Nekako smo se s vremenom, poput magarca na batine, navikli da su
natječaji za lokalne vodeće javne funkcije namješteni. Da je, baš
kao i u komunizmu, podobnost dominantna vrlina kandidata. S tim
da savez komunista nije bio u tolikoj mjeri licemjeran kao HDZ
koji ovim gradom vlada 24 od zadnjih 28 godina blagodati
slobodnih izbora i političkog pluralizma. I savez komunista je
raspisivao natječaje, ali oni bar nisu krili da njihovi članovi
imaju prednost.
HDZ se zaklinje u transparentnost i zaziva stručnost nad
stranačkom knjižicom, a sve završi tako da na kraju politički
najpodobniji kandidat odjednom postane i najstručniji. Ljudi s
diplomom su u međuvremenu prozreli tu bijednu šablonu, pa nije
rijetkost da je kandidat HDZ-a na natječajima ujedno i jedini
kandidat. To je prije odraz apatije negoli želja za bojkotom –
ljudima se jednostavno ne da gubiti vrijeme i živce na unaprijed
izrežirane farse. Koji god motiv tog “bojkota” bio, dugoročno bi
mogao imati posljedica po vladajuću stranku jer jedan prijavljeni
kandidat za direktora gradskog poduzeća (onaj HDZ-ov), sasvim
opravdano potkopava legitimitet takvog izbora i naglašava
demokratski deficit stranke koja ga provodi. Stoga nam počesto u
bližoj prošlosti, tamo još od izbora za direktora Karlovačkog
tjednika nije bilo jasno zašto se jedan tip uporno javlja na
natječaje za direktore gradskog poduzeća i na neki način
legitimira taj nakaradni sustav oktroiranja stranačkih ljudi na
stručne funkcije. Dakako, o Nikoli Badovincu je riječ,
najaktivnijem karlovačkom oporbenom političaru i najoštrijem
kritičaru lokalne vlasti trenutno.
Mislili smo da bi njegovo uporno javljanje na natječaje za
direktore gradskih tvrtki eventualno imalo smisla da i sam nije
političar i da ima jaki poslovni životopis. Drugim riječima, da
je superioran obrazovanjem i iskustvom naspram HDZ-ovih
kandidata. Kako to nije slučaj, domet mu je kratak, može tek
iritirati vladajuće što je u domeni nebitne osobne satisfakcije s
obzirom ima posla s ljudima koji imaju obraz kao đon. Doduše,
mora se priznati da natječaji zbog njegovih komentara i presica
negativno odzvanjaju duže negoli bi to bez njegovog aktivizma bio
slučaj. Nije puno, ali je nešto. No, nakon posljednjeg procesa
izbora za novog direktora gradske tvrtke “Mladost” spremni smo
konkretnije revidirati mišljenje o metodi protesta ovog
karlovačkog političkog Don Quijotea.
Naime, dosad je u rutini provođenja HDZ-ove stranačke samovolje i
forsiranja podobničkog mediokritetstva kod izbora direktora
gradskih poduzeća valjda bio ljut jedino on sam. Svi ostali, kao
što je napisano u uvodu, kao da su se navikli, oguglali,
prihvatili to kao samorazumljivu banalnu činjenicu, nešto kao to
da Kupa teče ispod kupskog, a Korana ispod koranskog mosta. A
onda su u javnost izašli detalji njegovih razgovora pred
Nadzornim odborom tvrtke za direktora “Mladosti” nakon kojih bi
svi mi morali prestati okretati glavu na drugu stranu i
razbjesniti se. Da se Badovinac nije javio na taj natječaj ne bi
saznali koliki razmjeri bahatosti i moralne niskosti stanuju u
redovima vlasti. Reći kandidatu – kao što je to učinio sitni
političar iz HSLS-a što sjedi u nadzornom odboru zahvaljujući
koaliciji s HDZ-om – da je onaj drugi kandidat u prednosti jer je
“obiteljski čovjek”, “ima djecu” i zato je zrelija i mirnija
osoba nedopustivo je, čak i ako je to mišljenje tek posljedica
dobroćudne neotesanosti.
Nije dovoljno što nas vlast drži idiotima i misli da ne znamo da
je svaki direktor unaprijed izabran, nego valjda glupim
predrasudama treba dodatno diskriminirati kandidate? Teško za
zamisliti, ali gore navedeno ima obraza izgovoriti čovjek koji
ionako o ničemu ne odlučuje, niti je njegovo mišljenje važno,
nego za dnevnicu iz našeg džepa glasuje za ono što mu je na
šalabahteru napisao jači koalicijski partner.
Zanima nas tko je slijedeći na popisu nepouzdanih poslije onih
što nemaju ispravnu stranačku knjižicu i djecu? Tetovirani?
Vegetarijanci? Ateisti? Biciklisti? Pankeri? Badovinac ima i
prilično dugu bradu, čudno da mu moralne vertikale iz nadzornog
odbora nisu i to spočitnule. Da nije tužno (i opasno), bilo bi
smiješno.
Od objave detalja razgovora za posao u javnoj službi Nikole
Badovinca prošlo je desetak dana. Čekali smo reakciju nadležnih,
tihu smjenu s časne plaćene pozicije u nadzornom odboru. Nismo
dočekali ni kurtoazno političko ograđivanje. Ništa. Bit će da je
u njihovom svijetu savršeno normalno čovjeka bez djece proglasiti
manje poslovno kompetentnim od onog što djecu ima. Baš kao što im
je savršeno normalno da je kandidat sa pravom stranačkom
knjižicom kompetentniji od onog koji stranačku knjižicu ne želi.
