Karavana je prošla, a ovaj put nije čak nitko ni zalajao. Tjedan
dana nakon što je Karlovac napokon postao dio sportske, a još
više marketinške priče zvane Tour of Croatia, posebnog odjeka
nema, pa bi se mogao steći dojam da je Karlovac domaćinstvom
starta druge etape biciklističke utrke kroz Hrvatsku bacio par
stotina tisuća proračunskog novca u vjetar. Tek da se – onako
post festum – zabilježi, dojam u ovom slučaju vara.
Karlovac u 21. stoljeću mora naći načina da se pozicionira kao
jaka kontinentalna turistička destinacija i napokon opredmeti
svoje komparativne prednosti u koje prije svega ubrajamo bogom
danu poziciju prometnog čvorišta i činjenicom da smo
blagoslovljeni s četiri rijeke što vijugaju kroz pitomu i
(uglavnom) nedirnutu prirodu. Mi možda i ne znamo koji potencijal
imamo jer čiste rijeke za kupanje smatramo samorazumljivim, ali
vjerujte, prosječnom turistu iz “stare” Europe takve su stvari
egzotika i voljni su dobro platiti da uživaju u njima. No, da bi
došli u većem broju, moraju za početak znati da nedaleko od
njihovih domova u velikim gradovima postoji tako nešto. Dakle,
promocija je jedan od imperativa svake iole ambiciozne turističke
sredine. A ako postoji idealan “kanal” za jednu vrstu
nenametljivog, prikrivenog nativnog reklamiranja je upravo Tour
of Croatia. Slika s utrke ove godine išla je u rekordnih 187
zemalja svijeta, prije svega zahvaljujući globalno prisutnom
Eurosportu, koji je uz direktne prijenose, svaku večer vrtio i
sažetke, ali i osam nacionalnih televizija europskih država iz
kojih nam i tradicionalno dolazi najviše turista. Tour Of
Croatia, ruku na srce, nije posebno bitna utrka u sportskom
smislu, jedno zgodno zagrijavanje za Giro de Italia, moglo bi se
reći da je sportski sadržaj i u Eurosportovim prijenosima tek
paravan za reklamiranje ljepota zemlje kroz koju prolazi. I
napokon, u toj reklami za stotine milijuna potencijalnih
gledatelja širom svijeta, prizorima sa zemlje i iz zraka, i
Karlovac i njegova okolica s rijekama, gradinama, znamenitostima,
Zvijezdom…, našli su svoje mjesto. Sjajna reklama i rekli
bismo, pametno dugoročno ulaganje.
Ono što ohrabruje je i činjenica da nakon tri godine bezuspješnih
pokušaja organizatora da uključe Karlovac u priču, nova garnitura
gradske vlasti očito pokazuje višu razinu ambicioznosti, odnosno
počinje ciljati više od notornih Dana piva i ideja kako će s tako
zvanim brendiranjem učiniti Karlovac primamljivijim i
prepozantljivijim odredištem. Ali…koliko god slike iz zraka u
prijenosu Tour of Croatia izgledale impozantno, one iz blizine,
sa zemlje iz samog grada, podsjećaju koliko smo daleko od oku
ugodnog turističkog odredišta. Nema opravdanja da nam grad u
starom centru izgleda tako oronulo. Imamo sjajnih točaka, kao što
je Aquatika, ali nismo u stanju srediti ono najbanalnije, fasade,
pokrpati krovove i zamijeniti oluke u strogom središtu grada.
Prepreke u vidu neimaštine i nedodirljivosti privatnog vlasništva
samo su bijedni izgovori za jalovu politiku kakva se na lokalnoj
razini vodi duže od desetljeća.
Drugo, Karlovac ne može biti turistički grad “opće prakse”, mora
se specijalizirati i pronaći sebi naprimjereniju nišu. Jednom
davno, prije pedesetak godina, kad se planiralo dugoročno i
ozbiljno i unatoč neimaštini gradilo na veliko, Karlovac je to
imao. Privlačio je ciljano (uz Zagrepčane na Koranu), strane
lovce i ribolovce i to ne samo ribama i srnama, već i najstarijim
zanatom na svijetu. Takva su vremena bila, sve se radilo za
famozne devize. Karlovac je tada imao plan, ali je imao i
odgovarajuću infrastrukturu, veliki hotel koji je omogućavao
organiziranje raznih kongresa i participiranje u velikim
sportskim natjecanjima. Imao je i auto kamp na rubu grada. Danas
nema ni jedno ni drugo i samo djelomično razlog tome leži u
slabom interesu privatnih investitora. Veći je problem ponovno u
indolenciji i neambicioznosti podkapacitiranih stranačkih
lokalnih prvaka koji možda znaju kako disciplinirati ovce u
svojim partijama, ali njihova ambicija o boljem i jačem Karlovcu
zaustavljala se uglavnom na predizbornim lažima. Dakle, mi prvo
moramo imati ideju koju “nišu” želimo specijalizirati, je li to
oprobana lovno-ribolovna priča ili je cikloturizam naša dugoročna
turistička šansa. Kad govorimo o tome, na umu treba imati podatak
da u Europi ima 60 milijuna aktivnih biciklista i da
cikloturisti, više od ostalih koriste lokalnu trgovačku i
ugostiteljsku ponudu, a dnevna potrošnja im je do 30 posto veća.
Sudjelovanje u marketinškoj priči Utrke kroz Hrvatsku ambiciozan
je korak i dobro ulaganje, ali nužni su daljnji koraci. Karlovcu
treba ubrzano poljepšavanje, trebaju mu smione ideje po pitanju
jačanja turističke infrastrukture i akcijski planovi za njihovo
brzo izvođenje. Dakako, velike ideje u konačnici koštaju, ali ne
možemo se oteti dojmu da je novac u cijeloj priči najmanji
problem.
