Psi laju, karavane prolaze. Tako bi se, starom izrekom, najbolje
mogla okarakterizirati slika s “aktualca” ovotjedne sjednice
karlovačkog Gradskog vijeća. Zapravo sa svakog vijeća. Slabašna i
razjedinjena oporba opravdano rogobori, ukazuje na devijacije i
neracionalnosti u vođenju grada. Bez ikakvih rezultata. Vlast ih
čuje, ali ih ne sluša što je razumljivo, no problem je što se
jednako ponaša i nezainteresirana javnost, pa se s izborima ništa
ne mijenja. Gomila “pametnih” među biračima smatra kako je
svejedno tko je na vlasti pa ni ne izlaze na izbore i tako
posredno redovito donose pobjedu za pobjedom HDZ-u s armijom
birača iza sebe koja izlazi na birališta i da sjekire padaju jer
od toga posredno ili neposredno ima koristi. U konačnici,
karlovačkoj oporbi bi bilo svrsishodnije da bojkotira sjednice
Gradskog vijeća nego da pruža legitimitet nečem što se samo na
papiru zove demokracija, a zapravo je obična stranačka samovolja,
da ne kažemo hajdučija.
Ovaj put oporba je udarila po gradonačelniku jer je nakon samo
trećine mandata većina gradskih firmi promijenila ili će skoro
promijeniti direktora. Naizgled opravdano, ali čini se da je
pogriješila adresu.
Na ovom smo mjestu, na početku mandata gradonačelnika Mandića,
ustvrdili da u većini slučajeva kod izbora direktora gradskih
tvrtki natječaji nisu bili uobičajena potpuna farsa, ako su
fotelje i zauzeli ljudi iz HDZ-a ili bliski HDZ-u, barem su imali
osnovne stručne reference da se više ne događa da direktor
gradske tvrtke bude netko s diplomom višeg poslovnog tajnika
provincijskog veleučilišta. Nije nešto, ali je bio korak prema
naprijed. Zašto je sad učinjen korak unazad smjenama i
oktroiranjem podobnih kadrova, stvar je za analizu. Sudeći prema
izvještajima s današnjeg Gradskog vijeća, oporba smatra da je
gradonačelnik Mandić iznevjerio svoje predizborno obećanje o
forsiranju stručnosti i vrti ukrug notornu činjenicu da su
natječaji za direktore gradskih tvrtki unaprijed odlučeni.
Čini se da im je promakla važna izgledna mogućnost, da je u ovom
procesu vraćanja na stare komitetske, pardon HDZ-ovske navade,
gradonačelnik Mandić de facto razvlašten. Već po imenima
novopostavljenih ljudi na direktorska mjesta jasno je da je bivši
gradonačelnik Jelić – koji se mudro nakon decenije jalovog
vladanja gradom i neispunjenih predizbornih obećanja povukao u
županijsku bonacu – ponovno preuzeo punu kontrolu nad Gradom
Karlovcem. I prekinuo glupi eksperiment gdje bi direktori
gradskih tvrtki mogli početi misliti svojom glavom i biti
direktori u punom smislu te riječi, a ne puki izvršitelji
zaključaka partijskog komiteta. Posljedice? Već je dovoljno
iritantno to što smijenjeni direktori ostaju u sustavu koji
kronično pati od prekomjernog zapošljavanja suvišnog rukovodećeg
kadra na račun poreznih obveznika. Nadalje, iskustvo nam govori
da kad se vlast bavi sama sobom, ostaje malo prostora za
posvećivanje općem interesu. U karlovačkom slučaju stvar je
dodatno komplicirana jer je evidentno da se gradonačelniku
uzimaju konci iz ruku, a time i mogućnost kakve takve kreacije u
gradu koji već dugo apatično stagnira.
Prvo je Marija Jelkovac preuzela gradski HDZ nakon “ostavke”
Mandića, sad se u direktorskim rošadama pojavljuju imena Polića,
Uđbinca, Rogoza, Andreje Barberić, čiji se uzleti u karijeri vežu
upravo uz Damira Jelića. Očito je redom riječ o svestranim,
pravim renesansnim ljudima sposobnim da ovladaju svakim izazovom
koji se pred njih stavi; mogu raditi na carini, u sportu, pa u
gospodarenju otpadom, biti mupovci, šefovi ureda pa direktori,
glasnogovornici pa direktori, direktori pa opet direktori u
djelatnosti koja nema veze s onom prethodnom. Naravno,
sarkastični smo. Nema tu sadržaja, ili ga nažalost ima vrlo malo.
U cijelom ovom procesu najmanje se gleda na interes tvrtki, to
jest interes Karlovca i njegovih građana. Sve je to
unutarstranačka igra moći u čemu je Damir Jelić kao političar
jedino zaista dobar.
