Kao što smo i predvidjeli na ovom mjestu prije tjedan dana,
dosadašnji gradonačelnik Karlovca Damir Jelić u utrci za župana
uspio je prebaciti 50 posto glasova birača izašlih na birališta u
nedjelju i izbjeći gnjavažu drugog kruga koji ne bi promijenio
ništa. Karlovačka županija u rukama je HDZ-a od 1993. što zbog
snage HDZ-a što zbog rasitnjenosti oporbe. S obzirom da je prije
za povjerovati da će se novom županu ukazati Gospa nego će
oporbenjaci suzbiti svoju taštinu, HDZ će na krilima glasova
ruralne publike vladati Županijom zauvijek.
I baš kao što smo predvidjeli, novi kandidat HDZ-a za
gradonačelnika Karlovca Damir Mandić nije uspio ponoviti rezultat
i proći u prvom krugu. Ne zato što je lošiji kandidat, nego prije
svega zato jer na administrativnom području Karlovca ipak ima
premalo Rečica, Šišljavića, Vukmanića, Brežana i Brođana za
prolazak u prvom krugu. I iako je Ivan Sinčić bio blizu,
prognozirali smo točno da će ipak ostati iza nezavisnog Davora
Petračića koji će u drugom krugu na megdan favoriziranom Mandiću.
Čuda su moguća, ali bilo bi pretenciozno reći da Petračić u tom
srazu ima velikih šansi. Mnogo je uvjeta ostalo neispunjeno da bi
ta borba bila ravnopravna. Prije svega, HDZ je u odnosu na
konkurenciju vrhunski organizirana ekipa. U njoj se točno zna tko
je vojnik, a tko general i – što je još važnije – točno se zna
zašto je netko vojnik, a zašto netko general. Nezavisna lista oko
Petračića je još uvijek amorfna skupina bez jasne strukture i
hijerarhije što je hendikep.
Drugi je očiti hendikep što HDZ ima više novaca za promidžbu, ima
više kanala za komuniciranje s javnošću i ljude na strateškim
mjestima u svim društveno/političkim porama Karlovca. Na kraju,
biračko tijelo HDZ-a je daleko motiviranije za ponovni izlazak na
izbore od onih na koje Davor Petračić pretendira. Bez obzira što
je SDP podržao Petračića kao svog kandidata za gradonačelnika
Karlovca, nije za očekivati da će većina glasača SDP-a imati
motiv i disciplinu da se za deset dana pojavi na biralištima, a
kamoli oni čiji su glasovi u prvom krugu otišli na stranu
kandidata koji nisu prošli. Dapače, za očekivati je od Ivana
Sinčića ispred Živog zida i predstavnika Mosta da pozovu svoje
birače da ostanu kod kuće pod uobičajenim geslom “sve je to dio
istog političkog establišmenta” u mesijanskoj pozi po kojoj samo
oni imaju monopol na moral i pravednost. Iz njihove nemoći ili
namjere da ne prepoznaju nijanse i sve gledaju crno-bijelo za
očekivati je još veću biračku apstinenciju od one u prvom krugu.
Dakle, tanašna nada da se nešto promijeni, odnosno da Petračić
anulira veliku razliku naspram svog protukandidata leži u
motivaciji nemotiviranih da za deset dana izađu na izbore. Sudeći
prema predizbornoj kampanji, ograničenom budžetu i nedostatku
kanala za komuniciranje s javnosti, pred Petračićem je gotovo
nemoguća misija da drugi krug učini neizvjesnim.
Iz svega napisanog nije teško izvući zaključak, ali naravoučenije
malo teže, jer iz izbora u izbore oni koji s razine političkog
aktivizma deklarativno žele promjene uporno ponavljaju iste
greške i zasljepljeni svojim egoizmom, taštinom i mesijanstvom
postižu upravo suprotno, još jače cementiraju postojeće stanje i
učvršćuju vlast protiv koje se bore.
Ilustrirat ćemo to jednostavnom matematikom inače složenijeg
izračunavanja mandata po važećoj D’Hondtovoj metodi koja, kao što
znamo, favorizira jače stranke. Primjerice, HDZ je s HSLS-om ovaj
put ostvario povijesni rezultat u Županijskoj skupštini gdje sad
drži 24 vijećnička mjesta od 41 što je najveća dominacija otkad
postoji Županijska skupština. U prošlom sazivu s mnogo više
koalicijskih partnera imao je doduše također većinu od 22
vijećnika, ali s 45,2% glasova, što je ravno 4% više nego na
izborima ove nedjelje. U Gradskom vijeću D’Hondt se još jače
narugao volji birača pa je 39,69% glasova bilo dovoljno da HDZ
uzme apsolutnu većinu od 13 vijećnika. Na prošlim izborima za
isti broj vijećnika HDZ-u je s tri partnerske stranke je trebalo
45,3% glasova. Možda bi se ovdje moglo raspravljati o tome kakva
je to demokracija kad gradom u apsolutnoj većini vlada politička
grupacija koja je osvojila 8.267 glasova od ukupno upisanih
48.265 birača u Karlovcu. Možda bi se moglo postavljati pitanje
legitimnosti , ali to je promašeno sa stajališta legaliteta jer
legalitet nije upitan. Najvažnije pitanje ovdje je stupanj
elementarne političke inteligencije oponenata vladajućoj
politici. Pohvalno je pokazati volju za natjecanjem, ali ovdje ne
vrijedi ona De Coubertinova “važno je sudjelovati”. Kod nekih se
ona iz izbora u izbore može parafrazirati u “glupo je
sudjelovati”. Jer, na ovim izborima neki od kandidata i stranaka
najžešćih protivnika HDZ-a su svojim “palim” glasovima direktno
dali HDZ-u jedan ako ne i dva mandata. Sa neobjektivnim stavom da
su baš neki od njih pozvani da bace HDZ-u rukavicu u lice, sve
fragmentiranijom karlovačkom političkom scenom, sa slabim SDP-om
i standardno jakim HDZ-om, HDZ će na ovom području postati kao
nekad komunistička partija: vladat će mirno Karlovcem pola
stoljeća.
Naravoučenije? Ako gledamo razmjere umreženosti HDZ-a i njegovih
članova, “zaduživanje” davanjem poslova financiranim iz
proračuna, zapošljavanja ljudi sa stranačkim knjižicama u javnim
službama, otvorenog klijentelizma, kupovinu birača na razne
načine, i kad dodamo na koliko to obitelji utječe, činjenica da
je za HDZ ima unaprijed fiksiranih 30-ak posto glasova i to se
neće promijeniti. U situaciji kad HDZ i s manje glasova negoli na
prošlim izborima uzima isti ili veći broj mandata ne treba biti
Einstein da se shvati kako da je takvom HDZ-u fragmentiranost
političke scene samo voda na mlin i da se takav HDZ u Karlovcu
može pobijediti samo širokom političkom frontom po principu “svi
protiv HDZ-a”. Ali, kao i u slučaju većine prethodnih izbora, i
poslije ove lekcije za četiri godine će vjerojatno biti isto.
Jer, u Karlovcu je tako puno ega i novih mesija, a tako je malo
pameti.
