Odgovorno tvrdimo, nitko na revitalizaciji Zvijezde nije od
Domovinskog rata naovamo učinio više od Davora Jurčevića,
direktora Studentskog centra Veleučilišta u Karlovcu. Poduzetan,
spretan s novcem, konkretan i racionalan u potezima, uspio je
napraviti nešto što je političarima iz gradske uprave enigma:
zapuštene zgrade u Zvijezdi pretvoriti u reprezentativne objekte
i vratiti život u njih. Dakako, tu mislimo na zgradu Studentskog
centra koja strši u susjedstvu zapuštene Šimunićeve ulice
tragično devastirane Oružane u gradskom vlasništvu, te na vojarnu
na bedemu Zvijezde pretvorenu u najmoderniji studentski dom u
Hrvatskoj.
Ovaj posljednji poduhvat koštao je svega 21 milijun kuna od čega
je trećina namaknuta iz izvora sa strane zahvaljujući dobrim
idejama kao što je inventivni način grijanja vode u domu. Priča o
uređenju Studentskog centra i Studentskog doma je potvrda da nije
sve u novcu, već u ljudima i u pristupu. Za početak, Jurčević
nije preuzimao zgrade s figom u džepu, da blefira, da namiri sebe
i svoje pajdaše. Pristupio je problemu pošteno, imao je ambiciju,
jasnu ideju što želi, imao je precizan troškovnik i hodogram,
radio je za plaću odgovorno i za opći interes. Imao je sve ono
što političari u gradskom magistratu pogube kad se dočepaju
vlasti. Zato su nekad devastirani objekti koje je Veleučilište
uzelo pod svoje danas gradski ponos, a dvije velike zgrade u
gradskom vlasništvu u Zvijezdi, “Oružana” i “velika vojarna”
preko puta Đačkog doma gradsko ruglo i sramota. Ogledalo
karlovačkih vlastodržaca koje ne laže.
Tvrdnju da se može drugačije i da je stvar u ljudima i pristupu,
potkrijepit ćemo još jednom epizodom iz profesionalnog života
Davora Jurčevića. U vrijeme kad su srpski pobunjenici s Korduna i
JNA napali Karlovac, Jurčević je bio direktor Mladosti, odnosno
sportske dvorane. Dvorana, isturena prema neprijateljskim
položajima, je trpjela štetu, pogađana je granatama koje su joj
bušile krov i razbijala ogromne staklene površine. Baš kao i
hotel “Korana” sto metara dalje. No, dvorana nije napuštana, u
njoj se dežuralo danonoćno, krov se krpao i stakla mijenjala.
Brinulo se o njoj kao o vlastitoj kući. I zato je karlovački
Madison očuvan, a hotel “Korana” postao ruglo i sramota. Kad je i
uklonjen, namjesto velikog hotela koji je Karlovcu potreban,
dobili smo tragikomediju. Jer stvar je u ljudima i pristupu.
Zašto pišemo ovaj hommage? Davor Jurčević je na završetku svog
profesionalnog puta, odlazi u mirovinu. Šteta je što nema
političkih ambicija, ako je s 21 milijun kuna uspio od ogromne
devastirane vojarne napraviti najsuvremeniji studentski dom u
Hrvatskoj na 4000 kvadratnih metara, valjda bi s 2,2 milijarde
proračunskih kuna s koliko je vlast raspolagala u zadnjih deset
godina, izgradio više od dva vrtića. U svakom slučaju, Jurčević
je, dok su drugi pričali i naručivali studije koje su bile zgodan
alibi za nečinjenje, u tišini na mjestu direktora Studentskog
centra, napravio mnogo za Veleučilište, revitalizaciju Zvijezde i
za Karlovac. Tko god ga naslijedio neće imati lak zadatak izaći
iz sjene njegovih sjajnih rezultata. Dapače, treba imati
hrabrosti sjesti u tu fotelju i zadržati visoko postavljene
standarde iz Jurčevićevog doba. Ipak, čujemo da kandidata ne
fali. Čujemo da je kandidat bivši aktivni političar, a sadašnji
županijski pročelnik Željko Šančić. Hrabrosti mu ne nedostaje, to
je sigurno. Ako je zaboravio na politiku i spreman je raditi po
uzusima svog prethodnika, bit će to nastavak jedne lijepe priče.
A ako ga politika i vlast kao “svog čovjeka” gura na to mjesto,
bojimo se de ćemo Jurčevićevu eru pamtiti samo kao pozitivan
eksces.
