ipak, Karlovac već gotovo petnaest godina nema kino, ali ima
prazna obećanja političara što drže lokalnu vlast u rukama.
Gotovo svaka najava gradnje nekog većeg objekta u gradu
sadržavala je i tvrdnju gradonačelnika da će u njemu biti i kino.
Kino je korišteno prigodno u predizborne svrhe, pa čak i kao
alibi za prikrivanje izigravanja javnog interesa kao kod prodaje
zemljišta u Grabriku gdje je inicijalno propisano da nova
građevina mora uključivati društveno korisni sadržaj kina i
vrtića. Na toj vrijednoj gradskoj parceli na kraju je svatko
uključen okrenuo poneki milijun, da bi na kraju obitelj lokalnog
tajkuna-magnata koji već posjeduje pola grada, tamo podigla
stambenu zgradu namijenjenu tržištu s najskupljim kvadratom stana
u Karlovcu. Dakako, bez vrtića i bez kina.
Doduše, Grad je pritisnut javnošću i zdravim razumom otkupio
zgradu nekadašnjeg kina Edison s namjerom da ga privede svrsi,
ali i točno tri godine – dok Duga Resa upriličuje premijere
svjetskih filmskih hitova – u Karlovcu kino i dalje ima status
nejasne namjere gradske vlasti. Pričalo se još prije dvije godine
da je plan i projekt preuređenja Edisona gotov, da će brzo biti
spreman za natječaje EU i povlačenje sredstava iz EU fondova.
Izbačena je i konkretna brojka za obnovu zgrade – 21 milijun
kuna.
Ovih smo dana
kontaktirali stručnjaka u ovoj tematici koji tvrdi da cijena
tehničke opreme za zvuk i sliku kakva je u Dugoj Resi plus
kvalitetne fotelje u Edisonu ne bi prelazila milijun i pol tisuća
kuna. Po toj logici, obnova jedne zgrade koštala bi oko 19
milijuna kuna što nam ne zvuči baš logično s obzirom da je
rušenje starog i izgradnja novog vrtića u Grabriku koštala 24
milijuna kuna i da će novi vrtić u Mahičnom od zelene livade do
pune izgradnje i opremljenosti koštati tek 8 milijuna kuna. Ne
možemo se oteti dojmu da je zamišljeni projekt od 21 milijun kuna
za obnovu Edisona prenapuhan i kao takav dobro opravdanje da se
ne poduzima ništa. Zgrada Edisona nije ruševna, ali bi ubrzo
mogla postati jer na njoj gledamo isti scenarij nemara kao i na
nekim drugim velikim zgradama u vlasništvu grada. Ako već
trenutno nema novaca za kompletnu obnovu, zar zaista nema novca
da se zgrada za bolja vremena zaštiti obnovom krova na Edisonu
koji valjda tamo stoji od 1920. godine kad je izgrađen? Krov je
šupalj i kiše nagrizaju zdravu unutrašnjost zgrade. Neka ga ima i
500 kvadratnih metara, njegova zamjena ne može koštati više od
100 tisuća eura, otprilike onoliko koliko je Grad direktno iz
proračuna osigurao za ovogodišnje Dane piva. To je pitanje
prioriteta, a prioriteti za grad u kojem se sve više energije,
vremena i proračunskog novca troši na estradna zbivanja su očito
daleko od “dosadnog” krpanja krovova na vrijednim zgradama.